Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3646/16 (S. Č.)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3646/16
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3646/16, rješavajući apelaciju Selvera Čejvana, na osnovu člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Selvera Čejvana.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 282939 14 Rsž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku o žalbi u predmetu broj 65 0 Rs 282939 14 Rsž, u skladu s članom II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Selveru Čejvanu, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Selver Čejvan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 2. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Rs 282939 12 Rs, a koji se u trenutku podnošenja apelacije vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 282939 14 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 4. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda zatraženo je 28. februara 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 10. oktobra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 10. marta 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 28. augusta 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv JP Željeznice FBiH d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 282939 12 Rs od 7. augusta 2013. godine kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev.
7. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu i predmet je, radi postupanja u drugom stepenu, 28. januara 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu i zaveden pod brojem 65 0 Rs 282939 14 Rsž.
8. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da predmetni postupak traje duže od četiri godine, iako se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu koji je po zakonu hitan, te da nakon podnesene žalbe od tuženog, kao i nekoliko urgencija koje je apelant podnio, Kantonalni sud još nije donio odluku po žalbi. Apelant potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u iznosu od 1.200,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
10. Kantonalni sud je naveo da mu je predmetni spis 28. januara 2014. godine dostavljen na nadležno postupanje, kao i da se apelant 20. augusta 2015. godine obratio sudu urgencijom, ali bez davanja ikakvog obrazloženja koji bi bili razlozi da sud razmotri i eventualno udovolji prijedlogu da se pristupi hitnom rješavanju postupka. Također, Kantonalni sud je istakao da je zadužen s ogromnim brojem predmeta, te da postoje planovi rješavanja starih predmeta koji se moraju rješavati prioritetno, te da se predmeti koji nisu na listi za rješavanje rade prema starosti inicijalnog akta.
11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se ne može detaljnije izjasniti na navode iz apelacije, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu došlo do izmjene uređujućeg sudije koji nije učestvovao u donošenju prvostepene presude i činjenice da se predmet nalazi na Kantonalnom sudu radi odlučivanja po žalbi tuženog, te je istakao da je tužba u konkretnom predmetu podnesena 28. augusta 2012. godine, dok je presuda kojom se usvaja tužbeni zahtjev donesena 7. augusta 2013. godine.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednim od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.. […] Relevantni principi
21. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
23. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV).
24. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća i na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 28. augusta 2012. godine i da taj postupak još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od četiri godine i sedam mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se trenutno po žalbi tuženog vodi pred Kantonalnim sudom, da se radi o postupku koji je po zakonu hitan, te da se ne radi o naročito složenom postupku.
27. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim postupcima utjecao na dužinu trajanja postupka.
28. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio u relativno kratkom roku, nakon nepunih godinu dana nakon što je tužba podnesena. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da Kantonalni sud u apelantovom predmetu, tri godine nakon prijema predmeta na postupanje po žalbi, nije donio drugostepenu odluku. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo praksu da se predmeti rješavaju hronološki, prema datumu prijema tužbe, u skladu s Planom rješavanja starih predmeta.
29. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta ukazivao na to da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije, te da država nije odgovorna u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzme odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1070/05 od 9. februara 2006. godine, tačka 34, te odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25. i AP-818/14 od 18. decembra 2014. godine, tačka 32, dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ima u vidu da su preduzete određene mjere, s ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta pred Kantonalnim sudom, ali da se tim mjerama ipak nije postigla potrebna ažurnost u radu Kantonalnog suda, budući da predmetni postupak traje već tri godine, kao i da postoji evidentna neizvjesnost da će predmet po žalbi biti riješen u skorije vrijeme, na što je ukazao i Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je ponudio Kantonalni sud ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakvu neaktivnost tog suda u predmetnom postupku, odnosno za ovako dugo trajanje postupka pred tim sudom. Dakle, imajući u vidu činjenicu potpune neaktivnosti drugostepenog suda u postupku odlučivanja o žalbi u periodu od tri godine, zbog čega je u periodu od četiri godine i sedam mjeseci, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, donesena samo jedna presuda, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak prešao granice razumnog trajanja i da razlozi za tako dugo trajanje koje je ponudio Kantonalni sud nisu prihvatljivi, te da su apelantovi navodi o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku osnovani.
30. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku u segmentu prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se u smislu stava 2. navedenog člana određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje četiri godine i sedam mjeseci, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti, na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 1.200,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda, u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete, predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
33. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose također na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer u predmetnom parničnom postupku, koji je hitne prirode i koji traje duže od četiri godine i sedam mjeseci, nije donesena konačna odluka kojom bi bilo riješeno apelantovo pravno pitanje, a takvoj dužini postupka je u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud koji nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman