Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-348/17 ("Drina osiguranje" a.d. Milići)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Vještak
  • Materijalna šteta
  • Građanski postupak
  • Dokazni postupak
  • Dokaz
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-348/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine, u predmetu broj AP-348/17, rješavajući apelaciju "Drina osiguranje" a.d. Milići, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Drina osiguranje" a.d. Milići protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 044862 16 Gž 2 od 22. novembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Drina osiguranje" a.d. Milići (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nataša Dukić, podnio je 27. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 044862 16 Gž 2 od 22. novembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presude, te je obavezan apelant da tužitelju (C. S.) isplati, na ime naknade materijalne štete nastale na putničkom vozilu u saobraćajnoj nezgodi, određeni novčani iznos.

2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je predmet spora zahtjev za naknadu štete nastale na tužiteljevom vozilu u saobraćajnoj nezgodi koju je skrivio vozač teretnog vozila koje je osigurano kod apelanta. Nadalje je Okružni sud naveo da je prvostepeni sud odbio tužiteljev zahtjev, smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o insceniranoj saobraćajnoj nezgodi i da oštećenja na tužiteljevom vozilu nisu nastala pod okolnostima kako to navodi tužilac, zasnivajući svoju oduku u bitnom na nalazu i mišljenju vještaka Saobraćajnog fakulteta iz Doboja. Okružni sud je istakao, prije svega da nalaz i mišljenje vještaka Saobraćajnog fakulteta iz Doboja u predmetnom postupku, u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZPP), nije bio dopušten dokaz. Okružni sud je pojasnio da je na pripremnom ročištu, između ostalog, tužilac predložio vještačenje po saobraćajnom vještaku Z. B., sa čime se izričito saglasio i apelant, pa je taj dokaz zakonito usvojen i izveden, u smislu odredaba člana 148. i 149. ZPP-a, jer su stranke postigle sporazum o osobi koja će vještačiti i obimu vještačenja, koje obavlja jedan vještak. Okružni sud je konstatovao da u konkretnom rješenju, na pripremnom ročištu, nije određeno vještačenje po stručnoj ustanovi, jer očito ni stranke ni sud nisu smatrali da je to potrebno. Okružni sud je dalje naveo da je navedeni vještak svoj nalaz i mišljenje dostavio, na ročištu ga dopunio i dao odgovore na pitanje stranaka i suda, koji nisu bili nepotpuni ili nerazumljivi, pa nije bilo mjesta određivanju novog vještačenja, dopuštenog kao izuzetak u smislu člana 155. ZPP-a. Okružni sud je naglasio da prvostepeni sud ipak određuje novo vještačenje i u bitnom na njemu zasniva svoju odluku, što je procesno neprihvatljiva situacija. Okružni sud je zaključio da je ocjena izvedenih dokaza, od strane prvostepenog suda, objektivno neprihvatljiva i da se stiče utisak da je prilagođena odbijajućoj odluci. Okružni sud je pojasnio da prvostepeni sud ne vjeruje svjedocima policajcima R. B. i B. M. koji su bili na licu mjesta prilikom prijavljene saobraćajne nezgode, pa ni podacima sačinjenim u zapisnicima o saobraćajnoj nezgodi, zato što sve ono o čemu su oni svjedočili nije obezbjeđeno i fotografijama sa lica mjesta. Okružni sud naveo da je u postupku utvrđeno da je lice mjesta nakon nezgode ostalo neobezbjeđeno, da se vozač teretnog automobila udaljio sa lica mjesta, da uviđaj lica mjesta stoga nije ni mogao dati potpune i sasvim pouzdane podatke. Okružni sud je naglasio da je vozač teretnog vozila prekršajno kažnjen zbog propusta vezanih za predmetnu saobraćajnu nezgodu, te da je Okružno tužilaštvo nakon obavljenih istražnih radnji (i saobraćajnog vještačenja) protiv osumnjičenih V. D. i tužitelja zbog počinjenog djela osiguraničke prevare, utvrdilo da ne postoji osnovi sumnje da su oni počinili ovo ili neko drugo krivično djelo. Okružni sud je ukazao da svi dokazi, osim nalaza vještaka Saobraćajnog fakulteta Doboj ( koji je uz to nezakonito određen i koji je imao u vidu samo činjenično stanje na fotografijama), potvrđuju da se nezgoda dogodila, da ju je skrivio vozač teretnog vozila koje je osigurano kod apelanta i da je tada došlo do štete na tužiteljevom vozilu.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je neosnovan zaključak Okružnog suda da je vještačenje saobraćajnog fakulteta u Doboju nedopušten dokaz, odnosno da Okružni sud zanemaruje odlučne činjenice u konkretnom slučaju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio ZPP. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na utvrđeno činjenično stanje i primjenu ZPP, te da apelant ne navodi kršenje bilo kojeg elementa prava na pravično suđenje kako je garantovano članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao ni prava na imovinu, osim što je nezadovoljan osporenom odlukom. Ustavni sud smatra da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba ZPP-a u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Stoga Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-348/17 ("Drina osiguranje" a.d. Milići) | Sudska praksa | Aktio