Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1466/16 (S. S., N. M. i A. Š.)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1466/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine, u predmetu broj AP-1466/16, rješavajući apelaciju Sifeta Skopljaka i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i d), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sifeta Skopljaka i Nedima Malkoča protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000410 10 Rev od 26. decembra 2015.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Almira Šabanovića protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000410 10 Rev od 26. decembra 2015. godine, zbog toga što je ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Sifet Skopljak (u daljnjem tekstu: prvoapelant), Nedim Malkoč (u daljnjem tekstu: drugoapelant) i Almir Šabanović (u daljnjem tekstu: trećeapelant) iz Novog Travnika, koje zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnijeli su 30. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Rs 000410 10 Rev od 26. decembra 2015. godine.

2. Iz stanja spisa proizlazi da su S.R., prvoapelant i drugoapelant 10. juna 2008. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 070 0 Rev 07 000432 od 20. marta 2008. godine (kojim je odbačena kao nedopuštena njihova revizija protiv Presude Kantonalnog suda broj 006 0 Gž 06 000548 od 29. novembra 2006. godine), koja je zavedenu pod brojem AP 1725/08. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1725/08 od 27. oktobra 2010. godine kojom je, između ostalog, apelaciju u odnosu na prvoapelanta i drugoapelanta odbacio kao nedopuštenu zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

3. Prvoapelant i drugoapelant su 3. marta 2011. godine dostavili Vrhovnom sudu podnesak kojim su zatražili da Vrhovni sud ponovo odluči o njihovim revizijama protiv Presude Kantonalnog suda broj 006 0 Gž 06 000548 od 29. novembra 2006. godine, s na obzirom na to kako glasi Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda AP 1725/08 od 27. oktobra 2010. godine.

4. Osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 Rs 000410 10 Rev od 26. decembra 2015. godine podnesak prvoapelanta i drugoapelanta odbačen je kao nedopušten. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je, s obzirom na to da je Odlukom Ustavnog suda AP 1725/08 u odnosu na prvoapelanta i drugoapelanta apelacija odbačena kao nedopuštena zbog proteka roka, Rješenje Vrhovnog suda broj 070 0 Rev 07 000432 od 20. marta 2008. godine kojim je već odlučeno o reviziji prvopelanta i drugapelanta protiv drugostepene presude ostalo na snazi. Apelacioni navodi

5. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. h) i d) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (3) tač. h) i d) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

U odnosu na prvoapelanta i drugoapelanta

7. U pogledu osporenog rješenja Vrhovnog suda broj 70 0 Rs 000410 10 Rev od 26. decembra 2015. godine, Ustavni sud ukazuje da je tim rješenjem odbačen podnesak prvoapelanta i drugoapelanta kojim su tražili ponovno odlučivanje o njihovoj reviziji protiv Presude Kantonalnog suda broj 006 0 Gž 06 000548 od 29. novembra 2006. godine.

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

9. Ustavni sud ukazuje da prvoapelant i drugoapelant osporavaju odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" koji su prvoapelant i drugoapelant koristili. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima prvoapelanta i drugoapelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi prvoapelanta i drugoapelanta o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na trećeapelanta

10. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije u odnosu na trećeapelanta, Ustavni sud ukazuje da trećeapelant u predmetnom sudskom postupku nije imao svojstvo stranke. S obzirom na to Ustavni sud smatra da trećeapelant u konkretnom slučaju nema svojstvo ovlaštenog lica koje bi moglo osporavati rješenje Vrhovnog suda.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1466/16 (S. S., N. M. i A. Š.) | Sudska praksa | Aktio