Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3379/14 (A. F.)
Odluka donesena 22. 03. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pristup sudu
- Građanski postupak
- Prekid postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3379/14
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3379/14, rješavajući apelaciju Adile Frcić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Adile Frcić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 031743 14 Gž od 9. aprila 2014. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 031743 07 P od 5. novembra 2013.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Adila Frcić (u daljem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa Ljiljana Stajić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 18. jula 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 031743 14 Gž od 9. aprila 2014. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 031743 07 P od 5. novembra 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i „Divid“ d.o.o. iz Banje Luke u stečaju (u daljem tekstu: tuženi), koga zastupa stečajni upravnik, zatraženo je 28. septembra 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud i Osnovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 5. i 19. oktobra 2016. godine. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Odlučujući u pravnoj stvari apelantkinje protiv tuženog, radi utvrđenja, Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 031743 07 P od 3. novembra 2013. godine, kojim je prekinut postupak u tom predmetu jer je tuženi brisan iz sudskog registra nakon okončanja stečajnog postupka. U izreci rješenja je takođe navedeno da će se postupak nastaviti po prijedlogu jedne od parničnih stranaka ili kada pravni sljednici tuženog u stečaju preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
6. U obrazloženju rješenja je iznesena hronologija predmetnog postupka i to: da je apelantkinja 10. januara 1994. godine protiv tuženog podnijela tužbu kojom je zatražila utvrđenje svojstva nosioca stanarskog prava (u daljem tekstu: NSP) na stanu u Banjoj Luci, ul. Vojvode Mišića broj 47, uz zahtjev da se poništi rješenje kojim joj je to svojstvo prestalo; da je Rješenjem Osnovnog suda broj P-1121/97 od 11. aprila 2002. godine određeno mirovanje postupka; da se Rješenjem istog suda broj P-1121/97 od 30. avgusta 2002. godine tužba smatra povučenom jer ni jedna od parničnih stranaka u roku od četiri mjeseca nije podnijela prijedlog za nastavak umirovljenog postupka; da je 7. oktobra 2004. godine apelantkinja podnijela prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka; da je Rješenjem Osnovnog suda broj P-1121/97 od 8. decembra 2006. godine odbijen apelantkinjin prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka; da je Okružni sud odlučujući o apelantkinjinoj žalbi donio Rješenje broj 011-0-Gž-07-000 389 od 26. marta 2007. godine kojim je prvostepeno rješenje preinačeno i dozvoljeno ponavljanje postupka u označenoj pravnoj stvari, te je Rješenje Osnovnog suda broj P-1121/97 od 30. avgusta 2002. godine ukinuto. Okružni sud je u navedenom rješenju, kako je istakao Osnovni sud u obrazloženju svog rješenja, ocijenio da su u konkretnom slučaju prilikom dostavljanja tužbe na odgovor bile povrijeđene odredbe Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP), zbog čega nije bilo uslova za mirovanje postupka ni uslova za nastupanje pravnih posljedica koje iz njega nastaju, pa je prvostepenom sudu dato uputstvo da postupi prema odredbi člana 454 ZPP-a koji je stupio na pravnu snagu 2003. godine, konkretno da apelantkinjinu tužbu dostavi na odgovor tuženom, a zatim sprovede postupak i da pravilnom primjenom materijalnog prava donese na zakonu zasnovanu odluku. Apelantkinja je, kako dalje prozilazi iz obrazloženja rješenja, podneskom od 23. oktobra 2008. godine konačno opredijelila svoj tužbeni zahtjev, te je činjeničnim supstratom tužbe obavijestila sud da je nad tuženim otvoren likvidacioni postupak, da je likvidacioni upravnik na ispitnom i izvještajnom ročištu konstatovao da se predmetni stan ne nalazi u imovini tuženog, te je predloženo da se kao prethodno pitanje riješi da li predmetni stan sačinjava imovinu tuženog u stečaju. S tim u vezi, Osnovni sud je pribavio na uvid predmet istog suda broj 71 0 St 018321 08 St i utvrdio da je u tom predmetu doneseno pravosnažno rješenje 22. septembra 2009. godine kojim je stečajni postupak nad tuženim zaključen, uz nalog sudskom registru za brisanje stečajnog dužnika iz sudskog registra preduzeća. Osim toga, utvrđeno je da je Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 St 018321 09 Pz od 10. decembra 2009. godine apelantkinjina žalba u tom predmetu odbijena, te je potvrđeno rješenje Osnovnog suda kojim je stečajni postupak protiv tuženog zaključen.
7. U vezi naprijed navedenog, Osnovni sud je istakao da je zaključivanjem stečajnog postupka i pravosnažnošću rješenja o brisanju stečajnog dužnika iz sudskog registra preduzeća tuženi, dakle pravno lice, prestalo da postoji, a kako nije određeno lice koje je i njegov pravni sljednik ni lice koje će umjesto njega preuzeti učešće u konkretnoj parnici, to je nepostojanje procesne pretpostavke koja se tiče stranačke sposobnosti, a koja je nastupila nakon podnošenja tužbe, uzrokovalo da se postupak u konkretnoj pravnoj stvari prekine. Navedeno rješenje je doneseno na osnovu odredbe člana 378 stav 1 tačka 3 ZPP-a, kojom je propisano da se postupak prekida kad stranka koja je pravno lice prestane postojati, kao što je konkretan slučaj.
8. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 031743 14 Gž od 9. aprila 2014. godine apelantkinjina žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje od 5. novembra 2013. godine. U vezi s tim, Okružni sud je ponovio predmet spora te hronologiju preduzetih pravnih radnji, počev od podnošenja tužbe pa nadalje, nakon čega je prvostepeno rješenje ispitao u smislu odredbe člana 221 u vezi s članom 236 ZPP-a, napominjući da je apelantkinja žalbom ukazala na nezakonitost rješenja, jer je tužbu podnijela 1994. godine, a otvaranjem stečajnog postupka nad tuženim je onemogućena da ostvari svoje pravo na predmetni stan. Po ocjeni Okružnog suda, prvostepeni sud je donio pravilno rješenje kojim je postupak prekinut na osnovu odredbe člana 378 stav 1 tačka 3 ZPP-a, iz razloga što je tuženi prestao postojati jer je brisan iz sudskog registra. Zatim je naveden sadržaj odredbe člana 381 stav 1 ZPP-a, kojom je propisano da će se postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378 st. 1 do 4 ZPP-a nastaviti kada nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica, preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. Okružni sud je pored navedenog ukazao na odredbe čl. 291 stav 1 i 293 stav 3 ZPP-a, koje se tiču stranačke sposobnosti i obaveze suda da tokom cijelog postupka o tome vodi računa, te je s tim u vezi napomenuo da je u okolnostima konkretnog slučaja do ponavljanja pravosnažno okončanog postupka u predmetnoj parnici došlo u vrijeme kada je tuženi, nad kojim je zaključen postupak stečaja, Rješenjem prvostepenog suda broj 71 0 St 018321 08 St od 22. septembra 2009. godine prestao da postoji. Okružni sud je nadalje obrazložio da je, kako je to jasno istakao i prvostepeni sud, tuženo pravno lice prestalo postojati zaključivanjem stečajnog postupka i pravosnažnošću rješenja o brisanju stečajnog dužnika iz sudskog registra preduzeća, pa je tokom trajanja konkretnog parničnog postupka otpala procesna pretpostavka koja mora biti ispunjena da bi se parnica mogla pravosnažno okončati, a tiče se stranačke sposobnosti na strani tuženog. U vezi konkretnog predmeta spora, Okružni sud je istakao da predmetni stan nije ušao u stečajnu masu tuženog, pa je kod činjenice da je tuženi brisan iz sudskog registra parnični postupak prekinut po sili zakona, shodno odredbi iz člana 387 stav 1 tačka 3 ZPP-a, te se stoga ne mogu prihvatiti žalbeni razlozi da je osporeno prvostepeno rješenje nezakonito, zbog čega je apelantkinjina žalba odbijena.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelantkinja smatra da su joj osporenim rješenjima povrijeđena sljedeća prava: pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U okviru prava na pravično suđenje apelantkinja ukazuje na uskraćivanje prava pristupa sudu, jer su se u periodu od 20 godina počev od podnošenja tužbe pa nadalje desile promjene na koje nije mogla uticati, a zbog kojih je onemogućena u ostvarivanju svog prava. S tim u vezi je istakla da je zbog neblagovremenog postupanja suda dovedena u situaciju da o njenom tužbenom zahtjevu nikad nije meritorno odlučeno. Zbog nezakonitog postupanja suda povodom njene tužbe i mirovanja postupka koje je naknadno opovrgnuto donošenjem rješenja kojim je dozvoljeno ponavljanje postupka, proteklo je vrijeme u kome su se, s ciljem ostvarenja njenog prava, desile promjene od kojih je najznačajnija promjena na strani tuženog – prvo likvidacioni, a zatim stečajni postupak zbog kog je brisan iz sudskog registra preduzeća.
b) Odgovor na apelaciju
10. Okružni sud je naveo da je osporeno rješenje doneseno uz pravilnu primjenu procesnog i materijalnog prava, a nakon potpuno i pravilno utvrđenih činjenica iz kojih proizilazi da je tuženi nakon okončanja stečajnog postupka brisan iz sudskog registra. Stoga je postupak prekinut uz mogućnost nastavka na prijedlog jedne od parničnih stranaka iz čega, po mišljenju Okružnog suda, proizilazi da donošenjem rješenja o prekidu postupka nisu učinjene povrede na koje je apelantkinja ukazala, pa je predloženo da se apelacija kao neosnovana odbije.
11. Osnovni sud je u odgovoru na tužbu naveo hronologiju preduzimanja pravnih radnji od apelantkinje i suda, počev od podnošenja tužbe do donošenja rješenja o prekidu postupka, napominjući da su se tokom postupka na strani tuženog desile promjene zbog kojih je kao pravno lice prestao postojati (nedostatak stranačke sposobnosti), pa je postupak prema relevantnim odredbama ZPP-a prekinut. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 201 U slučaju mirovanja postupka nastupaju iste pravne posljedice kao i pri prekidu postupka, osim što rokovi određeni zakonom ne prestaju teći.
13. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase: Član 293 Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.
Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog državnog organa donesenim na osnovu zakona.
U toku cijelog postupka sud će po službenoj dužnosti paziti da li lice koje se pojavljuje kao stranka može biti stranka u postupku i da li je parnično sposobno, da li parnično nesposobnu stranku zastupa njen zakonski zastupnik i da li zakonski zastupnik ima posebna ovlašćenja kad su ona potrebna.
Član 378 Postupak se prekida:
1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici;
2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlašćenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici;
3) kad stranka koja je pravno lice prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravosnažno odluči o zabrani rada;
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
[...] Član 381 Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378 tačke 1 do 4 ovog zakona, nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica, preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
[...] Član 382 Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje (član 378) ili određuje (član 379) prekid postupka ne zadržava izvršenje rješenja.
Ako je sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se postupak odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dozvoljena posebna žalba. Član 454 Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, dalji postupak sprovešće se po odredbama ovog zakona.
U predmetima iz stava 1 ovog člana u kojima je već zakazano pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, ali rasprava još nije otvorena, sud će opozvati svoje rješenje o određivanju ročišta i o tome obavijestiti stranke, a tuženog pozvati da dostavi odgovor na tužbu u skladu s odredbama ovog zakona.
U predmetima iz stava 1 ovog člana u kojima je već otvorena glavna rasprava, sud je dužan na prvom sljedećem ročištu za glavnu raspravu sprovesti sve radnje koje bi po odredbama ovog zakona bio dužan sprovesti na pripremnom ročištu. Održavanje tog ročišta imaće, u pogledu prava i obaveza stranaka, sve pravne posljedice koje, po odredbama ovog zakona, ima održavanje pripremnog ročišta.
Sud će upozoriti stranke u postupku da poslije održavanja ročišta iz stava 3 ovog člana neće moći preduzimati radnje za koje je odredbama ovog zakona predviđeno da se mogu preduzeti najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta.
VI. Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 P 031743 14 Gž od 9. aprila 2014. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinja je primila 29. maja 2014. godine, a apelacija je podnesena 18. jula 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelantkinja smatra da je osporenim rješenjem o prekidu parničnog postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – „pravo na pristup sudu“
19. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelacija podnesena protiv rješenja Okružnog suda i Osnovnog suda, kojima je utvrđen prekid postupka iz razloga što je tuženi izgubio stranačku sposobnost, konkretno što je nakon okončanja stečajnog postupka brisan iz sudskog registra. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi prihvatio da je u takvim predmetima primjenjiv član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 70/05 od 22. aprila 2005. godine, st. 20 i 21, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
22. Ustavni sud zapaža da je navodima apelacije u suštini ukazano na povredu prava na pristup sudu zbog odluke o prekidu postupka i nemogućnosti da se o apelantkinjinom zahtjevu meritorno odluči. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da član 6 stav 1 Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zagarantovanog članom 6 stav 1 Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da pravo pristupa sudu iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije nije niti može biti apsolutno pravo, dakle podliježe izvjesnim ograničenjima. Međutim, ta ograničenja ne mogu biti tolikog obima da je sama suština prava umanjena (vidi, Evropski sud, Guerin protiv Francuske, presuda od 29. jula 1998, 1998-V). Dalje, ograničenje neće biti u skladu s članom 6 stav 1 Evropske konvencije ako ne služi legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti (vidi, Bellet protiv Francuske, presuda od 20. novembra 1995, serija A, tom 333, i, mutatis mutandis, Lončar protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 15835/08, presuda od 25. februara 2014. godine, stav 37).
23. U okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv tuženog 10. januara 1994. godine radi utvrđenja (svojstva NSP na stanu) i da je taj sud, nakon mirovanja postupka donio Rješenje broj P-1121/97 od 30. avgusta 2002. godine prema kojem se tužba smatra povučenom. Odlučujući povodom apelantkinjine žalbe protiv rješenja Osnovnog suda kojim je odbijen zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, Okružni sud je dozvolio ponavljanje postupka u predmetnoj pravnoj stvari (rješenjem od 26. marta 2007. godine), te je Osnovnom sudu naloženo da postupi prema odredbi člana 454 ZPP-a koji je stupio na pravnu snagu 2003. godine, konkretno da tuženom dostavi tužbu na odgovor, sprovede postupak i donese odluku zasnovanu na pravilnoj primjeni prava. U ponovnom postupku je Osnovni sud, postupajući po apelantkinjinom podnesku kojim je konačno opredijelila tužbeni zahtjev, obaviješten da je nad tuženim otvoren likvidacioni postupak, da je likvidacioni upravnik na ispitnom i izvještajnom ročištu konstatovao da se predmetni stan (opisan u tužbenom zahtjevu) ne nalazi u likvidacionoj imovini tuženog, da je zatim rješenjem od 10. decembra 2009. godine nad tuženim zaključen stečajni postupak i da je tuženi brisan iz sudskog registra preduzeća. Zbog postojanja naprijed navedenih okolnosti Osnovni sud je utvrdio da su se u konkretnom slučaju ispunili uslovi iz odredbe člana 378 stav 1 tačka 3) ZPP-a, jer je tuženi izgubio stranačku sposobnost na osnovu koje je donio rješenje o prekidu postupka, uz mogućnost da se postupak nastavi po prijedlogu jedne od parničnih stranaka kada pravni sljednici tuženog (u stečaju) preuzmu postupak ili kad ih sud na poziv protivne strane pozove da to učine. Okružni sud je takođe, pojašnjavajući neosnovanost apelantkinjinog žalbenog navoda kojim je ukazala na nezakonitost rješenja o prekidu postupka, istakao da je tokom prvostepenog postupka utvrđeno da tuženi nema stečajne mase i da je brisan iz sudskog registra, pa je postupak morao biti prekinut po sili zakona jer je ostvaren uslov iz člana 387 stav 1 tačka 3 ZPP-a. Iz naprijed navedenog proizilazi da je predmetni parnični postupak prekinut zbog postojanja okolnosti koje su se desile u toku trajanja postupka, a koje su bile takve prirode da su uticale na stranačku sposobnost tuženog (prestao postojati, brisan iz sudskog registra) iz kojih razloga je doneseno rješenje kojim je utvrđen prekid postupka uz mogućnost njegovog nastavka, kad se stvore uslovi za nastavak postupka koji su propisani u odredbi člana 381 stav 1 ZPP-a.
24. U vezi naprijed navedenog, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne može zaključiti da postoji kršenje prava pristupa sudu kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kada o apelantkinjinom tužbenom zahtjevu nije meritorno odlučeno već je osporenim rješenjima odlučeno isključivo o procesnim pretpostavkama koje moraju biti ispunjene da bi se parnica mogla pravosnažno završiti, a u konkretnom slučaju su pretpostavke (uslovi) takve prirode da su uticale na stranačku sposobnost tuženog iz člana 378 stav 1 tačka 3 ZPP-a na osnovu kojih je utvrđen prekid postupka, uz mogućnost nastavka istog tog postupka u smislu relevantne odredbe član 381 stav 1 ZPP-a. Pravo na imovinu
25. Apelantkinja je apelacijom ukazala i na povredu prava na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz istih razloga (pristupa sudu) koji su navedeni i analizirani u vezi s pravom na pravično suđenje. Ustavni sud cijeni da nema potrebe da ove razloge posebno ispituje, jer su neosnovani iz istih razloga koji su navedeni u vezi s pravom na pravično suđenje.
VIII.Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pristup sudu kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kada su Osnovni sud i Okružni sud utvrdili prekid postupka jer je tuženi tokom trajanja parničnog postupka prestao postojati (brisan iz sudskog registra), čime je izgubio stranačku sposobnost u smislu člana 378 stav 1 tačka 3 ZPP-a, uz mogućnost nastavka postupka po prijedlogu jedne od parničnih stranaka ili na zahtjev suda, uz prethodno ispunjenje uslova iz člana 381 stav 1 ZPP-a.
27. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz istih razloga koji su navedeni u vezi s pravom na pravično suđenje.
28. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman