Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2222/16 (S. R. i R. K.)
Odluka donesena 22. 03. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Postupak priznavanja strane sudske odluke
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2222/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine, u predmetu broj AP-2222/16, rješavajući apelacije Senada Ramića i Reufa Kardumovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Senad Ramić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 V 010590 15 V od 8. marta 2016. godine i Reuf Kardumović protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 V 016334 16 Gž 2 od 10. maja 2016. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2222/16
1. Senad Ramić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ključa, kojeg zastupa Feho Botonjić, advokat iz Ključa, podnio je 26. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 V 010590 15 V od 8. marta 2016. godine. Osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 V 010590 15 V od 8. marta 2016. godine priznata je inostrana presuda o razvodu braka Vrhovnog suda Države Vašington-Okrug Clark poslovi broj 11-3-01472-7 od 10. maja 2012. godine kojom je razveden brak između apelanta i Muhareme Ramić zaključen dana 24. avgusta 1990. godine u Sanici i upisan u matičnu knjigu vjenčanih u općini Ključ za mjesto Sanica pod brojem 49 za 1990. godinu.
2. AP-2893/16
2. Reuf Kardumović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Austrije, kojeg zastupa Branislav Cvijanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 5. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 V 016334 16 Gž 2 od 10. maja 2016. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 V 16334 16 V 2 od 22. marta 2016. godine. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 V 16334 16 V 2 od 22. marta 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 V 016334 16 Gž 2 od 10. maja 2016. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za priznanje strane sudske odluke –Rješenja Općinskog suda Steyr br. Fam 49/14g-10 od 10. marta 2015. godine.
Spajanje predmeta
3. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2222/16. Apelacioni navodi
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili povredu prava iz člana II/3f Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
3. Ustavni sud primjećuje da su u konkretnim slučajevima apelanti osporili odluke redovnih sudova kojima se odlučivalo o "priznanju stranih sudskih odluka". U vezi s tim, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Iz navedenog je vidljivo da je uslov za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se u predmetnom postupku utvrđivala građanska prava i obaveze.
4. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se u predmetnim postupcima, koji se odnosi na "priznanje strane sudske odluke", nisu utvrđivala građanska prava i obaveza apelanata na način koji zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odluke stranog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj U- 16/03 od 17. marta 2004. godine, tačka 16., objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 15/04 i Odluka o dopustivosti broj AP-1965/15 od 10. novembra 2016. godine). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primjeniti na postupke u kojima su donesena osporena rješenja, te da su stoga apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
5. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravima koja su zaštićena članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije, te članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da su stoga i navodi o kršenju tih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, te člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa tim pravima ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Konačno, u pogledu navoda apelanata o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke kojima nije odlučivano o meritornom pravu apelanata zasnovanom na zakonu, već samo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odluke stranog suda. Imajući u vidu navedeno, slijedi da osporene odluke ne pokreću pitanje povrede prava zaštićenih članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 1440/12 od 6. decembra 2012. godine, točka 11., dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman