Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2358/16 (M.G.,R. K.,G. Š.,H. H.,B. S.)
Odluka donesena 22. 03. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2358/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. marta 2017 godine, u predmetu broj AP-2358/16, rješavajući apelacije M. G. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
M. G. protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 P 002822 15 Gž od 23. marta 2016. godine;
Radovan Kovačević protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 001801 14 Uvp od 6. jula 2016. godine;
Goran Šešić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 184250 16 Kž od 30. avgusta 2016. godine;
Halil Heleg protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 I 078364 16 Rev od 2. decembra 2016. godine;
Branko Simović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 002719 16 Uvp od 15. decembra 2016. godine i Branko Simović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 002811 16 Uvp od 15. decembra 2016. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2358/16
1. M. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Avtovca, podnio je 1. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 P 002822 15 Gž od 23. marta 2016. godine, Rješenja Okružnog suda broj 14 0 P P 002822 15 Gž od 17. decembra 2015. godine i Rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 P 002354 15 P 2 od 25. februara 2015. godine. Osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 14 0 P 002822 15 Gž od 17. decembra 2015 godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv osporenog Rješenja Osnovnog suda broj 95 0 P 002354 15 P 2 od 25. februara 2015. godine kojim je njegov prijedlog za ponavljanje postupka odbačen kao nepotpun. Osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 14 0 P 002822 15 Gž od 23. marta 2016. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba protiv osporenog Rješenja Okružnog suda broj 14 0 P 002822 15 Gž od 17. decembra 2015 godine, uz obrazloženje da se žalba, u smislu odredaba člana 203. Zakona o parničnom postupku, može izjaviti samo protiv presude i rješenja donesenih u prvom stepenu.
2. AP-3707/16
2. Radovan Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, kojeg zastupa Branko Simović advokat iz Podgorice, podnio je 7. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 U 001801 14 Uvp od 6. jula 2016. godine. Presudom Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 001801 13 U od 31. marta 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv Rješenja Republičke uprave za geodetsko imovinsko pravne poslove Republike Srpske Banjaluka broj 21-05/473-252/12 od 23. aprila 2013. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv Zaključka Republičke uprave za geodetsko imovinsko pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Gacko broj 21.17/473-323/07 od 7. decembra 2012. godine kojim je odbačen kao nedopušten apelantov zahtjev za pokretanje postupka eksproprijacije preostalog dijela nekretnina bliže označenih u zaključku, uz obrazloženje da nema uslova za pokretanje postupka eksproprijacije propisanih odredbama čl. 9. i 27. stav 2. Zakona o eksproprijaciji. Osporenom Presudom Vrhovnog suda broj 15 0 U 001801 14 Uvp od 6. jula 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vandredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 15 0 U 001801 13 U od 31. marta 2014. godine.
3. AP-4650/16
3. Goran Šešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dane Končar, advokat iz Banjaluke, podnio je 7. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 184250 16 Kž od 30. avgusta 2016. godine. Osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 K 184250 16 Kž od 30. avgusta 2016. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba protiv Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 184250 15 Kv 2 od 23. maja 2016. godine (kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 K 184250 14 Kpp od 23. oktobra 2015. godine), uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju žalba izjavljena protiv rješenja protiv kojeg nije dopuštena. Apelant je u apelaciji podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud naloži da "ukoliko se apelantu ne vrati oduzeto vozilo i drugi oduzeti predmeti da se u tom slučaju primjeni član 132. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske odnosno odredi da se oduzeta imovina ne može prodati, pokloniti odnosno ne može se sa istim raspolagati" do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
4.147/17
4. Halil Heleg (u daljnjem tekstu: apelant) iz Busovače, podnio je 11. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 I 078364 16 Rev od 2. decembra 2016. godine. Rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 I 078364 16 Rev od 25. oktobra 2016.godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 I 078364 15 Gž od 9. februara 2016. godine. Osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 I 078364 16 Rev od 2. decembra 2016. godine odbačen je kao nedopušten apelantov podnesak označen "kao žalba protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 51 0 I 078364 16 Rev od 25. oktobra 2016. godine", jer u okviru odredaba Zakona o parničnom postupku nije propisan pravni lijek protiv odluka koje donosi Vrhovni sud povodom izjavljene revizije.
5. AP-693/17
5. Branko Simović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Podgorice, kojeg zastupa Minja Simović, advokat iz Podgorice, podnio je 20. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 U 002719 16 Uvp od 15. decembra 2016. godine i Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 002719 15 U od 29. februara 2016. godine. Rješenjem Okružnog suda broj 15 0 U 002719 15 U od 29. februara 2016. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova tužba protiv obavještenja Osnovnog suda u Trebinju, Odjeljenje u Nevesinju broj 95 1 P 05333 14 P od 25. novembra 2015. godine (kojim su obaviješteni tužitelji u tom predmetu da ih apelant kao punomoćnik, stupanjem na snagu novog Zakona o advokaturi Republike Srpske, ne može zastupati, ali da mogu angažovati drugog punomoćnika koji je upisan u Advokatsku komoru RS ili Bosne i Hercegovine), jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za vođenje upravnog spora, odnosno osporeno obavještenje nema karakter upravnog akta iz člana 7. Zakona o upravnim sporovima. Osporenom presudom Vrhovnog suda broj 15 0 U 002719 16 Uvp od 15. decembra 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vandredno preispitivanje Rješenja Okružnog suda broj 15 0 U 002719 15 U od 29. februara 2016. godine.
6. AP 694/17
6. Branko Simović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Podgorice, kojeg zastupa Minja Simović, advokat iz Podgorice, podnio je 20. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 U 002811 16 Uvp od 15. decembra 2016. godine i Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 002811 16 U od 8. aprila 2016. godine (u daljnjem tekstu: Okružni sud). Rješenjem Okružnog suda broj 15 0 U 002811 16 U od 8. aprila 2016. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova tužba protiv obavještenja Okružnog suda broj 15 0 U 002690 15 U od 3. marta 2016. godine (kojim su obaviješteni tužitelji u tom predmetu da ih apelant kao punomoćnik, stupanjem na snagu novog Zakona o advokaturi Republike Srpske, ne može zastupati, ali da mogu angažovati drugog punomoćnika koji je upisan u Advokatsku komoru RS ili Bosne i Hercegovine), jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za vođenje upravnog spora, odnosno osporeno obavještenje nema karakter upravnog akta iz člana 7. Zakona o upravnim sporovima. Osporenom presudom Vrhovnog suda broj 15 0 U 002811 16 Uvp od 15. decembra 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vandredno preispitivanje Rješenja Okružnog suda broj 15 0 U 002811 16 U od 8. aprila 2016. godine.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2358/16. Apelacioni navodi
8. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova kojima su odlučivalo o određenim procesnim pitanjima i procesnoj dopustivosti pravnih lijekova koje su apelanti koristili u konkretnim slučajevima.
11. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupci, u kojima su donesene osporene odluke, uživaju zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav
1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnih postupaka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanata.
12. Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima i procesnoj dopustivost korištenih pravnih lijekova tj. ispunjenost zakonskih uslova za primjenu korištenih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da su i navodi apelanata o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata, slijedom čega su predmetne apelacije i u odnosu na navodne povrede tog prava ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Prema članu 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluke o privremenim mjerama su obavezujuće do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. U predmetu broj AP 4650/16 apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da nema osnova za posebno razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman