Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2245/16 (I. M.)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2245/16

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2245/16, rješavajući apelaciju Izudina Mujanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Izudina Mujanovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se, povodom izjavljene revizije protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 034231 13 Rsž od 13. aprila 2016. godine, trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 034231 13 Rsž od 13. aprila 2016. godine u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Izudinu Mujanoviću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izudina Mujanovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 034231 13 Rsž od 13. aprila 2016. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Izudin Mujanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 26. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud broj 33 0 Rs 034231 13 Rsž od 13. aprila 2016. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka (koji se, prema apelantovim navodima, u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine povodom izjavljene revizije protiv navedene presude Kantonalnog suda).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Kantonalnog suda i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 5. augusta 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju, dok je od Općinskog suda 3. februara 2017. godine zatražena informacija o predmetnom postupku.

3. Vrhovni sud je 9. augusta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, Kantonalni sud 10. augusta 2016. godine, a Općinski sud 25. augusta 2016. godine. Budući da Općinski sud nije dostavio traženu informaciju o predmetnom postupku, Ustavni sud je 2. marta 2017. godine telefonskim putem zatražio informaciju od tog suda.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 17. juna 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tužene Općine Živinice, radi isplate duga proisteklog iz radnog odnosa.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud pripremno ročište, nakon što je dva puta odlagano (8. decembra 2011. godine zbog prerasporeda sudije na krivični referat i 14. novembra 2012. godine za koje nije naveden razlog), održao 24. decembra 2012. godine, dok je ročište za glavnu raspravu (nakon jednog odlaganja) održao i zaključio 20. marta 2013. godine.

7. Općinski sud je donio Presudu broj 33 0 Rs 034231 11 Rs od 25. aprila 2013. godine kojom je u cjelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev.

8. Protiv navedene presude apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Predmetni spis je 22. oktobra 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi protiv prvostepene presude.

9. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Presudu broj 33 0 Rs 034231 13 Rsž od 13. aprila 2016. godine kojom je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je protiv navedene drugostepene presude apelant izjavio reviziju i da je pred Vrhovnim sudom 11. novembra 2016. godine formiran predmet pod brojem 33 0 Rs 034231 16 Rev u kojem još nije donesena odluka.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu koji je po zakonu hitan, te je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM i troškove na ime sastava žalbe protiv prvostepene presude, kao i troškove na ime sastava apelacije. Takođe, apelant smatra da su Općinski sud i Kantonalni sud, pri donošenju svojih odluka, povrijedili odredbe parničnog postupka i proizvoljno primijenili materijalno pravo.

b) Odgovor na apelaciju

12. Vrhovni sud je naveo da predmet po reviziji nije zaprimljen kod tog suda.

13. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi navedeni u apelaciji, iz razloga navedenih u Presudi tog suda broj 33 0 Rs 034231 13 Rsž od 13. aprila 2016. godine, te da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Kantonalni sud je istakao da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta zbog čega je ovaj referat obuhvaćen Planom rješavanja predmeta, te da je konkretni predmet stavljen u navedeni Plan za II kvartal 2016. godine kada je i riješen.

14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da je u konkretnom predmetu postupao u skladu sa članom 10. Zakona o parničnom postupku i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, vodeći računa o procesnim načelima. Općinski sud je predložio da Ustavni sud predmetnu apelaciju odbije kao neosnovanu.

15. Također, nakon telefonskog kontakta sa pisarnom Općinskog suda (2. marta 2017. godine) Ustavni sud je došao do informacije da je nakon izjavljene revizije protiv drugostepenue odluke pred Vrhovnim sudom 11. novembra 2016. godine formiran predmet pod brojem 33 0 Rs 034231 16 Rev u kojem još nije donesena odluka.

V. Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 034231 13 Rsž od 13. aprila 2016. godine

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 034231 13 Rsž od 13. aprila 2016. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

20. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

22. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

23. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom povodom revizije koju je apelant izjavio protiv navedene presude Kantonalnog suda. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav(3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka

25. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

26. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

28. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi

31. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

32. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 17. juna 2011. godine, te da još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka je period od pet godina i devet mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi isplate po osnovu radnog odnosa, te da iz stanja spisa proizlazi da se radi o jednostavnom postupku. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na činjenicu da je u pitanju radni spor, Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta.

35. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek nakon jedne godine i šest mjeseci održao pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari, te da je u narednom periodu od četiri mjeseca donio prvostepenu odluku (što samo ide u prilog tome da se radilo o jednostavnom postupku). Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalnom sudu trebalo oko dvije godine i šest mjeseci, od dostavljanja spisa tom sudu, da odluči o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude. Dakle, iz navedenog proizlazi da je postupak pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom trajao oko četiri godine i 10 mjeseci i to u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti tih sudova, koju su, pri tome, zanemarili činjenicu da je u pitanju radni spor koji po zakonu zahtijeva određenu hitnost u postupanju. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su Općinski sud i Kantonalni sud bili u obavezi da na odgovarajući način upravljaju predmetnim postupkom, da u razumnim rokovima poduzimaju procesne radnje kako bi apelant blagovremeno došao do pravomoćne sudske odluke kojom bi bilo riješeno pitanje iz radnog odnosa, a što su u konkretnom slučaju navedeni sudovi propustili da učine. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju, te da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. Međutim, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi da je Vrhovni sud svojim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka (koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim) u periodu od pet godina i devet mjeseci suprotna principu razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

37. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda pred kojim se predmet trenutno nalazi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42).

Pitanje naknade nematerijalne štete

38. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

39. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanta za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje pet godina i devet mjeseci, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

40. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova nastalih povodom predmetnog redovnog postupka (sastava žalbe protiv prvostepene presude) i troškova apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove redovnog postupka i troškove sastavljanja apelacije.

VIII. Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer u predmetnom parničnom postupku, koji je hitne prirode i koji traje pet godina i devet mjeseci, nije donesena konačna odluka u pogledu apelantovog tužbenog zhatjeva, a takvoj dužini postupka su u odlučujućoj mjeri doprinijeli Općinski sud i Kantonalni sud, koji nisu ponudili razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za tako dugo trajanje postupka pred tim sudovima.

42. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2245/16 (I. M.) | Sudska praksa | Aktio