Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3231/16 (Z. M.)
Odluka donesena 22. 03. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3231/16
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3231/16, rješavajući apelaciju Zihnije Mujkića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zihnije Mujkića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli kao predmet broj 127 0 P 037919 14 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 127 0 P 037919 14 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Zihniji Mujkiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Zihniji Mujkiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zihnija Mujkić (u daljem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 28. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Živinicama kao predmet broj 33 0 Mal 037919 11 Mal i broj 33 0 P 037919 12 P, te pred Općinskim sudom u Banovićima kao predmet broj 127 0 P 037919 12 P, a koji se u trenutku podnošenja apelacije vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 32 0 P 122856 14 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Živinicama i Kantonalnog suda zatraženo je 17. februara 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 24. februara 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud u Banovićima 27. februara 2017. godine. Općinski sud u Živinicama nije dostavio odgovor na apelaciju nego je 22. februara 2017. godine dostavio Općinskom sudu u Banovićima apelantovu apelaciju koju je Ustavni sud uputio Općinskom sudu u Banovićima, radi davanja odgovora.
4. Ustavni sud je 9. marta 2017. godine telefonskim putem zatražio dodatne informacije o predmetu.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 17. oktobra 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Živinicama protiv „Sarajevo osiguranje“ d.d. Sarajevo, Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate dijela osigurane sume, vsp. 1.700,00 KM, (predmet zaveden pod brojem 33 0 Mal 037919 11 Mal).
7. Općinski sud u Živinicama je 19. oktobra 2011. godine poslao tužbu na odgovor tuženom, a tuženi je odgovor na tužbu dostavio 14. novembra 2011. godine.
8. Pripremno ročište Općinski sud u Živinicama je održao 21. decembra 2011. godine, a ročište za glavnu raspravu 13. marta 2012. godine, na kojem je apelantov punomoćnik preinačio tužbeni zahtjev na iznos od 3.400,00 KM, pa je stručni suradnik predmet uputio na redovni parnični postupak.
9. Predmet je 14. marta 2012. godine dostavljen sudiji i zaveden pod brojem 33 0 P 037919 12 P.
10. Općinski sud u Banovićima je 1. decembra 2012. godine počeo sa radom, te mu je konkretni predmet 10. decembra 2012. godine dostavljen na daljnje postupanje (predmet zaveden pod brojem 127 0 P 037919 12 P).
11. Općinski sud u Banovićima je 5. aprila 2013. godine dostavio preinačeni tužbeni zahtjev na izjašnjenje tuženom, a tuženi je izjašnjenje na preinačeni tužbeni zahtjev dostavio 16. aprila 2013. godine.
12. Općinski sud u Banovićima je održao pripremno ročište 9. oktobra 2013. godine, a ročište za glavnu raspravu 13. januara 2014. godine.
13. Općinski sud u Banovićima je 27. februara 2014. godine donio presudu broj 127 0 P 037919 12 P.
14. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu 20. maja 2014. godine i predmet je 25. juna 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu i zaveden pod brojem 127 0 P 037919 14 Gž.
15. Prema stanju spisa i informacijama kojima Ustavni sud raspolaže proizlazi da Kantonalni sud nije donio presudu, odnosno da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant tvrdi da predmetni slučaj nije složen, da ničim nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka i da Kantonalni sud nije iskazao primjerenu ažurnost budući da odluku po žalbi nije donio više od dvije godine od prijema cjelokupnog spisa po žalbi. Osim neažurnosti Kantonalnog suda, apelant navodi da je očito stanje mirovanja Općinskog suda u Živinicama u periodu od 14. marta pa do 10. decembra 2012. godine. Najzad, apelant zbog nedonošenja odluke u razumnom roku potražuje naknadu nematerijalne štete prema praksi Ustavnog suda i to za svaku godinu počev od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke po apelaciji, ili do pravosnažnog okončanja predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
17. Kantonalni sud je naveo da je apelantov predmet radi postupanja u drugom stepenu primio 25. juna 2014. godine. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da ima veliki broj neriješenih predmeta na parničnom referatu i da veliki broj predmeta opterećuje rad tog suda i utiče na njegovu efikasnost. Također, konstatovano je da se u Kantonalnom sudu svake godine donosi Plan rješavanja starih predmeta i to počevši od 2005. godine pa do danas i to prema Uputstvu VSTV BiH o izradi plana rješavanja predmeta. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da prema Planu rješavanja starih predmeta koji je donesen i za 2017. godinu, a kako je bilo i u prethodnim godinama, predmeti se rješavaju prema starosti podnesene tužbe Općinskom sudu, zato što se na taj način želi postići suđenje u razumnom roku, jer se prevashodno moraju uzimati u rad najstariji predmeti. Isto tako, Kantonalni sud je istakao da imajući u vidu način rada tog suda, konkretni predmet nije mogao biti stavljen ranije u rad, jer su u rad uzimane tužbe iz ranijih godina. Najzad, Kantonalni sud je konstatovao da je konkretni predmet stavljen u Plan rješavanja predmeta za I kvartal 2017. godine i da će biti završen u tom kvartalu.
18. Općinski sud u Banovićima je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da sud nije povrijedio apelantovo pravo na koje se u apelaciji poziva, te da je u razumnom roku, tj. u skladu s relevantnim odredbama zakona donio prvostepenu presudu. Također, Općinski sud je istakao da se o razlozima postupanja Općinskog suda u Živinicama nije u mogućnosti izjasniti.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
23. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od pet godina nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
Relevantni principi
28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelant, u smislu člana 21. stav
6. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud okončao predmetni parnični postupak. Ustavni sud konstatuje da prema dobijenim informacijama od 9. marta 2017. godine, Kantonalni sud nije okončao postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanta, raspoloživim dokazima iz spisa i dobijenim informacijama.
30. Apelant je podnio tužbu 17. oktobra 2011. godine. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 17. oktobra 2011. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od pet godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o naročito složenom postupku.
32. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka u kojem potražuje isplatu dijela osigurane sume.
33. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Živinicama na početku predmetnog postupka poduzimao procesne radnje u relativno kratkim rokovima. Međutim, nakon toga, taj sud u periodu od devet mjeseci nije poduzimao procesne radnje, tj. od dostavljanja predmeta sudiji na redovan parnični postupak do dostavljanja predmeta Općinskom sudu u Banovićima na daljnje postupanje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Banovićima u relativno kratkim rokovima održao pripremno ročište, odnosno ročište za glavnu raspravu i donio prvostepenu presudu. Protiv prvostepene presude tuženi je podnio žalbu i predmet je 25. juna 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Ustavni sud zapaža potpunu neaktivnost u preduzimanju procesnih radnji kod Kantonalnog suda koji u periodu dužem od dvije godine i osam mjeseci nije odlučio o žalbi tuženog, opravdavajući svoju neaktivnost time što ima veliki broj neriješenih starih predmeta, koji su obuhvaćeni Planom rješavanja starih predmeta, a konkretni predmet se prije nije nalazio u tom planu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem povodom žalbe tuženog u periodu dužem od dvije godine i osam mjeseci, odnosno da parnične stranke u periodu dužem od pet godina ne dođu do konačne odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
34. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kome i nakon vremenskog perioda dužeg od pet godina apelant nije došao do konačne odluke suda, odnosno u kome Kantonalni sud u periodu dužem od dvije godine i osam mjeseci od prijema predmeta na postupanje po žalbi nije donio odluku, ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete prema praksi Ustavnog suda i to za svaku godinu počevši od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke po apelaciji, ili do pravosnažnog okončanja predmetnog postupka. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknada nematerijalne štete se određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
36. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
37. U konkretnom slučaju, s obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke, trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji se apelantu treba isplatiti je 750,00 KM, koji je Vlada Tuzlanskog kantona dužna da plati u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
38. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u predmetnom parničnom postupku, koji traje duže od pet godina, nije donesena konačna odluka kojom bi bilo riješeno pravno pitanje apelanta koji svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, a čijoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud koji u periodu dužem od dvije godine i osam mjeseci nije donio odluku, niti je u odgovoru na apelaciju ponudio opravdane razloge za neblagovremeno postupanje u predmetu.
40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman