Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-195/16 (F. N. iz Tuzle)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Materijalna šteta
  • Nematerijalna šteta
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-195/16

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 195/16, rješavajući apelaciju Fadile Nurkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Fadile Nurkić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 250258 12 P, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 250258 13 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku o žalbi u predmetu broj 65 0 P 250258 13 Gž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Fadili Nurkić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Fadila Nurkić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijela je 12. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 250258 12 P, a koji se u trenutku podnošenja apelacije vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 250258 13 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 1. februara i 30. novembra 2016. godine, te 13. marta 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda 13. marta 2017. godine.

3. Općinski sud i Kantonalni sud su 20. marta 2017. godine dostavili odgovore na apelaciju.

4. Ustavni sud je 3. marta 2017. godine telefonskim putem zatražio od Kantonalnog suda informacije o predmetu.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 10. aprila 2012. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv „Euroherc osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, vrijednost spora 4.411,70 KM.

7. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 250258 12 P od 10. jula 2013. godine kojom je obavezao tuženog da apelantici, na ime pretrpljene nematerijalne i materijalne štete proizašle iz nezgode, isplati određeni novčani iznos.

8. Protiv presude Općinskog suda izjavljena je žalba.

9. Kantonalni sud je 5. augusta 2013. godine zaprimio predmetni spis.

10. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica je navela da nakon skoro četiri godine od dana pokretanja parničnog postupka nije u prilici da ostvari svoje pravo na naknadu štete zato što ne raspolaže pravomoćnom sudskom odlukom, odnosno da Kantonalni sud do dana podnošenja apelacije nije donio odluku povodom podnesene žalbe protiv prvostepene presude. Apelantica smatra da su zbog naprijed navedenog prekršene odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku. Osim toga, apelantica zahtijeva naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 650,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je tužba tom sudu podnesena 20. aprila 2012. godine, a da je prvostepena presuda donesena 10. jula 2013. godine, nakon čega je predmetni spis upućen Kantonalnom sudu na postupanje. Općinski sud smatra da je prvostepenu presudu donio u razumnom roku.

13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju od 20. marta 2017. godine naveo da je 12. februara 2016. godine Ustavnom sudu dostavio odgovor na predmetnu apelaciju, te da ostaje pri navodima iz tog odgovora. U vezi s navedenim, Ustavni sud primjećuje da osim odgovora na apelaciju od 20. marta 2017. godine, od Kantonalnog suda nije zaprimio niti jedan drugi odgovor na apelaciju.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njezinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje - razuman rok

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

22. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je Kantonalni sud u međuvremenu donio odluku po njezinoj žalbi, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Relevantna načela

23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica 10. aprila 2012. godine pokrenula predmetni postupak i da taj postupak još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od četiri godine i 11 mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna „složenost predmeta“, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka, nije utjecala na dosadašnje trajanje predmetnog postupka.

26. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud prvostepenu presudu donio nakon godinu i tri mjeseca, tako da nije značajno doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud dalje zapaža da je protiv prvostepene presude podnesena žalba, a da je Kantonalni sud predmetni spis zaprimio 5. augusta 2013. godine. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da taj sud u periodu od tri godine i osam mjeseci, koliko je vremena proteklo od dostavljanja predmeta tom sudu na postupanje po žalbi, nije uzeo predmet u rad. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi opravdali dužinu trajanja predmetnog postupka pred tim sudom. Također, budući da se Kantonalni sud nije izjasnio na navode iz apelacije, Ustavni sud ukazuje da postoji neizvjesnost kada će predmet uopće biti uzet u rad i kada će postupak pred tim sudom biti okončan. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka od četiri godine i 11 mjeseci, od čega tri godine i osam mjeseci pred Kantonalnim sudom, suprotna načelu razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

29. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje četiri godine i 11 mjeseci, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantici, na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, trebalo isplatiti iznos od 600,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu i kršenje zabrane diskriminacije zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati te apelanticine navode.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak traje četiri godine i 11 mjeseci, od čega tri godine i osam mjeseci pred Kantonalnim sudom, a, pri tome, taj sud nije ponudio razloge kojima bi eventualno opravdao tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-195/16 (F. N. iz Tuzle) | Sudska praksa | Aktio