Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3356/16 (V. M.)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3356/16

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3356/16, rješavajući apelaciju Velimira Milekića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Velimira Milekića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 167466 13 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 167466 13 P, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Velimiru Milekiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Velimiru Milekiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Velimir Milekić (u daljem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Dragana Jefić-Šuka, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 P 167466 13 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 6. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. oktobra 2016. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 22. aprila 2013. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih Grada Banja Luka, „Vodovoda“ a.d. Banja Luka, V.V. i S.V. radi utvrđenja prava korišćenja na nekretninama na kojima je sagrađena njegova porodična kuća u Banjoj Luci, vsp. 40.000,00 KM.

6. Pravobranilaštvo Republike Srpske, kao zakonski zastupnik Grada Banja Luka, dostavilo je odgovor na tužbu 8. avgusta 2013. godine, direktor M.M., kao zakonski zastupnik „Vodovoda“ a.d. Banja Luka, 19. jula 2013. godine, a punomoćnik V.V. i S.V. 16. jula 2013. godine.

7. Iz stanja spisa proizilazi da predmetni parnični postupak nije okončan. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Naime, apelant tvrdi da je Osnovni sud nedonošenjem odluke po njegovoj tužbi ni nakon tri i po godine doveo u sumnju nepristrasnost i nezavisnost suda, jer ga je pasivnim držanjem grubo diskriminisao.

b) Odgovor na apelaciju

9. Osnovni sud je naveo da je 22. aprila 2013. godine zaprimio apelantovu tužbu i da je zavedena po brojem 71 0 P 167466 13 P, te da je tim predmetom postupajući sudija zadužena 4. jula 2014. godine. Nadalje, Osnovni sud je istakao da su sudije prioritetno u radu zadužene Planom rješavanja starih predmeta, sačinjenim od VSTS. Nadalje, konstatovano je da postupajući sudija u Planu rješavanja starih predmeta ima 678 predmeta koji potiču iz perioda od 2000. do 2011. godine. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da, pošto su ti predmeti prioritet u radu, te s obzirom na izuzetno veliki broj predmeta u navedenom planu, to nije ni postojala objektivna mogućnost za zakazivanje konkretnog predmeta, a niti se taj predmet nalazi u Planu starih predmeta za tekuću godinu.

V.Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

13. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

14. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda od gotovo četiri godine od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

15. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

16. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

17. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

Relevantni principi

18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

19. Apelant je podnio tužbu 22. aprila 2013. godine. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 22. aprila 2013. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje gotovo četiri godine. Analiza dužine trajanja postupka

20. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom, da se radi o postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te da se ne radi o naročito složenom postupku.

21. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka u kojem traži utvrđenje prava korišćenja.

22. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža potpunu neaktivnost u preduzimanju procesnih radnji kod Osnovnog suda koji u periodu od gotovo četiri godine nije održao ni pripremno ročište, opravdavajući svoju neaktivnost time što ima veliki broj neriješenih starih predmeta, koji su obuhvaćeni Planom rješavanja starih predmeta, a konkretni predmet se ne nalazi u tom planu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem povodom apelantove tužbe u periodu od gotovo četiri godine od podnošenja tužbe. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego da predstavlja hronično preopterećenje suda.

23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka pred Osnovnim sudom u trajanju od gotovo četiri godine ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

24. Iako apelant nije tražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete.

25. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se predmetni parnični postupak prema zakonu ne smatra hitnim, te da pred Osnovnim sudom traje gotovo četiri godine, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 450,00 KM. Ovaj iznos je apelantu dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke.

26. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode kojim ukazuje na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije koji se, u suštini, odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer predmetni parnični postupak pred Osnovnim sudom traje gotovo četiri godine, a u odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije ponudio opravdane razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka.

29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3356/16 (V. M.) | Sudska praksa | Aktio