Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-883/17 (Svetozra perućica,N. K.,M. G. i M. D.)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-883/17

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine, u predmetu broj AP 883/17, rješavajući zahtjev Svetozara Perućice, Neđeljka Kuljića, Marka Govedarice i Marka Dunđera za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Svetozara Perućice, Neđeljka Kuljića, Marka Govedarice i Marka Dunđera za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Svetozar Perućica, Neđeljko Kuljić, Marko Govedarica i Marko Dunđer (u daljnjem tekstu: apelanti ili apelanti Perućica, Kuljić, Govedarica i Dunđer), koje zastupa Senad Kreho, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 8. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presudā Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 017854 15 Kž od 21. septembra 2016. godine i S1 2 K 017854 15 K od 7. aprila 2016. godine. Apelanti su zatražili donošenje privremene mjere kojom bi se odložio početak izvršenja kazne zatvora po Presudi Suda BiH broj S1 2 K 017854 15 Kž 10 od 21. septembra 2016. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji te ukidanje Rješenja o produženju pritvora broj S12 K 017854 16 Kž 10 od 29. decembra 2016. godine.

2. Presudom Suda BiH broj S1 2 K 017854 15 K od 7. aprila 2016. godine apelanti i D.M., Z.B. i J.R. su oglašeni krivim za radnje opisane u tački 1. izreke presude, čime su apelanti Perućica i Kuljić počinili krivično djelo organizovani kriminal iz člana 250. stav 3. u vezi sa krivičnim djelom neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po šest godina a apelanti Govedarica i Dunđer (te D.M., Z.B. i J.R.) da su počinili krivično djelo organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. u vezi sa krivičnim djelom neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZBiH i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po dvije godine.

3. Na osnovu člana 69. stav 1. tačka d), a u vezi sa članom 74. st. 1. i 2. KZBiH, Sud BiH je prema apelantima Perućici i Kuljiću izrekao mjere sigurnosti oduzimanja predmeta pobliže opisanih u izreci presude, a na osnovu člana 110., 110a. i 111. KZBiH od apelanata Perućice, Kuljića i Dunđera je oduzeta imovinska korist stečena krivičnim djelom i to putnička motorna vozila pobliže opisana u izreci presude. Na osnovu člana 188. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine(u daljnjem tekstu: ZKPBiH) apelanti su obavezani da naknade troškove krivičnog postupka čija visina će biti određena posebnim rješenjem.

4. Presudom Apelacionog vijeća Suda BiH broj S1 2 K 017854 15 Kž 10 od 21. septembra 2016. godine preinačena je prvostepena Presuda Suda BiH broj S1 2 K 017854 15 K od 7. aprila 2016. godine u dijelu odluke o krivičnopravnoj sankciji i to u odnosu na apelante Perućicu, Kuljića, Dunđera i Govedaricu (kao i D.M, Z.B., J.R.) tako da je apelant Perućica osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, apelant Kuljić na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina, a apelanti Dunđer i Govedarica su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer su, kako navode, osporene presude utemeljene na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, nezakonitim dokazima, proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, povredi principa in dubio pro reo i pretpostavke nevinosti kao i povredi prava na obrazloženu sudsku odluku. U apelaciji apelanti naročito ukazuju na kršenje člana

71. ZKP BiH i na nezakonitost provedenih dokaza. Apelanti su ukazali u apelaciji i na druge nezakonitosti u postupku za koje misle da su počinjene.

6. Apelanti su u apelaciji zahtijevali donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud apelantima odložio izdržavanje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji obrazlažući zahtjev time da je osporena presuda donesena na osnovu postupka u kojem su im povrijeđena prava iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije, te bi, imajući u vidu grubo kršenje zakonskih propisa i nepoštivanja prakse Ustavnog suda, izvršenjem takve presude za njih nastupile teške posljedice izdržavanja kazne. Također, navedeno je da se apelanti Perućica i Kuljić, nalaze u pritvoru u Kazneno popravnom zavodu u Trebinju po osnovu Rješenja o produženju pritvora broj S12 K 017854 16 Kž 10 od 29. decembra 2016. godine, koji pritvor po tom rješenju može trajati do 7. marta 2017. godine, te traže da Ustavni sud privremenom mjerom „ukine“ to rješenje.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravomoćnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. Ustavni sud dalje podsjeća da je članom 64 stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uvjetom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. U konkretnom slučaju, apelanti smatraju da njihovi navodi o povredi prava na pravično suđenje i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku, kao i navodi da bi izvršenje osporene presude prije konačne odluke o apelaciji, dovelo do teških posljedica za apelante, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Pored toga, vezano za zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/16, u daljnjem tekstu: ZIKS) reguliše postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora (čl. 145. do 147). Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelanti ničim nisu dokazali da su iscrpili mogućnosti koje imaju na raspolaganju prema navedenim odredbama ZIKS-a, odnosno da su prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom tražili odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova, a navedeno se u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduslov za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere. Imajući u vidu da apelanti nisu ponudili argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelanti nisu ni koristili mogućnosti koje imaju prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

11. Osim toga, u pogledu drugog dijela zahtjeva apelanta Perućice i Kuljića za privremenu mjeru „ukidanja rješenja o produženju pritvora“, Ustavni sud ukazuje da mjera pritvora koja je apelantima produžena Rješenjem o produženju pritvora broj S12 K 017854 16 Kž 10 od 29. decembra 2016. godine, po tom rješenju može trajati do 7. marta 2017. godine, a da je apelacija podnesena 8. marta 2017. godine, pa stoga Ustavni sud smatra da je i taj dio zahtjeva za donošenje privremene mjere neosnoavan.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-883/17 (Svetozra perućica,N. K.,M. G… | Sudska praksa | Aktio