Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3341/16 (R. M.)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3341/16
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3341/16, rješavajući apelaciju Radomira Mijanovića na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. travnja 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Radomira Mijanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 53 0 P 045226 13 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru, u skladu sa člankom 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po žurnom postupku donese odluku u predmetu broj 53 0 P 045226 13 Gž u skladu sa člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona, u skladu sa člankom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Radomiru Mijanoviću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Radomiru Mijanoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Radomir Mijanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 5. kolovoza 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 53 0 P 045226 11 P, a koji se u trenutku podnošenja apelacije vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 53 0 P 045226 13 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 5. listopada 2016. godine, odnosno 8. ožujka 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 13. listopada 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 17. ožujka 2017. godine.
4. Ustavni sud je 7. ožujka 2017. godine telefonskim putem zatražio dodatne informacije u predmetu.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 9. prosinca 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv „Nešković osiguranja“ a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, vsp. 9.736,00 KM.
7. Općinski sud je 8. studenog 2012. godine donio Presudu broj 53 0 P 045226 11 P.
8. Protiv navedene presude apelant i tuženi su izjavili prizive 7. prosinca, odnosno 18. prosinca 2012. godine i predmet je 7. veljače 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu i zaveden pod brojem 53 0 P 045226 13 Gž.
9. Prema stanju spisa i informacijama kojima raspolaže Ustavni sud proizlazi da Kantonalni sud nije donio presudu, odnosno da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Shodno tome, apelant, pored naloga da se parnični postupak okonča, traži da mu Ustavni sud odredi naknadu zbog pretrpljenih duševnih boli.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je naveo da je apelantov predmet radi postupanja u drugom stupnju primio 7. veljače 2013. godine. Nadalje, Kantonalni sud je istaknuo da se predmeti za rad raspoređuju kvartalno i dodjeljuju po starosti inicijalnog akta (u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta) od strane predsjednika suda, te da konkretni predmet nije dan u rad u četvrtom kvartalu 2016. godine. Najzad, Kantonalni sud je konstatirao da apelantu nisu povrijeđena prava i da će se predmet rasporediti u prvom kvartalu 2017. godine.
12. Općinski sud je naveo da su sve procesne radnje u konkretnom predmetu kod tog suda poduzete u zakonom propisanim rokovima, te da je tužba podnesena 9. prosinca 2011. godine, a presuda donesena 8. studenog 2012. godine. Općinski sud je također stava da presuda tog suda niti u jednom segmentu nije ugrozila apelantova prava na koja se poziva u apelaciji. V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog razdoblja duljeg od pet godina nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant ukazuje da je zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.
Relevantna načela
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
Razdoblje koje se uzima u obzir
23. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelant, u smislu članka 21. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud je li Kantonalni sud u međuvremenu okončao predmetni parnični postupak. Ustavni sud konstatira da prema dobivenim informacijama od 7. ožujka 2017. godine, Kantonalni sud nije okončao postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 31. Pravila Ustavnog suda, duljinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima, raspoloživim dokazima iz spisa i dobivenim informacijama.
24. Apelant je podnio tužbu 9. prosinca 2011. godine. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 9. prosinca 2011. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje dulje od pet godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije žurne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o naročito složenom postupku.
26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim postupcima utjecao na duljinu trajanja postupka.
27. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno kratkim rokovima održao pripremno ročište, odnosno ročište za glavnu raspravu i donio prvostupanjsku presudu. Protiv prvostupanjske presude apelant i tuženi su podnijeli prizive i predmet je 7. veljače 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stupnju. Ustavni sud zapaža potpunu neaktivnost u poduzimanju procesnih radnji kod Kantonalnog suda koji u razdoblju od četiri godine nije odlučio o prizivima apelanta i tuženog, opravdavajući svoju neaktivnost načinom raspodjele predmeta. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima povinovati se zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi, Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, Serija A, broj 194, stavak 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34.). Osim toga, prema praksi Europskog suda, kronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sustav predstavlja iznenađenje, uzrokovan, primjerice, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se poduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Europski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. svibnja 1981. godine). Naime, prema praksi Europskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva izvanredna situacija popravi (vidi, Europski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25.-32.). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudaca ne može se smatrati izvanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do kronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obvezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast poduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem povodom priziva apelanta i tuženog u razdoblju od četiri godine, odnosno da parnične stranke u razdoblju duljem od pet godina ne dođu do konačne odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja kronično preopterećenje suda.
28. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog parničnog postupka u kome i nakon vremenskog razdoblja duljeg od pet godina apelant nije došao do konačne odluke suda, odnosno u kome Kantonalni sud u razdoblju od četiri godine od prijema predmeta na postupanje po prizivu nije donio odluku, ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz članka 6. stavak
1. Europske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će ju odrediti na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
30. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48.-51.). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu žurnost.
31. U konkretnom slučaju, s obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu žurnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke, trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je 750,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke.
32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer u predmetnom parničnom postupku, koji traje dulje od pet godina, nije donesena konačna odluka kojom bi bilo riješeno pravno pitanje apelanta koji svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja postupka, a čijoj duljini je u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud koji u razdoblju od četiri nije donio odluku, niti je u odgovoru na apelaciju ponudio opravdane razloge za nepravodobno postupanje u predmetu.
34. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman