Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2589/14 (V.D.)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dokaz
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Dokazni postupak
  • Pravično suđenje - nepristrasan sud
  • Pravo na odbranu
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2589/14

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2589/14, rješavajući apelaciju V. D., na osnovu člana VI/3(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija V. D. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 K 000664 14 Kž 2 od 13. maja 2014. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 K 000664 13 K od 26. februara 2014.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. V. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čajniča, kojeg zastupa Drago Babić, advokat iz Bileće, podnio je 2. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 K 000664 14 Kž 2 od 13. maja 2014. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 K 000664 13 K od 26. februara 2014. godine.

2. Apelant je u apelaciji predložio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se do donošenja odluke o apelaciji obustavilo izvršenje kazne zatvora izrečene Presudom Okružnog suda broj 15 0 K 000664 13 K od 26. februara 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj 15 0 K 000664 14 Kž 2 od 13. maja 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Ustavni sud je Odlukom broj AP 2589/14 od 17. jula 2014. godine odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

4. Na osnovu člana 23 st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog tužilaštva u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je 20. februara 2017. godine i 2. marta 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

5. Vrhovni sud, Okružni sud i Okružno tužilaštvo su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 22. februara do 6. marta 2017. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

7. Presudom Okružnog suda broj 15 0 K 000664 13 K od 26. februara 2014. godine apelant je proglašen krivim zato što je u vrijeme i na način pobliže opisan u izreci presude počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS). Okružni sud je apelanta za počinjenje navedenog krivičnog djela osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Pored toga, navedenom presudom apelantu je izrečena mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta, i to: 12 pakovanja opojne droge preciznije označene u izreci presude.

8. U obrazloženju presude Okružni sud je pobrojao svjedoke koje je saslušao i okolnosti na koje su svjedočili, te naveo materijalne dokaze koje je proveo na glavnom pretresu. Naime, Okružni sud je naveo da je ocjenom svih izvedenih dokaza, i to ocjenom iskaza saslušanih svjedoka optužbe i dovodeći ih u međusobnu vezu s materijalnim dokazima, posebno sa zapisnikom o izvršenom pretresu putničkog motornog vozila koje je koristio apelant i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, te sa iskazom svjedoka N. R. utvrdio da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.

9. U vezi sa apelantovim prigovorom na sastav vijeća u kojem je apelant istakao da u predmetnoj pravnoj stvari ne može odlučivati sudija koji je prethodno razmatrao sporazum o priznanju krivice s drugim optuženikom po istoj optužnici, Okružni sud je zaključio da ta činjenica nije razlog za izuzeće na osnovu odredbe člana 37 stav 1 tačka g) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Takođe, argumenti apelantove odbrane kojima se iskazuje sumnja u nepristrasnost postupajućeg sudije tvrdnjom da je predsjednik vijeća u postupku razmatranja sporazuma o priznanju krivice i izricanju krivično-pravne sankcije prema drugom optuženiku upoznat s predmetom ne predstavljaju okolnosti koje izazivaju sumnju u nepristrasnost predsjednika vijeća, zbog čega ne postoje razlozi za njegovo izuzeće ni na osnovu odredbe člana 37 stav 1 tačka đ) ZKP-a.

10. Odlučujući o apelantovim prigovorima kojima je osporavao zakonitost sprovedene radnje pretresanja, Okružni sud je naveo da iz iskaza saslušanih svjedoka ovlašćenih službenih lica A. S., M. B., J. O., kao i iz iskaza svjedoka N. R. proizlazi da su policijski službenici CJB Istočno Sarajevo na zakonit način izvršili pretrese, između ostalog i putničkog motornog vozila koje je koristio apelant, na osnovu naredbe koju su sačinila ovlašćena službena lica CJB Istočno Sarajevo, uz saglasnost tužioca i postojanje usmene naredbe sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Foči. Nakon izdavanja usmene naredbe, sudija za prethodni postupak je sačinio službenu zabilješku, a nakon završenih radnji pretresanja policijski službenici CJB Istočno Sarajevo podnijeli su izvještaj o izvršenim pretresima Osnovnom sudu u Foči, uz dostavljanje predmeta koji su pronađeni prilikom pretresa i koji su privremeno oduzeti. Tužilac je 30. novembra 2010. godine u prisustvu apelanta, osuđenog N. R., branioca osuđenog N. R. i sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Foči, u smislu odredbe člana 135 ZKPRS izvršio otvaranje privremeno oduzetih predmeta, vaganje i uzimanje uzoraka, što je fotografisano i o čemu je sačinjen zapisnik na koji niko nije imao primjedbi. U vezi sa apelantovim navodima da je neko drugi mogao da stavi oduzetu količinu droge u njegovo vozilo za vrijeme dok se nalazilo ispred PS Čajniče dok je on odveden radi pretresa kuće koja je 17 km udaljena od policijske stanice, Okružni sud je naveo da iz iskaza saslušanih svjedoka, ovlašćenih službenih lica A. S. i svjedoka M. B. proizlazi da se apelantovo vozilo nalazilo pred PS Čajniče, da je ključeve od vozila imao jedino apelant i da je vozilo cijelo vrijeme bilo u njegovom posjedu od trenutka kada su ovlašćena službena lica imala saznanja o posjedovanju određene količine narkotičkih sredstava. Nepostojanje bilo kakvog apelantovog prigovora na način obavljanja pretresa vozila prilikom pronalaska oduzetih predmeta i činjenice da je apelant cijelo vrijeme bio prisutan pretresu putničkog vozila ovaj prigovor čini neosnovanim. Okružni sud je ocijenio da je neosnovan i prigovor apelantovog branioca da nisu uzimani otisci s paketa s obzirom da je N. R. izjavio da je on sve pakete stavio u vozilo tako što je prethodno skinuo tapecirung, a sve u cilju da se ti predmeti sakriju, da mu je za taj posao trebalo 5-6 minuta i da je za to vrijeme zajedno s njim bio apelant. Najzad, Okružni sud je naveo i da je neosnovan prigovor apelantovog branioca da nije blagovremeno obaviješten o datumu otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta jer je i sam naveo, a to proizlazi iz dokaza u spisu koje je priložio tužilac, da je pregled oduzetih predmeta zakazan za 30. novembar 2010. godine, da mu je poziv poslat 26. novembra 2010. godine, a da je branilac poziv primio 29. novembra 2010. godine. S tim u vezi, Okružni sud je ukazao da se radi o hitnim radnjama, pa je poziv bilo dovoljno samo dostaviti dan prije nego što se održi otvaranje, vaganje i pregled oduzetih predmeta, sve u skladu sa odredbom člana 135 stav 2 ZKP-a koji obavezuje tužioca da obavijesti lice ili preduzeće od kojeg se predmeti oduzimaju bez navođenja koliko je dana prije otvaranja tužilac u obavezi da obavijesti lica o radnji kojoj mogu prisustvovati.

11. Presudom Vrhovnog suda broj 15 0 K 000664 14 Kž 2 od 13. maja 2014. godine žalba apelantovog branioca je odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda Okružnog suda. U vezi sa apelantovim žalbenim navodima da je prvostepenim vijećem predsjedavao sudija koji je prihvatio sporazum o priznanju krivice zaključen između Okružnog tužilaštva i osuđenog N. R., Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 37 ZKPRS propisano u kojim slučajevima sudija ne može vršiti sudijsku dužnost i da u smislu navedenog člana u konkretnom slučaju predsjednik vijeća nije trebao biti izuzet od vršenja sudijske dužnosti.

12. Vrhovni sud je takođe odbio kao neosnovane apelantove žalbene navode da se presuda zasniva na nezakonitim dokazima. U vezi sa apelantovim navodima da je njegovom braniocu onemogućeno prisustvo prilikom uzimanja uzoraka opojne droge u Osnovnom sudu u Foči, Vrhovni sud je istakao da navedeni prigovor nije osnovan jer je apelantov branilac o toj radnji uredno obaviješten i da je otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta, uključujući i opojnu drogu, 30. novembra 2010. godine izvršilo Okružno tužilaštvo u zgradi Osnovnog suda u Foči, što proizlazi iz zapisnika o otvaranju i pregledu oduzetih predmeta od 30. novembra 2010. godine. U odnosu na apelantov žalbeni prigovor da je njegovo vozilo, u kojem je pronađena opojna droga, bilo u posjedu policije sat i po bez apelantovog nadzora i da nisu skidani otisci s onoga što je u vozilu pronađeno, čime je izražena sumnja u pravilnost činjeničnih utvrđenja izreke pobijane presude, Vrhovni sud je zaključio da je i taj žalbeni prigovor neosnovan jer je u pobijanoj presudi detaljno obrazloženo na kojim dokazima su zasnovana utvrđenja te presude, te da je Okružni sud sve detaljno obrazložio na stranama 11 i 12 pobijane presude, pozivajući se na iskaze svjedoka ovlašćenih službenih lica, iskaz svjedoka saoptuženika (osuđenika) N. R. i materijalne dokaze - potvrde o oduzimanju predmeta, odnosno biljne materije za koju je vještačenjem po vještaku T. D. utvrđeno da se radi o opojnoj drogi.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je prvostepenim vijećem predsjedavao sudija koji je prihvatio sporazum o priznavanju krivice s drugim optuženikom u konkretnom predmetu i da su mu bili dostupni svi dokazi koje je tužilac koristio u postupku protiv njega. S tim u vezi, apelant smatra da navedeni sudija nije mogao da bude objektivan, odnosno da nije mogao da bude član, a pogotovo ne predsjedavajući prvostepenog vijeća. Apelant, takođe, tvrdi da su dokazi u konkretnom predmetu pribavljeni suprotno odredbama ZKP-a, da je policija više od dva sata držala njegovo vozilo, da niko nije skinuo otiske ni sa pakovanja droge ni sa tapecirunga, te da mu je uskraćeno pravo na odbranu jer njegov branilac po službenoj dužnosti nije uredno i na vrijeme obaviješten o radnjama koje je preduzelo Okružno tužilaštvo, a bilo je dužno da ga o tome obavijesti.

b) Odgovor na apelaciju

14. Vrhovni sud je naveo da se u apelaciji ponavljaju navodi koji su isticani u postupku po žalbi pred tim sudom i na koje je odgovoreno u presudi koja je donesena po žalbi apelantovog branioca. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. Okružni sud je istakao da osporenom presudom tog suda nije došlo do kršenja apelantovih prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

16. Okružno tužilaštvo je navelo da iz stanja spisa proizlazi da Vrhovni sud i Okružni sud nisu kršili apelantova ustavna prava i da je sprovedeni postupak bio pravičan, zbog čega je predložilo da se apelantova apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

17. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06 i 73/10) u relevantnom dijelu glasi:

Krivična djela protiv zdravlja ljudi Neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga Član 224. st. 1, 2. i 3.

(1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi, ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kazniće se zatvorom od tri do deset godina.

(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana izvršeno od strane više lica ili je učinilac ovog djela organizovao mrežu preprodavaca ili posrednika, ili je za izvršenje djela iskoristio dijete ili maloljetno lice, učinilac će se kazniti zatvorom od pet do petnaest godina.

(5) Opojne droge i sredstva za njihovo spravljanje oduzeće se.

18. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 53/12), u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, u relevantnom dijelu glasi: Zakonitost dokaza Član 10. st. 2. i 3.

(2) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim ugovorima, koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.

(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na temelju dokaza iz stava 2. ovog člana.

Slobodna ocjena dokaza Član 15.

Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Razlozi za izuzeće Član 37. tač. g) i đ) Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost:

g) ako je u istom krivičnom predmetu učestvovao kao sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje ili je postupao kao branilac, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog, odnosno tužioca, ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak,

đ) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost.

Izuzeće po zahtjevu stranke ili branioca Član 38. stav 5.

(5) Stranke i branilac dužni su da u zahtjevu navedu okolnosti zbog kojih smatraju da postoji neki od zakonskih osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu ponovo navoditi razlozi koji su isticani u ranijem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen.

Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije Član 135.

(1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac.

(2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužilac je dužan obavijestiti lice ili preduzeće od kojeg su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca.

(3) Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i dokumentacije mora se brinuti da njihov sadržaj ne saznaju neovlašćena lica.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju apelant je apelacijom osporio Presudu Vrhovnog suda broj 15 0 K 000664 14 Kž 2 od 13. maja 2014. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je osporena presuda donesena 13. maja 2014. godine, a da je apelant podnio apelaciju 2. juna 2014. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

25. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

b) da ima dovoljno vremena i mogućnosti za pripremanje svoje odbrane; [...]

26. Ustavni sud zapaža da se postupak odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u vezi sa izvršenjem krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga, te je nesporno da apelant u postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak bio pravičan na način na koji to zahtijevaju navedene odredbe.

27. Apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje zasnivaju se na tvrdnjama da mu je povrijeđeno pravo na nepristrasan sud, da njegov branilac nije uredno i na vrijeme obaviješten o radnji otvaranja i pregleda oduzetih predmeta, te da su dokazi u predmetnom postupku pribavljeni suprotno odredbama ZKPRS.

28. Razmatrajući apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo na nepristrasan sud, Ustavni sud naglašava da nepristrasnost podrazumijeva da sud ne smije da bude opterećen predrasudama u vezi sa odlukom koju donosi. Sud ne smije da bude pod uticajem vanjskih informacija ili pod bilo kojim drugim pritiskom, već svoje mišljenje mora zasnivati isključivo na onome što je iznijeto na suđenju. Prilikom odlučivanja da li je neki sud bio pristrasan mora se napraviti distinkcija između subjektivnog i objektivnog pristupa pristrasnosti. Subjektivni pristup se odnosi na ličnu nepristrasnost članova vijeća i ona se pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Hauschildt protiv Danske, stav 47). S druge strane, u okviru objektivnog testa mora se odrediti da li je, potpuno odvojeno od ličnog ponašanja sudije, bilo dokazivih činjenica koje mogu dovesti do sumnje u njegovu nepristrasnost. Ovo podrazumijeva da pri odlučivanju da li u nekom konkretnom predmetu postoji opravdan razlog za strah da određeni sudija nije nepristrasan, stanovište okrivljenog je važno, ali ne i odlučujuće. Ono što je odlučujuće je da li se takav strah može smatrati objektivno opravdanim (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Fey protiv Austrije, presuda od 24. februara 1993. godine, stav 30 i Ustavni sud, Odluka broj AP 2247/07 od 17. decembra 2009. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 23/10).

29. U vezi sa apelantovim navodima iz kojih proizlazi da apelant osporava objektivnu nepristrasnost predsjednika vijeća prvostepenog suda zbog okolnosti da je odlučivao prilikom prihvatanja sporazuma o priznanju krivice protiv saoptuženika N. R., naglašavajući su mu ranije bili dostupni svi dokazi koje je tužilac koristio u postupku protiv njega, Ustavni sud podsjeća na sopstveno stanovište izraženo u odluci broj AP 900/08 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 900/08 od 17. februara 2011. godine, tač. 24-32) u kojoj je razmatrano pitanje nepristrasnosti suda u sličnom kontekstu. Naime, Ustavni sud je u toj odluci, između ostalog, naveo: „Činjenica da je isti sudac odlučio u predmetu… u postupku u kojem je donio odluku o sporazumu o priznanju krivice i u postupku protiv apelanta, a zatim učestvovao u vijeću u kojem je donesena presuda protiv apelanta kao suoptuženika nakon provedenog obimnog dokaznog postupka, ne utječe na njegovu objektivnu nepristranost.“ Ustavni sud je u navedenoj odluci podsjetio na stanovište Evropskog suda u predmetu Schwarzenberger (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Schwarzenberger protiv Njemačke, aplikacija broj 75737/01 od 10. avgusta 2006. godine) u kojoj je jasno navedeno da sama činjenica da je isti sudija već ranije donio odluku za saoptuženika u odvojenom postupku nije dovoljna da se zaključi da je sudija pristrasan. U vezi s tim, Evropski sud je naveo da je svaki predmet slučaj za sebe, da treba dobro ispitati sadržaj ranije donesene presude (u predmetu koji se ne odnosi na apelanta, već na drugog saoptuženog) jer od toga zavisi i ocjena o realnoj sumnji u objektivnu nepristrasnost sudije.

30. Podržavajući navedeno stanovište, u okolnostima konkretnog slučaja, činjenica da je isti sudija odlučivao o prihvatanju sporazuma o priznanju krivice u predmetu protiv drugog optuženog povodom istog događaja, a zatim kao predsjednik sudskog vijeća donio odluku o apelantovoj krivici nije dovoljna za zaključak da je narušen princip nepristrasnosti suda. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da ni procesnim zakonom nije postavljeno ograničenje da isti sudija učestvuje u donošenju odluke u odvojenom postupku u odnosu na ostale saoptužene, koji čak mogu zaključiti i sporazum o priznanju krivice. Osim toga, apelant je tokom postupka tražio izuzeće predsjednika sudskog vijeća, koji je odbijen kao neosnovan budući da sud za tako nešto nije našao uporište u odredbama procesnog prava. Budući da apelant ni u apelaciji, osim okolnosti da je sudija, kao predsjednik prvostepenog vijeća, učestvovao u donošenju presude protiv drugog optuženog povodom istog događaja, nije naveo niti jedan relevantan razlog za njegovu eventualnu pristrasnost, Ustavni sud ove navode, koji nisu ničim potkrijepljeni, ne može prihvatiti kao osnovane. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani navodi iz apelacije u pogledu povrede principa o nepristrasnosti suda i u vezi s tim kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

31. Ustavni sud dalje zapaža da je apelant ukazao da mu je uskraćeno pravo na odbranu jer njegov branilac po službenoj dužnosti nije uredno i na vrijeme obaviješten o radnji otvaranja i pregleda oduzetih predmeta.

32. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da opšta garancija „pravičnog suđenja“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije ima elemente koji dopunjuju garancije utvrđene članom 6 stav 3 Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Artico protiv Italije, A 37 (1980)). Kada se radi o slučaju koji potpada pod neku od specifičnih garancija ustanovljenih članom 6 stav 3 Evropske konvencije, on može da bude razmatran ili samo u okviru tih garancija (vidi, Evropski sud, Luedicke protiv FRG, A29 (1978); 2 EHRR 149) ili u vezi sa članom 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Benham protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1996-III; 22 EHRR 293 GC). Međutim, ukoliko se aplikacija suštinski odnosi na tvrdnju da je postupak u cjelini, uključujući i žalbeni, bio nepravičan, kao što je u konkretnom slučaju, navodi se ispituju u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Edwards protiv Ujedinjenog Kraljevstva, A 247-B (1992); 15 EHRR. S obzirom na to, Ustavni sud će apelantove navode koji pokreću pitanje specifičnih garancija iz člana 6 stav 3 tačka b) razmotriti u okviru člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

33. Razmatrajući apelantove navode, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 135 ZKPRS propisano da otvaranje i pregledanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije obavlja tužilac, te da je njegova dužnost da o tom postupku (otvaranju i pregledu) obavijesti lice ili preduzeće od kojeg je predmet oduzet, sudiju za prethodni postupak i branioca. Ustavni sud podsjeća na to da odsustvo navedenih lica (fizička ili pravna lica od kojih je predmet oduzet, sudije za prethodni postupak i branioca) ne sprečava tužioca da obavi otvaranje i pregledanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije, ali da će u zapisniku o otvaranju i pregledanju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužilac naznačiti lica koja su prisustvovala ovoj radnji, odnosno njihovo odsustvo, uz napomenu da su navedena lica uredno obaviještena (vidi Odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP 291/08 od 19. novembra 2011. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, stav 48). U vezi s naprijed navedenim, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja odluka redovnih sudova nesporno proizlazi da su sudija za prethodni postupak, apelant i njegov branilac bili obaviješteni o radnji otvaranja i pregleda oduzetih predmeta i da je u zapisniku konstatovano da je otvaranje predmeta izvršeno 30. novembra 2010. godine u prisustvu apelanta, osuđenog N. R., branioca osuđenog N. R. i sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Foči. Naime, iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je apelantovom braniocu poziv da prisustvuje radnji otvaranja i pregleda oduzetih predmeta poslat 26. novembra 2010. godine, da je apelantov branilac poziv primio 29. novembra 2010. godine, te da nije prisustvovao radnji otvaranja i pregleda oduzetih predmeta. Prema tome, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom postupku koji se smatra hitnim, te da je apelantov branilac dan ranije (29. novembra 2010. godine) pismenim putem obaviješten da će radnja otvaranja i pregleda oduzetih predmeta biti izvršena 30. novembra 2010. godine, Ustavni sud nije mogao zaključiti da njegovom braniocu nije ostavljeno dovoljno vremena i mogućnosti da pristupi radnji otvaranja i pregleda oduzetih predmeta. Tim više jer su apelant, odnosno njegov branilac mogli zahtijevati odlaganje vršenja navedene radnje, što su očigledno propustili da učine. Stoga, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je sprovođenjem radnje otvaranja i pregleda oduzetih predmeta postupano suprotno relevantnim odredbama ZKPRS, odnosno da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

34. Najzad, u vezi sa apelantovim navodima kojima ukazuje da su dokazi pribavljeni suprotno odredbama ZKPRS jer je policija više od dva sata držala apelantovo vozilo i zbog toga što nisu uzeti otisci sa pakovanja droge i sa tapecirunga, Ustavni sud primjećuje da apelant, izuzev navoda da se radi o nezakonito sprovedenim radnjama, u obrazloženju apelacije ne konkretizuje u čemu se ta nezakonitost ogleda. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, čije je zaključke u cijelosti prihvatio i Vrhovni sud, istakao da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se apelantovo vozilo nalazilo pred stanicom PS Čajniče dok je apelant prisustvovao pretresu njegove kuće, da je ključeve od vozila imao jedino apelant i da je vozilo cijelo vrijeme bilo u njegovom posjedu od trenutka kada su ovlašćena službena lica imala saznanja o posjedovanju određene količine narkotičkih sredstava. Okružni sud je u vezi sa apelantovim prigovorom da nisu uzimani otisci takođe istakao da je N. R. izjavio da je on sve pakete stavio u vozilo tako što je prethodno skinuo tapecirung, a sve u cilju da se ti predmeti sakriju, da mu je za taj posao trebalo 5-6 minuta i da je za to vrijeme zajedno s njim bio apelant. Stoga, imajući u vidu da su se u vezi sa istaknutim prigovorima redovni sudovi dovoljno jasno, precizno i argumentovano izjasnili, te da navedena obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, Ustavni sud nalazi da u apelantovim navodima nema ništa što bi ukazivalo da je prilikom vršenja radnje pretresanja apelantovog vozila postupano suprotno relevantnim odredbama ZKPRS, odnosno da su izvršene na nezakonit način.

35. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da postupak, sagledan u cjelini, nije bio pravičan. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje i da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da postupak, sagledan u cjelini, nije bio pravičan.

37. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2589/14 (V.D.) | Sudska praksa | Aktio