Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3230/16 (M.J.)
Odluka donesena 22. 03. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3230/16
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3230/16, rješavajući apelaciju M.J. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija M.J..
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja po žalbi koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 16560513 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 32 0 P 16560513 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici M.J. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici M.J. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M.J. (u daljem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 29. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja postupka po žalbi koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 P 165605 13 Gž. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 16. februara 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 24. februara 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je 3. marta 2017. godine telefonskim putem zatražio dodatne informacije u predmetu.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 16. jula 2011. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv „Bosna sunce osiguranje“ d.d. Sarajevo, Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate dijela osigurane sume, vsp. 3.200,00 KM.
7. Općinski sud je 12. jula 2013. godine donio presudu broj 32 0 P 165605 13 P.
8. Protiv navedene presude tuženi i apelantica su izjavili žalbe 22. jula, odnosno 6. augusta 2013. godine, i predmet je 20. septembra 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu i zaveden pod brojem 32 0 P 165605 13 Gž.
9. Prema stanju spisa i informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, proizilazi da Kantonalni sud nije donio odluku, odnosno da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke Kantonalnog suda, povodom njene žalbe i žalbe izjavljene od strane tuženog, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica tvrdi da Kantonalni sud nije iskazao primjerenu ažurnost budući da odluku o žalbi nije donio dvije godine i deset mjeseci od prijema cjelokupnog spisa po žalbi, te da je time povrijedio relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku. Isto tako, apelantica navodi da ničim nije doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka i da navedeni predmet nije složen. Također, apelantica potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prema praksi Ustavnog suda i to za svaku godinu počevši od dana dostavljanja predmeta drugostepenom sudu pa do donošenja odluke po apelaciji.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je naveo da mu je konkretni predmet na postupanje po izjavljenim žalbama parničnih stranaka dostavljen 20. septembra 2013. godine. Nadalje, Kantonalni sud je konstatovao da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta, zbog čega je taj referat obuhvaćen Planom rješavanja predmeta. Isto tako, Kantonalni sud je istakao da je zaključno sa donesenim Planom rješavanja starih predmeta za I kvartal 2017. godine, konkretni predmet uvršten, te da će se u navedenom roku predmet uzeti u rad i riješiti.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud nije u razumnom roku donio odluku o žalbama protiv prvostepene presude, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
17. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka po žalbi povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
Relevantni principi
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelantica, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužna obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud okončao predmetni parnični postupak. Ustavni sud konstatuje da prema dobijenim informacijama od 3. marta 2017. godine, Kantonalni sud nije okončao postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelantice, raspoloživim dokazima iz spisa i dobijenim informacijama.
22. Ustavni sud zapaža da apelantica ne osporava dužinu postupka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka po žalbama pred Kantonalnim sudom u predmetu u kojem su žalbe podnesene 22. jula i 6. augusta 2013. godine, a spis predmeta je dostavljen Kantonalnom sudu 20. septembra 2013. godine radi odlučivanja o žalbama. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će s aspekta donošenja odluke u razumnom roku razmatrati period od dana kada je Kantonalni sud zaprimio predmet radi odlučivanja o žalbama do dana donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, postupak koji traje gotovo tri i po godine.
Analiza dužine trajanja postupka
23. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak vodi radi odlučivanja o žalbama tuženog i apelantice u parničnom postupku radi isplate dijela osigurane sume. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
24. Ocjenjujući apelanticino ponašanje Ustavni sud smatra da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini trajanja žalbenog postupka.
25. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža potpunu neaktivnost u preduzimanju procesnih radnji Kantonalnog suda koji u periodu od gotovo tri i po godine nije odlučio o žalbama parničnih stranaka, opravdavajući svoju neaktivnost time što ima na građanskom referatu veliki broj neriješenih starih predmeta, zbog čega je taj referat obuhvaćen Planom rješavanja predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25- 32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem u drugom stepenu po podnesenoj žalbi u periodu od gotovo tri i po godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka pred Kantonalnim sudom u trajanju od gotovo tri i po godine, ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. Apelantica traži da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka po žalbi prema praksi Ustavnog suda i to za svaku godinu počevši od dana dostavljanja predmeta drugostepenom sudu pa do donošenja odluke po apelaciji. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
28. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se predmetni parnični postupak prema zakonu ne smatra hitnim, te da pred Kantonalnim sudom traje gotovo tri i po godine, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 450,00 KM. Ovaj iznos je apelantici dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke.
29. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer predmetni parnični postupak pred Kantonalnim sudom traje gotovo tri i po godine, a u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman