Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3073/16 („Krle“ d.o.o. Jošavka)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3073/16

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3073/16, rješavajući apelaciju „Krle“ d.o.o. Jošavka na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „Krle“ d.o.o. Jošavka podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 57 0 Ps 077429 15 Ip.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Krle“ d.o.o. Jošavka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vid Dujaković, advokat iz Banje Luke, podnio je 19. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 57 0 Ps 077429 15 Ip.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 9. februara 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Okružni privredni sud je 27. februara 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 077429 14 Rev od 23. aprila 2015. godine, kojom su preinačene presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredi sud) broj 57 0 Ps 077429 14 Pž 2 od 27. maja 2014. godine i Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 077429 13 Ps 2 od 12. marta 2014. godine, obavezan je „Fačo“ d.o.o. Čelinac (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime glavnog duga isplati iznos od 40.305,13 KM, te na ime troškova parničnog postupka iznos od 18.802,00 KM.

6. Apelant je 13. augusta 2015. godine na osnovu navedene izvršne isprave Okružnom privrednom sudu podnio prijedlog za izvršenje radi isplate glavnog duga i troškova postupka zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti, prodajom nekretnina i namirenjem apelanta iz iznosa dobivenog prodajom.

7. Okružni privredni sud je 15. septembra 2015. godine donio rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje na nekretninama, te je nepravosnažno rješenje odmah dostavio Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove radi upisa zabilježbe na nepokretnostima u vlasništvu izvršenika.

8. Protiv navedenog rješenja izvršenik je 25. septembra 2015. godine izjavio prigovor koji je rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 077429 15 Ip od 27. jula 2016. godine odbačen kao neblagovremen.

9. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 077429 16 Pžip od 13. januara 2017. godine žalba izvršenika je uvažena i rješenje Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 077429 15 Ip od 27. jula 2016. godine ukinuto i predmet vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje.

10. Apelant je 21. marta i 22. juna 2016. godine urgirao postupanje Okružnog privrednog suda, tražeći da se postupak pred tim sudom što prije okonča.

11. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni izvršni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je u konkretnom slučaju riječ o predmetu hitne prirode, te da ne postoji opravdan razlog za nepostupanje suda u trajanju od skoro godinu dana, za koje vrijeme je poslovanje apelanta dovedeno u pitanje upravo zbog nemogućnosti naplate dosuđenog potraživanja. Također, apelant je istakao da niti jednom svojom radnjom nije doprinio trajanju izvršnog postupka, nego je štaviše, nastojao ponovljenim urgencijama da utječe na brzinu rada Okružnog privrednog suda.

b) Odgovor na apelaciju

13. Okružni privredni sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju, te istaknuo da je postupao u skladu sa načelom hitnosti i prema objektivnim mogućnostima suda, zbog velikog broja predmeta, te je preduzeo sve izvršne radnje, kojima se po Zakonu o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), potraživanje prinudno ostvaruje.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

18. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažne presude, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

19. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava (u daljnem tekstu: Evropski sud) na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

20. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju da utiču na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

21. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Takođe, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).

22. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom u predmetu broj 57 0 Ps 077429 15 Ip.

23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

27. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Okružnim privrednim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

29. Također, Ustavni sud podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. ZIP i praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelant 13. augusta 2015. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizovao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, te da traje jednu i po godinu.

Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se predmet ne može smatrati naročito složenim.

32. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant urgirao kod Okružnog privrednog suda da se predmetni postupak što prije okonča, te da nije svojim postupcima uticao na dužinu trajanja postupka.

33. S druge strane, posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud u roku od mjesec dana odredio predloženo izvršenje (15. septembra 2015. godine), te da je zatim odmah dostavio nepravosnažno rješenje Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove radi upisa zabilježbe na nepokretnostima u vlasništvu izvršenika. Nakon toga, Okružni privredni sud je nakon deset mjeseci od donošenja rješenja o izvršenju donio rješenje o prigovoru izvršenika (27. jula 2016. godine) protiv kojeg je izvršenik izjavio žalbu, koja je nakon pet mjeseci rješenjem od 13. januara 2017. godine Višeg privrednog suda uvažena i rješenje Okružnog privrednog suda od 27. jula 2016. godine ukinuto i predmet vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje. Iz navedenog slijedi da su redovni sudovi kontinuirano preduzimali radnje iz svoje nadležnosti i u razumnim rokovima odlučivali o apelantovim prijedlozima, te da nije bilo značajnih perioda neaktivnosti, što sve ukazuje da su sudovi vodili postupak tako da se njegov tok ne ometa, odnosno da se efektivno okonča, preduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogli da se izvrši presuda u apelantovu korist.

34. Stoga, imajući u vidu da nema elemenata koji bi ukazivali da su sudovi bezrazložno odugovlačili postupak, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako izvršni postupak koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim nije okončan ni nakon perioda od jedne i po godine, jer nema elemenata koji bi ukazivali da su redovni sudovi bezrazložno odugovlačili postupak.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3073/16 („Krle“ d.o.o. Jošavka) | Sudska praksa | Aktio