Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3397/14 (M. P, O. R, S. K, S. G, A. A, T. A, M. D, S. M. i S. S.)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Stjecanje bez osnova
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Troškovi i izdaci
  • Pasivna legitimacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3397/14

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3397/14, rješavajući apelaciju M. P. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija M. P., O. R., S. K., S. G., A.

A., T. A., M. D., S. M. i S. S. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 092400 11 Gž od 7. maja 2014. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 092400 09 P od 18.

maja 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. P., O. R., S. K., S. G., A. A., T. A., M. D., S. M. i S. S. (u daljem tekstu: apelanti), koje zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 16. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 092400 11 Gž od 7. maja 2014. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 092400 09 P od 18. maja 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 17. januara 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda i Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu (u daljem tekstu: tuženi) 18. januara 2017. godine.

3. Kantonalni sud je 26. januara 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud i tuženi 27. januara 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 12. maja 2009. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi povrata uplaćenih sredstava po osnovu školarine – stjecanje bez osnova, vsp. 11.400,00 KM.

6. Apelanti su u tužbi naveli da su redovni studenti tuženog, te ujedno i pripadnici populacije članova porodica poginulih boraca – šehida, kojima u skladu sa Zakonom o dopunskim pravima boraca – branitelja Bosne i Hercegovine pripada pravo na besplatno školovanje, ali da je i pored navedene zakonske pogodnosti koju imaju, tuženi od njih naplaćivao školarine, te troškove participacije za školarinu. Apelanti su u tužbi ukazali na odredbu člana 24. Zakona o dopunskim pravima boraca – branitelja Bosne i Hercegovine, kojom je utvrđeno da članovi porodice šehida imaju pravo na besplatno školovanje. Nadalje, apelanti su naveli da im tuženi svojim odlukama od 2. juna 2008. godine i 3. decembra 2007. godine nije mogao uvesti novčane obaveze, s obzirom na status koji uživaju, po navedenom zakonu.

7. Tuženi je u odgovoru na tužbu istakao da apelanti potražuju prava koja pripadaju redovnim studentima koji redovno ostvaruju svoje obaveze na fakultetu, u smislu Zakona o dopunskim pravima boraca – branitelja Bosne i Hercegovine, te da je neophodno utvrditi da li su utužena plaćanja bila izvršena po osnovu naknada za višestruko polaganje ispita ili po osnovu redovnih upisnina. Iz stanja spisa također proizlazi da je tuženi istakao i prigovor nedostatka pasivne legitimacije.

8. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 092400 09 P od 18. maja 2011. godine, apelanti su odbijeni s tužbenim zahtjevom kojim su tražili da sud obaveže tuženog da im isplati, po osnovu nezakonito naplaćene školarine i participacije po osnovu prenesenih ispita, iznose pobliže navedene u izreci presude sa zakonskim zateznim kamatama, te su obavezani da tuženom naknade troškove postupka.

9. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo dokaze koji su provedeni pred tim sudom, te, između ostalog, ukazao na odredbe člana 7. tač. 4., 5. i 6. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica kojima su regulirana prava koja branioci i članovi njihovih porodica ostvaruju u skladu s federalnim i kantonalnim propisima koja nisu obuhvaćena tim zakonom i to, između ostalog, prednost pri upisu u obrazovne ustanove pod jednakim uvjetima, besplatne obavezne udžbenike za redovno školovanje i prednost pri dodjeli stipendija i smještaj u đačke i studentske domove. Pored toga, Općinski sud je ukazao i na odredbu člana 69. Zakona o dopunskim pravima boraca – branitelja Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da se sredstva za finansiranje prava utvrđenih ovim zakonom osiguravaju iz budžeta kantona i općina. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, Općinski sud je zaključio da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženog. Naime, Općinski sud je istakao da apelanti nisu ispunili uvjete za prelazak u narednu godinu u skladu s članom 60. Zakona o visokom obrazovanju, iz čega proizlazi da su mogli upisati narednu godinu samo uz uvjet uplate participacije cijena usluga visokoškolske ustanove, a nisu se obratili Ministarstvu za boračka pitanja radi oslobađanja participacije troškova, radi nastavka redovnog studija.

10. Odlučujući o žalbi apelanata protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 P 092400 11 Gž od 7. maja 2014. godine kojom je žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

11. U obrazloženju presude Kantonalni sud je ponovio činjenično utvrđenje i pravni stav prvostepenog suda, te, između ostalog, istakao da je prvostepeni sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženog. Naime, Kantonalni sud je naveo da je odredbama Zakona o dopunskim pravima boraca – branitelja BiH propisano kako članovi boraca poginulog, umrlog, nestalog branioca i umrlog ratnog vojnog invalida imaju pravo na besplatno školovanje. Međutim, navedenim zakonom nije propisano da sredstva za realizaciju tih njihovih prava osiguravaju same visokoškolske institucije, naprotiv, odredbama člana 69. navedenog zakona je propisano da se sredstva za finansiranje prava utvrđenih navedenim zakonom osiguravaju iz kantona i općina. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je jedino Kanton Sarajevo pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari, o čemu je tuženi i obavijestio apelante na koji način mogu ostvarivati svoja prava.

12. Također, Kantonalni sud je naveo da tuženi ima i svoja pravila studiranja, koja decidno određuju upise studenata kao i reguliranje obaveze troškova studija, tako da studenti koji nisu redovno ispunjavali svoje obaveze i upisivali redovno narednu godinu ili obnavljali upise u istu godinu studija ne mogu potraživati školarinu za obnovljene godine studija, koji troškovi su nastali greškom apelanata, odnosno njihovim propuštanjem da u propisanim rokovima ispune uvjete za upis naredne godine studija. Naime, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je Zakonom o visokom obrazovanju regulirano da studenti ostvaruju prava i izvršavaju obaveze u toku studija u skladu s nastavnim planovima i programima, odnosno pravilima visokoškolske ustanove, te općim aktom univerziteta koji organizira studij. Prvostepeni sud je pravilno primijenio i odredbe čl. 60. i 63. Zakona o visokom obrazovanju, kojim su regulirani uvjeti utvrđeni u pravilima Univerziteta kojim se regulira finansijska obaveza studiranja u skladu s odredbama tog zakona. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je ocijenio da su zahtjevi apelanata neosnovani i ne mogu se odnositi na obavezu tuženog, jer član 24. Zakona o dopunskim pravima boraca – branitelja BiH, na koji su se pozivali apelanti, uređuje da pod jednakim uvjetima pravo na prvenstveni upis i besplatno školovanje u obrazovne ustanove, čiji osnivač je Kanton ili grad Sarajevo ili općina, imaju lica koja su navedena u članu 1. tog zakona, kao i njihova djeca. Međutim, što je relevantno u konkretnoj pravnoj stvari, obrazovne ustanove iz prethodnog stava će svojim pravilima i drugim aktima utvrditi način i uvjete za korištenje tog prava, a sve ostale beneficije će urediti Vlada Kantona posebnim propisom za ostvarivanje tih prava. Pored toga, Kantonalni sud je naveo da je nesporno da se i Ministarstvo obrazovanja i nauke obratilo Ministarstvu za boračka pitanja radi pojašnjenja, s obzirom na pismeni dopis grupe studenata tuženog koji su postavili zahtjev da im se pruži pomoć u postupku ostvarivanja prava na besplatno školovanje koje im je priznato odredbom člana 24. Zakona o dopunskim pravima boraca – branitelja BiH, te da mu je odgovoreno da zakonska i podzakonska regulativa u oblasti visokog obrazovanja poznaje dvije kategorije redovnih studenata, tj. redovni studenti koji su položili prijemni i koji se finansiraju iz budžeta Kantona Sarajevo i redovni studenti koji su položili prijemni ispit, ali zbog ograničenosti javno finansiranih mjesta na visokoškolskim ustanovama Univerziteta u Sarajevu sami finansiraju svoj studij.

13. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno ocijenio da ne postoji pasivna legitimacija na strani tuženog, a sve i da su apelanti i dobili pozitivan odgovor u vezi svojih zahtjeva za besplatno školovanje, tokom postupka je utvrđeno da prema kriterijima tuženog ne ispunjavaju uvjete da bi se izdvojila sredstva iz budžeta Kantona Sarajevo na način i uz uvjete za korištenje tog prava iz člana 24. Zakona o dopunskim pravima boraca – branitelja BiH i članova njihovih porodica.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

14. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su, između ostalog, istakli da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, na što su ukazivali u žalbenom postupku, a o tim njihovim navodima u osporenoj odluci Kantonalnog suda nije odgovoreno. Naime, apelanti smatraju da osporene odluke nisu dovoljno jasno obrazložene, što je dovelo do povrede navedenog prava. Apelanti su predložili da Ustavni sud utvrdi povredu navedenog prava, poništi osporene presude i sam riješi predmetnu pravnu stvar na pravilan i zakonit način.

b)Odgovor na apelaciju

15. Kantonalni sud je naveo da u cijelosti ostaje kod tumačenja relevantnih odredbi za predmetnu stvar, obrazloženih u Presudi broj 65 0 P 092400 11 Gž od 7. maja 2014. godine.

16. Općinski sud je naveo da je svoju odluku obrazložio jasno navodeći u skladu s kojim zakonskim odredbama je odluka donesena, te da ju je Kantonalni sud svojom odlukom od 7. maja 2014. godine potvrdio.

17. Tuženi je, između ostalog, naveo da apelanti pripadaju kategoriji lica koja su u skladu s relevantnim zakonskim propisima imala pravo na besplatno školovanje tokom čitavog trajanja redovnog studija, odnosno sve dok su uredno ispunjavali svoje obaveze i dok su po prvi put upisivali godine studija. Međutim, u konkretnom slučaju je riječ o situaciji u kojoj je došlo do obnove godine upisa više puta, što se ne može smatrati redovnim školovanjem. Nadalje, tuženi smatra da su Općinski i Kantonalni sud pravilno utvrdili činjenično stanje, što je i obrazloženo u predmetnim presudama, dok su s druge strane, apelanti zanemarili niz činjenica, odnosno nisu iznijeli ni jednu činjenicu koja bi osporavala odluke suda u prvostepenom i drugostepenom postupku. Pošto apelacija nema uporišta u činjenicama, tuženi je predložio da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04 i 72/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 7. tač.4., 5. i 6.

Branioci i članovi njihovih porodica ostvaruju druga prava u skladu s federalnim i kantonalnim propisima koja nisu obuhvaćena ovim zakonom, i to:

[...] 4. prednost pri upisu u obrazovne ustanove pod jednakim uvjetima;

5. besplatne obavezne udžbenike za redovno školovanje;

6. prednost pri dodjeli stipendija i smještaju u đačke i studentske domove;

[...]

19. Zakon o dopunskim pravima boraca – branitelja Bosne i Hercegovine („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 9/07 – prečišćeni tekst) u relevantnom dijelu glasi: Prvenstvo upisa u obrazovne ustanove i besplatno školovanje Član 24. stav 1.

Pod jednakim uvjetima utvrđenim posebnim propisima, lica iz člana 1. ovog zakona, kao i njihova djeca, imaju pravo na prvenstvo upisa i besplatno školovanje u obrazovnim ustanovama čiji je osnivač ili suosnivač Kanton ili Grad Sarajevo ili općina.

[...] Član 69.

Sredstva za finansiranje prava utvrđenih ovim zakonom osiguravaju se iz budžeta Kantona i općina.

20. Zakon o visokom obrazovanju („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 17/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 59.

Studenti ostvaruju prava i izvršavaju obaveze u toku studija u skladu s nastavnim planovima i programima, odnosno pravilima visokoškolske ustanove, odnosno općim aktom univerziteta koji organizira studij i ovim zakonom.

Član 60.

Student javne visokoškolske ustanove može upisati narednu godinu studija s najviše nepoložena dva ispita iz prethodne godine studija, koje definira visokoškolska ustanova, i kada ispuni uvjete utvrđene u pravilima univerziteta, odnosno visokoškolske ustanove i regulira finansijske obaveze studiranja u skladu s odredbama ovog zakona.

Student koji ne ispuni uvjete za upis u narednu godinu studija, obnavlja upis u istu godinu studija, uz reguliranje obaveza troškova studiranja, koje utvrđuje visokoškolska ustanova, a koji ne mogu biti veći od 25% iznosa iz člana 99. ovog zakona.

Član 63.

Pravilima visokoškolske ustanove, odnosno pravilima univerziteta koji organizira studij, pored pitanja utvrđenih Zakonom o ustanovama, reguliraju se i pitanja:

[...]

- bliže uvjete za upis u narednu godinu studija;

[...] VI.Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 092400 11 Gž od 7. maja 2014. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu Kantonalnog suda apelanti su primili 19. maja 2014. godine, a apelacija je podnesena 16. jula 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelanti pobijaju navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

28. Apelanti smatraju da im je odlukama redovnih sudova prekršeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Apelanti su u apelaciji istakli da osporene odluke nisu dovoljno jasno obrazložene, što su već isticali u žalbenom postupku.

29. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

30. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao, kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP- 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, te, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24).

31. Ustavni sud primjećuje da su apelanti u postupku pred redovnim sudovima tvrdili da su redovni studenti tuženog, te ujedno i pripadnici populacije članova porodica poginulih boraca – šehida, kojima pripada pravo na besplatno školovanje. Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja presuda redovnih sudova slijedi da Zakonom o dopunskim pravima boraca – branitelja Bosne i Hercegovine nije propisana obaveza visokoškolske ustanove, odnosno tuženog, da osigura sredstva za realizaciju zagarantiranih prava, već da je članom 69. navedenog Zakona propisano da se sredstva za pomenute svrhe osiguravaju iz budžeta Kantona i općina, tako da tuženi nije pasivno legitimiran. Ustavni sud dalje uočava da je odredbama člana 60. Zakona o visokom obrazovanju propisano da student, koji ne ispuni uvjete za upis u narednu godinu studija, obnavlja upis u istu godinu studija, uz reguliranje obaveza troškova studiranja, koje utvrđuje visokoškolska ustanova, a koji ne mogu biti veći od 25% iznosa iz člana 99. ovog zakona. Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja presuda slijedi da studenti, koji nisu redovno ispunjavali svoje obaveze i upisivali redovno narednu godinu ili obnavljali upise u istu godinu studija, ne mogu potraživati školarinu za obnovljene godine studija, koji troškovi su nastali njihovom greškom, odnosno njihovim propuštanjem da u propisanim rokovima ispune uvjete za upis naredne godine studija, tako da apelanti prema kriterijima tuženog ne ispunjavaju uvjete da bi se izdvojila sredstva iz budžeta Kantona Sarajevo na način i uz uvjete za korištenje tog prava iz člana 24. Zakona o dopunskim pravima boraca – branitelja BiH. Ustavni sud smatra da, suprotno navodima apelanata, data obrazloženja ni u jednom dijelu ne izgledaju proizvoljno ili neprihvatljivo sama po sebi, niti da ima elemenata koji bi ukazivali na to da je primjena prava zloupotrijebljena na štetu apelanata.

32. U odnosu na navode iz apelacije da redovni sudovi nisu odgovorili na bitne žalbene navode, što su ih već isticali u žalbenom postupku, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda iz koje proizlazi da su domaći sudovi dužni obrazložiti svoje presude, pri čemu ne moraju dati detaljne odgovore na svaki navod, ali ako je podnesak suštinski važan za ishod predmeta, sud se u tome slučaju u svojoj presudi mora njime posebno pozabaviti. Dakle, sudska odluka mora imati razloge na kojima je zasnovana i mora imati obrazloženje, pogotovu na podnesak koji je suštinski važan za ishod spora. U suprotnom, postoji povreda člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Van der Hurk protiv Holandije, presuda od 19. aprila 1994. godine, stav 61.). Također, Ustavni sud napominje da konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. jula 1981, OI 25,) već obrazloženja koja se tiču relevantnih žalbenih navoda, koje takvima ocijeni. U konkretnom slučaju iz stanja u spisu i navoda apelacije, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, suprotno navodima apelacije, u svojim presudama odgovorili na svaki žalbeni navod koji je ocijenjen bitnim i relevantnim za odlučivanje, prije svega kada su zaključili da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženog, odnosno da je sva prava koja proizlaze iz Zakona o dopunskim pravima boraca – branitelja Bosne i Hercegovine dužan osigurati Kanton Sarajevo, te su za svoja stanovišta dali valjane, jasne i logične razloge, u skladu sa zahtjevima člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. Zbog navedenog Ustavni sud smatra navode apelanata, o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, neosnovanim. VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da su redovni sudovi na utvrđeno činjenično stanje proizvoljno primijenili materijalno pravo, i kada su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka za svoje stavove dali jasne i logične zaključke.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman