Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3734/16 (R. A.)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3734/16

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3734/16, rješavajući apelaciju Rasima Adžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Rasima Adžića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tešnju u predmetu broj 39 0 I 028779 12 I.

Nalaže se Općinskom sudu u Tešnju da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Rasimu Adžiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Tešnju i Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Rasim Adžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šija, općina Tešanj, kojeg zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnio je 13. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 39 0 I 028779 12 I.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 2. decembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 13. decembra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je, kao tražilac izvršenja, podnio 18. jula 2012. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje, protiv izvršenika „HS Putevi“ d.o.o. Doboj jug (u daljnjem tekstu: izvršenik), na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj 39 0 P 012920 10 P od 4. maja 2011. godine, radi isplate duga u iznosu od 6.413,30 KM. Apelant je predložio da se izvršenje sprovede na novčanim sredstvima koje izvršenik ima na transakcijskim računima kod banaka, te ukoliko se izvršenje ne bude moglo sprovesti na taj način da se tada izvršenje provede pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.

6. Općinski sud je, postupajući po prijedlogu za izvršenje, dozvolio predloženo izvršenje Rješenjem broj 39 0 I 028779 12 I od 22. novembra 2012. godine.

7. Izvršenik je izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, o kojem prigovoru je Općinski sud odlučio 1. februara 2013. godine, na način da je prigovor izvršenika odbijen kao neosnovan i postupak nastavljen na način kako je to određeno u rješenju o izvršenju.

8. Općinski sud je 14. marta 2013. godine dostavio na provođenje rješenje o izvršenje Raiffeisen banci d.d. BiH, koja je prva navedena u prijedlogu za izvršenje, s napomenom da ukoliko ne računu izvršenika nema dovoljno sredstava da je potrebno da rješenje o izvršenju dostave narednim bankama pobrojanim u rješenju. O navedenom Općinski sud je obavijestio apelanta svojim dopisom 9. januara 2014. godine.

9. Apelant je 13. januara 2014. godine zatražio nastavak postupka na pokretnim stvarima izvršenika, te je zatražio da Općinski sud od samog izvršenika i od nadležne Porezne uprave zatraži podatke o statusu izvršenika i o njegovoj imovini i prihodima od imovine, te od nadležne PS MUP ZDK Tešanj da li je izvršenik upisan kao vlasnik putničkih i teretnih vozila i radnih mašina, navodeći da će i sam apelant pokušati pribaviti podatke o ostaloj imovini izvršenika.

10. Na zahtjev Općinskog suda, a po prijedlogu apelanta, PS Doboj jug je svojim aktom od 17. marta 2015. godine, obavijestila Općinski sud da izvršenik ne posjeduje aktivno registrovano motorno vozilo.

11. ZK Ured je svojim podneskom od 9. decembra 2015. godine obavijestio Općinski sud da se izvršenik ne nalazi upisan kao vlasnik ili suvlasnik na nekretninama.

12. Porezna ispostava Doboj jug je svojim dopisom obavijestila Općinski sud da je od sredine 2012. godine, kod izvršenika zaposlen samo direktor firme i da nema podataka o imovini poreznog obveznika.

13. U periodu od 26. oktobra do 24. novembra 2016. godine banke, kojima je proslijeđeno rješenje o izvršenju, su obavijestile Općinski sud da nisu provele rješenje zbog nepostojanja sredstava na računu izvršenika i da je račun izvršenika blokiran.

14. Prema stanju spisa predmeta, izvršni postupak je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ukazuje da postupak pred Općinskim sudom traje nerazumno dugo, a da je u međuvremenu izvršenik prestao da posluje, ali formalno postoji i ima zaposlenog samo direktora, dok su sve pokretne stvari prenesene u vlasništvo novoosnovanog preduzeća. Apelant je, također, istakao da je u više navrata podnosio urgencije Općinskom sudu. Apelant zahtijeva naknadu štete u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, koja je, u skladu sa dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je istakao da apelant u konkretnom postupku nije namiren zbog nepostojanja sredstava na računu izvršenika, kao i zbog nepostojanja pokretne i nepokretne imovine izvršenika. Općinski sud je ukazao da je sam apelant predložio redoslijed namirenja po kome je sud i postupao dostavljanjem pravosnažnog rješenja bankama 14. marta 2013. godine, te da je sam apelant zahtijevao da se izvršenje na pokretnim stvarima sprovede tek kad izvršenje ne bude moguće sprovesti na novčanim sredstvima. Općinski sud je naglasio da je po apelantovom zahtjevu pribavio podatke o imovini izvršenika te o podacima obavijestio apelanta, iako je sam apelant istakao da će prikupiti određene podatke o imovini izvršenika, a što nije uradio, tako da izvršenje nije bilo moguće provesti jer izvršenik nema imovine.

V. Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažne presude, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

22. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

23. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravosnažne presude, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju da utiču na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

24. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).

25. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 18. jula 2012. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

30. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelant, u smislu člana 21. stav

6. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana

31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

Relevantna načela

31. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

33. Također, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18; i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji se uzima u obzir

34. Ustavni sud zapaža da je apelant 18. jula 2012. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od četiri godine i osam mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka

35. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja na novčanim sredstvima koje izvršenik ima na transakcijskim računima kod banaka, te pljenidbom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari), Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom postupku.

36. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud nakon četiri mjeseca od prijema prijedloga za izvršenje, dakle, 22. novembra 2012. godine, odredio predloženo izvršenje. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u narednom periodu od oko četiri mjeseca preduzimao određene procesne radnje tj. odlučio o izvršenikovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju, te dostavio banci rješenje o izvršenju na provođenje. Međutim, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz odgovora Općinskog suda, da su banke tek u oktobru i novembru 2016. godine obavijestile taj sud da izvršenik nema sredstava i da su mu računi blokirani. Pri tome, Ustavni sud ima u vidu da je apelant u međuvremenu predložio nastavak postupka na pokretnim stvarima izvršenika i zatražio od Općinskog suda da pribavi podatke o izvršenikovoj imovini, te da su nadležni organi, na zahtjev Općinskog suda, obavijestili taj sud da izvršenik nema imovine. Što se tiče navoda Općinskog suda da predmetno izvršenje nije bilo moguće provesti jer izvršenik nema imovine, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojima je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud ukazuje da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. Iz navedenog proizlazi da Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao postupak, niti je iskoristio ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku u smislu blagovremenog utvrđivanja da li izvršenik zaista posjeduje određenu imovinu iz koje bi izvršio svoju obavezu i, dosljedno tome, da li su se stekli uvjeti za okončanje izvršnog postupka. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je ponudio Općinski sud nikako ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za neaktivnost tog suda, odnosno za trajanje postupka (koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim) u periodu od četiri godine i osam mjeseci. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

37. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

38. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

39. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje četiri godine i osam mjeseci, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznose od 1.200,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu

VIII. Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer izvršni postupak pred Općinskim sudom, koji je hitne prirode, traje četiri godine i osam mjeseci, a, pri tome, taj sud nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3734/16 (R. A.) | Sudska praksa | Aktio