Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1732/16 (A. O.)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1732/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine, u predmetu broj AP-1732/16, rješavajući apelaciju Armina Omazića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Armina Omazića podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 039065 16 Kž 2 od 11. marta 2016. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Armin Omazić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnio je 15. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 039065 16 Kž 2 od 11. marta 2016. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Osnovni sud) broj 096-0-Su-11-001923 od 10. maja 2011. godine advokat Osman Mulahalilović iz Brčkog postavljen je za branioca po službenoj dužnosti apelantu u krivičnom postupku koji se vodio protiv apelanta kao optuženog.

3. Nakon okončanja krivičnog postupka, Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 K 039065 16 K 2 od 10. februara 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 K 039065 16 Kž 2 od 11. marta 2016. godine, utvrđeno je da apelantovom braniocu na ime zastupanja po službenoj dužnosti pripada ukupan iznos 8.544,00 KM.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da je zbog obračunavanja troškova njegovom braniocu prema Odluci o naknadi troškova krivičnog postupka prema Zakonu o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, umjesto prema Tarifi o nagradama i naknadama za rad advokata u Federaciji Bosne i Hercegovine, došlo do povrede prava njegovog branioca na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i povrede odredaba člana 20. Statuta Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini;

Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

6. Ustavni sud zapaža, da je apelantu kao optuženom u krivičnom postupku, Osnovni sud Rješenjem 096-0-Su-11-001923 od 10. maja 2011. godine postavio branioca po službenoj dužnosti, te odredio da će se troškovi branioca isplatiti iz budžetskih sredstava suda. Apelantov branilac je nakon okončanja krivičnog postupka, koji se vodio protiv apelanta kao optuženog, dostavio Osnovnom sudu opredjeljen zahtjev za naknadu svojih troškova. Budući da nije bio zadovoljan obračunatim troškovima, apelantov branilac je u svoje ime i za svoj račun podnio žalbu na rješenje o troškovima, koju je Apelacioni sud odbio kao neosnovanu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju apelant nije ovlašten da u svoje ime podnese apelaciju Ustavnom sudu zbog povrede navedenih prava njegovog branioca, jer Osnovni sud i Apelacioni sud u osporenim rješenjima nisu odlučivali o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno o apelantovim imovinskim pravima, već o pravima na nagradu i naknadu njegovog branioca postavljenog po službenoj dužnosti. Iz navedenog proizlazi da apelant nije lice koje ima pravo da u konkretnom slučaju pokrene postupak pred Ustavnim sudom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 990/15 od 17. juna 2015. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 3808/15 od 28. aprila 2016. godine).

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1732/16 (A. O.) | Sudska praksa | Aktio