Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2399/16 (E. A. i B. A.)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2399/16

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2399/16, rješavajući apelaciju Ele Ahmeti i Bena Ahmetija, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stav (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. ožujka 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ele Ahmeti i Bena Ahmetija.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 Mal 099142 11 Mal.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, sukladno članku 62.

stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po žurnom postupku donese odluku u predmetu broj 58 0 Mal 099142 11 Mal sukladno članku II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak

1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, sukladno članku 72.

stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ela Ahmeti i Ben Ahmeti (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Stoca, koje zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnijeli su 8. lipnja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 Mal 099142 11 Mal.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. kolovoza 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. rujna 2016. godine. Također, Ustavni sud je 8. ožujka 2017. godine telefonskim putem zatražio od Općinskog suda informacije o predmetnom postupku.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 22. srpnja 2011. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženog HNŽ- Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa, sa zahtjevom da se tuženi obveže da im isplati iznose od po 382,50 KM na ime subvencije troškova prevoza.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud nakon dostavljanja tužbe na odgovor u tri navrata zakazivao pripremna ročišta (27. svibnja, 17. lipnja i 8. rujna 2014. godine) koja su odgođena i to jednom na zahtjev punomoćnika apelanata, jednom iz razloga što nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za njegovo održavanje, dok je jednom odgođeno zbog prelaska sudije na drugo radno mjesto. Nakon toga, Općinski sud je 17. listopada 2016. godine održao pripremno ročište.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zakazao ročište za glavnu raspravu u studenom 2016. godine, koje je odgođeno za 15. siječanj 2017. godine, koje je ponovo odgođeno zbog odlaska stručnog saradnika, zaduženog za navedeni predmet, na porodiljsko odsustvo.

8. Apelanti su u cilju okončanja predmetnog postupka 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. godine podnosili urgencije Općinskom sudu.

9. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelanti smatraju da je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije, te su zbog toga zatražili naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da su točni navodi apelanata da su više puta urgirali zakazivanje ročišta u konkretnom predmetu. Dalje, sud navodi da je tri puta zakazivao pripremno ročište, da se konkretni predmet ne nalazi na Planu rješavanja starih predmeta, da je postupajući stručni saradnik zadužen sa cca 13000 predmeta, te da je pripremno ročište zakazano za 17. oktobar 2016. godine.

12. Također, nakon telefonskog kontakta sa pisarnom Općinskog suda (8. ožujka 2017. godine) Ustavni sud je došao do informacije da je u konkretnom predmetu ročište za glavnu raspravu koje je bilo zakazano za 2016. godine odgođeno za 15. siječanj 2017. godine, te da je i to ročište odgođeno zbog odlaska stručnog saradnika na porodiljsko odsustvo, tako da nije okončana glavna rasprava i nije donesena prvostupanjska odluka.

V. Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

14. Sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak prema stanju spisa i nakon pet godina i osam mjeseci od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelanti smatraju da je, zbog duljine trajanja parničnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

20. Članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke .

21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

22. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 21. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao predmetni parnični postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

Relevantni principi

23. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stavak 38).

24. Osim toga, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvještaji 1997-IV)

25. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća i na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).

Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 22. srpnja 2011. godine i da taj postupak još nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine trajanja postupka jeste period od oko pet godina i osam mjeseci.

Analiza duljine trajanja postupka

27. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna "složenost predmeta", kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni duljine postupka, nije utjecala na dosadašnje trajanje postupka pred Općinskim sudom.

28. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža evidentnu pasivnost tog suda u predmetnom postupku (koji je tek nakon pet godina, računajući od podnošenja tužbe, održao pripremno ročište), tako da ni nakon pet godina i osam mjeseci, računajući od pokretanja predmetnog postupka, nije donio prvostupanjsku odluku u predmetnoj pravnoj stvari. Kao opravdanje za dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka Općinski sud je naveo da je stručni suradnik, koji je zadužen za konkretan predmet, zadužen sa velikim brojem predmeta, te, pri tome, ukazao da se konkretni predmet ne nalazi u Planu rješavanja starih predmeta. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je već ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta ukazivao na to da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, točka 34, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je ponudio Općinski sud ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakvu neaktivnost tog suda u predmetnom postupku, odnosno za ovako dugo trajanje postupka pred tim sudom. Imajući u vidu da predmetni postupak traje pet godina i osam mjeseci i to zbog isključivo neaktivnosti Općinskog suda, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka suprotna principu "razumnog roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. S druge strane, Ustavni sud zapaža da su apelanti više puta podnosili urgencije Općinskom sudu u cilju ubrzanja postupka, te da svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.

29. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na "suđenje u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

30. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stavka 2. navedenog članka, određuje na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda i da je cilj osigurati da apelanti što je moguće više budu vraćeni u poziciju u kojoj bi bili da nisu zanemareni standardi prava na pravično suđenje. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, između ostalih, i značaj predmetne pravne stvari za apelante s obzirom na visinu njihovog potraživanja, tako da je razumno smatrati da apelanti u konkretnom slučaju nisu pretrpjeli znatniju nematerijalnu štetu. Na temelju navedenog, Ustavni sud je zaključio da je za apelante dovoljna satisfakcija činjenica da je utvrđena povreda njihovog prava na pravično suđenje i da je dat nalog Općinskom sudu, s ciljem što potpunije zaštite prava apelanata, da žurno okonča predmetni parnični postupak.

VIII. Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada parnični postupak traje pet godina i osam mjeseci pred prvostupanjskim sudom tj. Općinskim sudom i to isključivo neaktivnosti tog suda, koji, pri tome, nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za tako dugo trajanje predmetnog postupka pred tim sudom.

32. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2399/16 (E. A. i B. A.) | Sudska praksa | Aktio