Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3426/16 (A. Š.)
Odluka donesena 22. 03. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni odnos
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3426/16
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3426/16, rješavajući apelaciju A. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija A. Š.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210606 11 Rs, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 210606 14 Rsž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o žalbi u predmetu broj 65 0 Rs 210606 14 Rsž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, A. Š. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. A. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Kebo i Guzin“ iz Mostara, podnio je 11. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 Rs 210606 11 Rs, a koji se u trenutku podnošenja apelacije vodi kod Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 Rs 210606 14 Rsž.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 17. oktobra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. oktobra 2016. godine, a Općinski sud 4. novembra 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 29. septembra 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv „Remont pruga“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate naknada iz radnog spora.
6. Tuženi je 28. juna 2012. godine dostavio Općinskom sudu odgovor na tužbu, koji je dopunio 6. jula 2012. godine, te ujedno istakao protivtužbeni zahtjev.
7. Apelant je 24. aprila 2014. godine precizirao tužbeni zahtjev
8. Općinski sud je 26. maja 2014. godine održao glavnu raspravu.
9. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 210606 11 Rs od 17. juna 2014. godine obavezao tuženog da apelantu, na ime naknada iz radnog odnosa, isplati novčani iznos od 29.751,65 KM, dok je protivtužbeni zahtjev tuženog odbio.
10. Tuženi je izjavio žalbu protiv presude Općinskog suda. Predmetni spis je 27. augusta 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi.
11. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je ukazao da predmetni postupak traje skoro pet godina, da je u pitanju radni spor, a da za to vrijeme raspolaže samo prvostepenom presudom. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, te zahtijeva naknadu na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da nije postupao u suprotnosti sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Općinski sud je naveo da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje, te da još nije vraćen tom sudu.
14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da mu je predmetni spis dostavljen 27. augusta 2014. godine. Osim toga, Kantonalni sud je ukazao da, prema Planu rješavanja predmeta za kvartal oktobar - decembar 2016. godine, konkretni predmet nije u Planu za rješavanje u tom kvartalu, te da je, prema starosti inicijalnog akta, posljednji predmet na listi u kojem se postupa, sa datumom podnošenja tužbe od 16. jula 2010. godine.
V. Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku po izjavljenoj žalbi, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Relevantni principi
24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Također, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Period koji se uzima u obzir
26. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant 29. septembra 2011. godine pokrenuo parnični postupak i da taj postupak još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste oko pet godina i šest mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je u pitanju radni spor u okviru kojeg je apelant tražio isplatu naknada iz radnog odnosa (razlika isplaćene i pripadajuće plaće, troškovi prevoza na posao i sa posla, naknada na ime rada za vrijeme praznika, noćni rad, terenski rad). Ustavni sud smatra da se, bez obzira što je apelant konačno opredijelio tužbeni zahtjev 24. aprila 2014. godine i što je tuženi postavio protivtužbeni zahtjev, kao i to da je provedeno vještačenje vještaka finansijske struke, a imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koji su provedeni, ne može govoriti o naročito složenom postupku. S obzirom na to da apelant traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se zaključiti da je postupak od važnosti za apelanta, kao i da je po samom zakonu hitne prirode.
28. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud prvostepenu presudu donio nakon dvije godine i osam mjeseci. Ustavni sud primjećuje da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije izjašnjavao na navode iz apelacije, već je samo naveo datum donošenja prvostepene presude i datum kada je Kantonalnom sudu dostavio predmetni spis na postupanje po žalbi. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da taj sud, u periodu od dvije godine i nepunih sedam mjeseci, koliko je vremena proteklo od dostavljanja predmeta tom sudu na postupanje po žalbi, nije uzeo predmet u rad. Pri tome Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud, u odgovoru na apelaciju, pozvao na Plan rješavanja predmeta i, u vezi s tim, istakao da konkretni predmet nije u Planu za rješavanje za kvartal oktobar - decembar 2016. godine (predmeti se rade prema starosti inicijalnog akta za navedeni kvartal). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta ukazivao na to da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije, te da država nije odgovorna u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzme odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, tačka 34, te odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25, i AP 818/14 od 18. decembra 2014. godine, tačka 32, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ) . S obzirom na to, Ustavni sud ne može prihvatiti objašnjenje Kantonalnog suda kao opravdanje za nepostupanje u apelantovom predmetu tim prije što taj sud nije učinio vjerovatnim da će navedeni predmet biti uzet u rad u skorije vrijeme. Imajući u vidu navedeno, a naročito činjenicu da postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom traje skoro dvije godine i sedam mjeseci, te da je neizvjesno kada će taj sud uzeti predmet u rad, kao i okolnost da se radi o sporu proisteklom iz radnog odnosa koji je zakonom određen kao hitan, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
31. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje gotovo pet godina i šest mjeseci, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati te apelantove navode.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak nije okončan ni nakon pet godina i šest mjeseci, niti je izvjesno kada će biti okončan, iako je prema samom zakonu hitne prirode, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za tako dugo trajanje predmetnog postupka.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman