Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4586/14 („Ratar. a. d. Prnjavor)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 2. EK i član II/3.a) Ustava BiH (Pravo na život)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 2. EK – pravo na život
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Nekretnina
  • Zakup
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4586/14

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-4586/14, rješavajući apelaciju „Ratar“ a.d. Prnjavor, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „Ratar“ a.d. Prnjavor, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 011469 13 U od 30. septembra 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Ratar. a.d. Prnjavor (u daljem tekstu: apelant), iz Prnjavora, kojeg zastupa Ljiljana Stajić, advokat iz Banje Luke, podnio je 7. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 011469 13 U od 30. septembra 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske (u daljem tekstu: Republička uprava) i Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove – Područna jedinica Prnjavor (u daljem tekstu: Područna uprava), zatraženo je 21. septembra 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud i Republička uprava su 23. i 26. septembra 2016. godine dostavili odgovor na apelaciju, dok Područna uprava nije dostavila odgovor u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Područne uprave broj 21.36-952.1-1718/2010 od 6. decembra 2012. godine odlučeno je da se na osnovu ugovora o zakupu broj 01-33-14448/08 od 22. jula 2008. godine vrši promjena posjednika upisanom u pl. broj 160 k.o. Šibovka na ime apelanta i u novom p1. knjiži posjednik-zakupac Petko Gajić sa 1/1 djela, na nepokretnosti preciznije označenoj u stavu 1 izreke rješenja kao poljoprivrednog zemljišta u svojini Republike Srpske (u daljem tekstu: predmetna nepokretnost). Stavom 2 izreke rješenja odlučeno je da će po pravosnažnosti rješenja, Republička uprava izvršiti navedenu promjenu.

6. U obrazloženju rješenja je navedeno je da je Petko Gajić 29. septembra 2010. godine podnio Područnoj upravi zahtjev za promjenu upisa prava posjeda na predmetnoj nepokretnosti, po osnovu ugovoru o zakupu broj 01-33-14448/08 od 22. jula 2008. godine, koji je Petko Gajić kao zakupoprimac zaključio s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (u daljem tekstu: Ministarstvo) kao zakupodavcem. Predmet ugovora je davanje u zakup predmetne nepokretnosti Petku Gajiću na period od osam godina, radi obavljanja biljne i stočarske proizvodnje, uz godišnju zakupninu u iznosu od 2.390,00 KM. Naime, Područna uprava je obrazložila da iz dokaza proizlazi da je navedeni ugovor o zakupu zaključen na osnovu odluke o izboru Petka Gajića kao najpovoljnijeg ponuđača na javnom oglasu za zakup predmetne nepokretnosti, kao poljoprivrednog zemljišta u svojini Republike Srpske. Potom, Područna uprava se pozvala na odredbu člana 20 stav 2 Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta, kojom je propisano da se promjene korisnika u katastarskom operatu sprovode na osnovu ugovora o koncesiji i ugovora o dugoročnom zakupu ne kraćem od pet godina. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, kao i navedeni ugovor od 22. jula 2008. godine koji je zaključen između Ministarstva kao zakupodavca i Petka Gajića kao zakupoprimca, Područna uprava je zaključila da su u konkretnom slučaju, shodno odredbama čl. 59 i 68 Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta ispunjeni uslovi za promjenu upisa posjeda na predmetnoj nepokretnosti.

7. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja od 6. decembra 2012. godine, Republička uprava je donijela Rješenje broj 21.03-952.1-872/10 od 25. januara 2013. godine, kojim je žalba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja Republička uprava je navela da iz predmetnog spisa proizlazi da je prvostepeni organ, postupajući po zahtjevu Petka Gajića za promjenu korisnika na predmetnoj nepokretnosti, a nakon sprovedenog postupka u kom je proveo dokaze i održao usmenu raspravu, donio pobijano rješenje kojim je udovoljeno navedenom zahtjevu. Naime, Republička uprava se pozvala na odredbe čl. 59 i 60 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, člana 20 stav 2 Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta kao i čl. 59 i 68 Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta, koje je pritom i citirala, te je s tim u vezi zaključila da Ugovor o zakupu od 22. jula 2008. godine, zaključen između Ministarstva i Petka Gajića, predstavlja osnov za promjenu korisnika u katastarskom operatu jer je zaključen u skladu s navedenim zakonskim odredbama na period od osam godina, dakle ne kraće od pet godina, kako je konkretno i propisano odredbama člana 20 stav 2 Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta. Republička uprava je zaključila da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi kojim ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, posebno imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu u državnoj svojini. Naime, Republička uprava smatra da apelant ne može biti nosilac prava upravljanja i raspolaganja predmetnom nepokretnosti, kao poljoprivrednom zemljištu u državnoj svojini, bez obzira što je bio upisan kao posjednik u katastarskom operatu, budući da pravo upravljanja i raspolaganja takvim zemljištem pripada isključivo Republici Srpskoj shodno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Stoga, Republička uprava je, postupajući u skladu s ovlašćenjima iz člana 225 stav 1 Zakona o upravnom postupku (u daljem tekstu: ZUP-a), odbila apelantovu žalbu kao neosnovanu.

8. Okružni sud, odlučujući u upravnom sporu po apelantovoj tužbi protiv navedenog rješenja Republičke uprave, donio je Presudu broj 11 0 U 011469 13 U od 30. septembra 2014. godine kojom je odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, cijeneći osporeno rješenje u granicama tužbenih navoda i po službenoj dužnosti u skladu s odredbama člana 30 Zakona o upravnim sporovima, zaključio da je osporeno rješenje pravilno i zakonito. Naime, Okružni sud je naveo da iz dokaza predmetnog spisa nesporno proizlazi da je apelantov prednik AIPK RO „Ratarska proizvodnja“, OOUR „Ratar“ Prnjavor, pa samim tim i apelant, na osnovu Rješenja Skupštine opštine Prnjavor broj: 07-476-1/79 od 1. juna 1980. godine, upisan kao korisnik na predmetnoj nepokretnosti u katastarskom operatu, te da je između Republike Srpske – Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (u daljem tekstu: Ministarstvo) i Petka Gajića 22. jula 2008. godine zaključen ugovor o zakupu predmetne nepokretnosti kao poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini kojim je predmetna nepokretnost Petku Gajiću data u zakup na period od osam godina, radi obavljanja biljne i stočarske proizvodnje, uz godišnju zakupninu u iznosu od 2.390,00 KM. Naime, Okružni sud je obrazložio da iz dokaza proizlazi da je navedeni ugovor o zakupu zaključen na osnovu odluke o izboru Petka Gajića kao najpovoljnijeg ponuđača, u postupku povodom objavljenog javnog oglasa za zakup predmetne nepokretnosti kao poljoprivrednog zemljišta. Potom, Okružni sud se pozvao na odredbu člana 20 stav 2 Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta kojom je propisano da se promjene korisnika u katastarskom operatu sprovode na osnovu ugovora o koncesiji i ugovora o dugoročnom zakupu ne kraćem od pet godina, te je imajući u vidu da je u konkretnom slučaju Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta broj 01-33-14448/08 od 22 jula 2008. godine zaključen između Ministarstva kao zakupodavca i Petka Gajića kao zakupoprimca i to na period od osam godina, Okružni sud je zaključio da su u konkretnom slučaju, shodno odredbama čl. 59 i 68 Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta, ispunjeni uslovi za promjenu upisa posjeda na predmetnoj nepokretnosti u korist Petka Gajića.

9. Pored navedenog Okružni sud je citirao i odredbe čl. 59 i 60 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, na kojima je osporeno rješenje utemeljeno (strana 3 i 4), te je s tim u vezi zaključio da suprotno apelantovim tvrdnjama Rješenje Skupštine opštine Prnjavor broj: 07-476-1/79 od 1. juna 1980. godine „ne predstavlja dokaz o činjenici svojine, već pravni osnov za državinu, tj. dokaz da je apelant samo korisnik predmetne nepokretnosti“. S tim u vezi Okružni sud je ukazao da se poljoprivredno zemljište, kakav ima status predmetna nepokretnost, nalazi pod posebnim pravnim režimom s obzirom na to da kao takvo predstavlja dobro od opšteg interesa, kako je propisano odredbom člana 8 Zakona o stvarnim pravima. Okružni sud je takođe ukazao da dobra od opšteg interesa nisu opšta dobra, ali predstavljaju dobra koja su značajna za jednu nacionalnu ekonomiju, s obzirom na to da za njihovo korišćenje nije zainteresovan samo pojedinačni, konkretni vlasnik, već i cijelo društvo, zbog čega su ta dobra i podvrgnuta posebnom režimu. S obzirom na navedeno, Okružni sud je zaključio da je prvostepeno rješenje i osporeno rješenje Ministarstva zasnovano na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, zbog čega je tužbu odbio u skladu s odredbom člana 31 st. 1 i 2 ZUS-a.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da su osporenom odlukom prekršena njegova prava iz člana II/3 a), e) i k), te člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine kao i člana 2, 6, i 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da je „posjednik i nosilac prava raspolaganja na predmetnom zemljištu i da je pravo raspolaganja i korišćenja na nepokretnostima u društvenoj svojini ekvivalent prava svojine, jednako kao i pravo korišćenja kojemu je prethodilo, jer se ova prava kao i nekadašnje pravo upravljanja koje se po inerciji zadržalo u zemljišnoj knjizi, pretvaraju u pravo svojine“. Takođe smatra da je pravo korišćenja, kao osnovno pravo na stvarima u društvenoj svojini, zapravo imovinsko stvarno pravo društvenopravnog lica, bilo da se radi o radnoj organizaciji, osnovnoj i složenoj organizaciji udružnog rada, samoupravnoj interesnoj zajednice i sl., tako i društvenopolitičkoj zajednici, opštini ili bilo kom drugom društvenopravnom licu. Apelant smatra da je stekao pravo raspolaganja i korišćenja na predmetnoj nepokretnosti na osnovu Rješenja Skupštine opštine Prnjavor broj: 07-476-1/79 od 1. juna 1980. godine, te da Republika Srpska nije mogla na predmetnoj nepokretnosti izvršiti promjenu posjednika u katastarskom operatu na osnovu ugovora o zakupu od 22. jula 2008. godine. Stoga smatra da nije bilo osnova da Okružni sud odbije tužbu zbog čega je osporena odluka Okružnog suda kao i odluke nadležnih organa uprave nezakonite, jer su zasnovane „na proizvoljnoj primjeni odredaba Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o stvarnim pravima“.

b) Odgovor na apelaciju

11. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostaje pri razlozima datim u obrazloženju svoje odluke, te da osporenom odlukom, suprotno apelantovim tvrdnjama, nisu povrijeđena njegova prava na koja se u apelaciji pozvao.

12. Republička uprava smatra da su apelantovi navodi neosnovani, s obzirom na to da je osporena odluka donesena u skladu sa zakonom i pravilima postupka, te da nije došlo do povrede prava na imovinu. U tom smislu se predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

13. Zakon o održavanju premjera i katastra zeljišta („Službeni glasnik RS“ br. 19/96 i 15/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 20.

(1)Promjene korisnika u katastarskom operatu sprovode se na osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji odlučuju o promjenama prava na nepokretnostima, kao i na osnovu ugovora ovjerenih kod suda.

(2)Promjene korisnika u katastarskom operatu sprovode se i na osnovu ugovora o koncesiji i ugovora o dugoročnom zakupu ne kraćem od pet godina.

14. Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik RS“ br. 93/06, 86/07, 14/10 i 5/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 11.

(1) Poljoprivredno zemljište u svojini Republike daje se u zakup na osnovu javnog oglasa, pribavljanjem pisanih ponuda ili usmenim javnim nadmetanjem.

(2) Odluku o raspisivanju javnog oglasa, kao i uslove oglasa za zakup poljoprivrednog zemljišta u svojini Republike utvrđuje i donosi skupština jedinice lokalne samouprave (opštine i grada) na čijoj se teritoriji nalazi poljoprivredno zemljište u svojini Republike, uz prethodno pribavljenu saglasnost Ministarstva.

15. Pravilnik za održavanje premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik RS“ br. 17/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

(1). Postupak utvrđivanja i sprovođenja promjena može se voditi po prijavi stranke ili po službenoj dužnosti. Prijava istovremeno predstavlja i zahtjev za upis promjene u katastru zemljišta.

(2) Stranka je dužna uz prijavu dostaviti svu raspoloživu dokumentaciju koja se odnosi na prijavljenu promjenu.

Član 59.

(1) Osnovi za promjenu korisnika u katastarskom operatu su:

a) zakon,

b) pravosnažna odluka suda kojom je utvrđeno pravo na zemljištu,

v) pravosnažna odluka drugog nadležnog organa,

g) ugovor ovjeren kod suda i

d) ugovor ovjeren kod notara.

(2) Osnov za promjenu korisnika zemljišta je i ugovor ovjeren od suda ili drugog nadležnog organa strane države sa kojom je zaključen međudržavni ugovor.

16. Zakon o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/08) u relevantnom dijelu glasi:

Član 8.

(1) Dobra od opšteg interesa koja nisu opšta dobra, kao što su građevinska zemljišta, poljoprivredna zemljišta, šume i šumska zemljišta, zaštićeni dijelovi prirode, biljni i životinjski svijet, stvari od kulturnog, istorijskog i ekološkog značaja, mogu biti objekat prava svojine i drugih stvarnih prava. (2) Nosioci prava svojine i drugih stvarnih prava na dobrima od opšteg interesa dužni su da ostvaruju svoja prava u skladu sa načinom upotrebe i korišćenja, propisanim posebnim zakonima.

VI.Dopustivost

17. U skladu s članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 11 0 U 011469 13 U od 30. septembra 2014. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 1. oktobra 2014. godine, a apelacija je podnesena 24. oktobra 2014. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da su mu osporenom presudom povrijeđena njegova prava iz člana II/3 a), e) i k) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 2, 6 i 14 Evropske konvencije, kao i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

24. Ustavni sud zapaža da je predmet osporavanja apelacijom presuda Okružnog suda koja je donesena u postupku promjene upisa posjednika i korisnika predmetne nepokretnosti u katastarskom operatu, iz čega proizlazi da se radi o sporu građansko pravne prirode, te da su član II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 Evropske konvencije primjenjivi.

25. Apelant smatra da nije postojao pravni osnov da se izvrši promjena posjednika u katastarskom operatu, te da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su eventualno povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

26. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

27. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je presudom Okružnog suda odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja Republičke uprave od 25. januara 2013. godine, kojim se na predmetnoj nepokretnosti vrši promjena posjednika u katastarskom operatu, te da apelant smatra da se nezakonitost osporene presude ogleda u činjenici da je apelant nosilac prava raspolaganja i korišćenja predmetne nepokretnosti stečenog rješenjem od 1. juna 1980. godine, a ne Republika Srpska, zbog čega se nije ni mogla izvršiti promjena posjednika u katastarskom operatu na način kako je učinjeno rješenjem od 6. decembra 2012. godine. Pri tome Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta, Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kao i Zakona o stvarnim pravima, u obrazloženju svoje odluke dao detaljne, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje, a apelant te razloge nije ničim doveo u pitanje s aspekta zaštite ustavnih prava, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naročito, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud dao relevantne i dovoljne razloge o tome da se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu koje se nalazi pod posebnim pravnim režimom, s obzirom na to da kao takvo predstavlja dobro od opšteg interesa, kako je propisano odredbom člana 8 Zakona o stvarnim pravima. Naime, Okružni sud je jasno ukazao da bi bilo dobro od opšteg interesa mora takvim biti proglašeno posebnim zakonom, a da je u konkretnom slučaju predmetna nepokretnost takvim dobrom proglašena Zakonom o poljoprivrednom zemljištu.

28. Imajući u vidu navode apelacije u kontekstu obrazloženja datog u osporenoj odluci Okružnog suda, kao i sadržaj odredaba relevantnih zakonskih propisa na kojim je zasnovana osporena presuda Okružnog suda, Ustavni sud iz datog obrazloženja ne vidi proizvoljnost u segmentima na koje je apelant neosnovano ukazao. Naime, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelantovi navodi o proizvoljnosti u primjeni prava, posebno zato što apelant pored navoda koje je tokom postupka već isticao, a koje su Okružni sud i organi uprave imali u vidu prilikom odlučenja, pri čemu su dali jasne razloge za zaključak o njihovoj neosnovanosti, nije ponudio bilo kakvu drugu argumentaciju. Stoga, Ustavni sud smatra da iz obrazloženja osporene presude Okružnog suda kao konačne odluke u konkretnom slučaju ne proizlazi proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, te zaključuje da je postupak sproveden uz garancije koje pruža član 6 stav 1 Evropske konvencije.

29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

30. U pogledu apelacionih navoda o povredi prava iz člana II/3 a) i k), člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 2 i 14 Evropske konvencije, kao i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se ovi navodi zasnivaju na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apelacioni navodi o kršenju prava iz člana II/3 a) i k), te člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 i 14 Evropske konvencije, kao i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe neosnovani. VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3

e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao jasne i logične razloge u pogledu primjene materijalnog prava, a takva obrazloženja ne djeluju proizvoljno i u potpunosti zadovoljavaju standarde prava na pravično suđenje.

32. Ustavni sud zaključuje da nema ni povrede prava iz člana II/3 a) i k), te člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 2 i 14 Evropske konvencije, kao i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada apelant kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

33. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4586/14 („Ratar. a. d. Prnjavor) | Sudska praksa | Aktio