Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3477/16 ("Drvo-Commerc" d.o.o. Teslić, M. M. Z.,Astromont d.o.o. Konjic i STAR ŠPORT d.o.o. Široki Brijeg i E. M.)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3477/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine, u predmetu broj AP-3477/16, rješavajući apelacije "Drvo-Commerc" d.o.o. Teslić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

"Drvo-Commerc" d.o.o. Teslić protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj 31 3 U 017461 16 Uvp od 7. juna 2016. godine;

"Drvo-Commerc" d.o.o. Teslić protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 017465 16 Uvp od 7. juna 2016. godine;

"Drvo-Commerc" d.o.o. Teslić protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 017474 16 Uvp od 7. juna 2016. godine;

"Drvo-Commerc" d.o.o. Teslić protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 017475 16 Uvp od 13. juna 2016. godine;

M. M. Z. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 0 P 025985 16 Gž 2 od 20. septembra 2016. godine;

Astromont d.o.o. Konjic protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 018017 15 U od 26. septembra 2016. godine;

STAR ŠPORT d.o.o. Široki Brijeg protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 018270 16 Uvp od 3. novembra 2016.

godine i Enes Mujčić protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 017830 16 Uvp od 15. novembra 2016. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3477/16

1. "Drvo-Commerc" d.o.o. Teslić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča, podnio je 16. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 017461 16 Uvp od 7. juna 2016. godine. Rješenjem Regionalnog centra Tuzla broj 03/4-2-18-3-UP/I-2206/12 od 8. marta 2013. godine, koje potvrđeno Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 01/4-1-UP/II-1046/13 od 12. avgusta 2014. godine, izmijenjeni su podaci u JCI IM 4 broj C-5724 od 13. avgusta 2010. godine u CI Doboj, na način opisan u dispozitivu rješenja, te je za robu stavljenu u slobodan promet po navedenoj deklaraciji apelant obavezan da na ime manje plaćenih carinskih dažbina i poreza na dodatu vrijednost uplati iznos od 6.036,24 KM. Osporenom Presudom Suda BiH broj S1 3 U 017461 16 Uvp od 7. juna 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 017461 14 U od 3. februara 2016. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba i potvrđeno Rješenje Uprave broj 01/4-1-UP/II-1046/13 od 12. avgusta 2014. godine.

2. AP-3478/16

2. "Drvo-Commerc" d.o.o. Teslić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča, podnio je 16. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 017465 16 Uvp od 7. juna 2016. godine. Rješenjem Regionalnog centra Tuzla broj 03/4-2/18-3-UP/I-2201/12 od 8. marta 2013. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 01/4-1-UP/II-1041/13 od 12. avgusta 2014. godine, izmijenjeni su podaci u JCI IM 4 broj C-5836 od 19. avgusta 2010. godine u CI Doboj, na način opisan u dispozitivu rješenja, te je za robu stavljenu u slobodan promet po navedenoj deklaraciji apelant obavezan da na ime manje plaćenih carinskih dažbina i poreza na dodatu vrijednost uplati iznos od 2.649,54 KM. Osporenom Presudom Suda BiH broj S1 3 U 017465 16 Uvp od 7. juna 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 017465 14 U od 17. februara 2016. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja Uprave broj 01/4-1-UP/II-1041/13 od 12. avgusta 2014. godine.

3. AP-3479/16

3. "Drvo-Commerc" d.o.o. Teslić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča, podnio je 16. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 017474 16 Uvp od 7. juna 2016. godine. Rješenjem Regionalnog centra Tuzla broj 03/4-2-18-3-UP/I-2204/12 od 12. marta 2013. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 01/4-UP/II-1044/13 od 12. avgusta 2014. godine izmijenjeni su podaci u JCI IM 4 broj C-5734 od 14. avgusta 2010. godine u CI Doboj, na način opisan u dispozitivu rješenja, te je za robu stavljenu u slobodan promet po navedenoj deklaraciji apelant obavezan da na ime manje plaćenih carinskih dažbina i poreza na dodatu vrijednost uplati iznos od 2.322,59 KM. Osporenom Presudom Suda BiH broj S1 3 U 017474 16 Uvp od 7. juna 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 017474 14 U od 3. februara 2016. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja Uprave broj 01/4-UP/II-1044/13 od 12. avgusta 2014. godine.

4. AP-3480/16

4. "Drvo-Commerc" d.o.o. Teslić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča, podnio je 16. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 017475 16 Uvp od 13. juna 2016. godine. Rješenjem Regionalnog centra Tuzla broj 03/4-2-18-3-UP/I-2199/12 od 7. marta 2013. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 01/4-1-UP/II-1039/13 od 12. avgusta 2014. godine izmijenjeni su podaci u JCI IM 4 broj C-5616 , na način opisan u dispozitivu rješenja, te je za robu stavljenu u slobodan promet po navedenoj deklaraciji apelant obavezan da na ime manje plaćenih carinskih dažbina i poreza na dodatu vrijednost uplati iznos od 1.653,82 KM. Osporenom Presudom Suda BiH broj S1 3 U 017475 16 Uvp od 13. juna 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 017475 14 U od 31. marta 2016. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja Uprave broj 01/4-1-UP/II- 1039/13 od 12. avgusta 2014. godine.

5. AP-4408/16

5. M. M. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Širokog Brijega, podnijela je 23. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 0 P 025985 16 Gž 2 od 20. septembra 2016. godine. Rješenjem Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 025985 12 P od 28. juna 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 64 0 0 P 025985 16 Gž 2 od 20. septembra 2016. godine, utvrđeno je da apelantica nije platila taksu na presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 2.000,00 KM i naloženo apelantici da plati taksu u roku od 8 dana od dana prijema rješenja.

6. AP-4584/16

6. Astromont d.o.o. Konjic (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Igor Markotić, advokat iz Mostara, podnio je 6. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 018017 15 U od 26. septembra 2016. godine. Rješenjem Grupe za reviziju i kontrolu broj 04/5-2/III-17-D-8-221-3/13 od 2. jula 2013. godine, koje je potvrđeno Rješenjem RC Mostar Odsjek za poreze broj 04/5-2/III-17-D-8-221-3-1/13 od 20. februara 2014. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 01/4-2-UP/II-109/14 od 23. oktobra 2014. godine, apelantu kao poreskom obvezniku utvrđen je razrez indirektnih poreza za poreski period od 1. novembra 2008. godine do 28. februara 2013. godine u iznosu od 249.050,00 KM i naložena uplata utvrđene obaveze. Osporenom Presudom Suda BiH broj S1 3 U 018017 15 U od 26. septembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja Uprave broj 01/4-2-UP/II-109/14 od 23. oktobra 2014. godine.

7. AP-55/17

7. STAR ŠPORT d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa ZOU Barbarić i Bevanda iz Širokog Brijega, podnio je 4. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 018270 16 Uvp od 3. novembra 2016. godine. Rješenjem Grupe za reviziju i kontrolu velikih poreskih obveznika Mostar broj 04/5-3/III-17/000197-4/13 od 28. januara 2014. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Odsjeka za kontrolu velikih poreskih obveznika UNO broj 04/4-17-UP/I-2/14 od 5. marta 2015. godine, a koje potvrđeno Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 01/4-2-UP/II-131/14 od 12. decembra 2014. godine, apelantu je kao poreskom obvezniku zbog nepravilnosti o obračunu ulazne i izlazne poreske obaveze, utvrđene u postupku kontrole, razrezana dodatna poreska obaveza u iznosu do 250,166 KM. Osporenom Presudom Suda BiH broj S1 3 U 018270 16 Uvp od 3. novembra 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 018270 15 U od 3. jula 2016. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja Uprave broj 01/4-2-UP/II-131/14 od 12. decembra 2014. godine.

8. AP-207/17

8. Enes Mujčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča, podnio je 17. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 017830 16 Uvp od 15. novembra 2016. godine. Rješenjem Regionalnog centra broj 03/4-2/IV-UP/I-18-3-1857/13 od 2. avgusta 2013. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 01/4-UP/II-1798/13 od 22. septembra 2014. godine izmijenjeni su podaci u CI Tešanj C-27771 od 7. septembra 2012. godine, na način pobliže opisan u u tački I dispozitiva rješenja, te je apelant obavezan da na ime manje plaćenih uvoznih dadžbina i zateznih kamata plati ukupan iznos od 1.023,28 KM. Osporenom Presudom Suda BiH broj S1 3 U 017830 16 Uvp od 15. novembra 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 017830 16 U od 25. maja 2016. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja Uprave broj 01/4-UP/II-1798/13 od 22. septembra 2014. godine.

Spajanje predmeta

9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3477/16. Apelacioni navodi

10. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili povredu prava iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

12. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud ukazuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog i javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz člana II/4) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3477/16 ("Drvo-Commerc" d.o.o. Teslić, M… | Sudska praksa | Aktio