Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3300/16 („Interkomerc“ d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 22. 03. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3300/16
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3300/16, rješavajući apelaciju „Interkomerca“ d.o.o. Mostar, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. ožujka 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Interkomerca“ d.o.o. Mostar.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Čapljini u predmetu broj 53 0 Ip 042589 11 Ip.
Nalaže se Općinskom sudu u Čapljini da, sukladno članku 62.
stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po žurnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 53 0 Ip 042589 11 Ip, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6.
stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Čapljini da, sukladno članku 72.
stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Interkomerc“ d.o.o. Mostar (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa Mladenka Puljić, odvjetnica iz Mostara, podnio je 2. kolovoza 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 53 0 Ip 042589 11 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. listopada 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 24. listopada 2016. godine.
4. Ustavni sud je 9. ožujka 2017. godine telefonskim putem zatražio dodatne informacije o predmetu.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 19. svibnja 2011. godine Općinskom sudu, na temelju izvršne i pravomoćne Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 052272 09 Ps od 7. travnja 2010. godine, podnio prijedlog za izvršenje protiv „N&D“ d.o.o. Čapljina (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate duga u iznosu od 196.602,66 KM sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno točno navedene iznose, kao i troškove parničnog i izvršnog postupka, zabilježbom, utvrđivanjem prometne vrijednosti i prodajom nekretnina izvršenika i namirenjem apelanta u cijelosti iz iznosa dobivenog prodajom.
7. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 53 0 Ip 042589 11 Ip od 9. listopada 2012. godine odredio predloženo izvršenje.
8. Protiv navedenog rješenja apelant (u dijelu troškova postupka) i izvršenik su izjavili prigovore koji su Rješenjem Općinskog suda broj 53 0 Ip 042589 11 Ip od 25. listopada 2013. godine odbijeni.
9. Općinski sud je donio i zaključak o utvrđivanju vrijednosti nekretnine broj 53 0 Ip 042589 11 Ip od 25. listopada 2013. godine.
10. Općinski sud je zaključkom broj 53 0 Ip 042589 11 Ip od 25. listopada 2013. godine odredio zabilježbu Rješenja o izvršenju broj 53 0 Ip 042589 11 Ip od 9. listopada 2012. godine na nekretninama pobliže preciziranim u dispozitivu zaključka.
11. Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je rješenjem od 5. studenog 2013. godine odbio upis zabilježbe rješenja o izvršenju, jer je uvidom u elektronsku bazu podataka utvrđeno da nisu pravilno označene nekretnine na kojima se traži izvršenje.
12. Općinski sud je zaključkom broj 53 0 Ip 042589 11 Ip od 21. siječnja 2014. godine pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje na način da pravilno označi nekretnine na kojima traži izvršenje.
13. Nakon uređenja prijedloga za izvršenje, Općinski sud je donio rješenje o dopuni Rješenja o izvršenju broj 53 0 Ip 042589 11 Ip od 29. svibnja 2014. godine.
14. Protiv navedenog rješenja o dopuni rješenja o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor koji je Rješenjem Općinskog suda broj 53 0 Ip 042589 11 Ip od 7. listopada 2014. godine odbijen.
15. Općinski sud je zaključkom broj 53 0 Ip 042589 11 Ip od 7. listopada 2014. godine odredio zabilježbu Rješenja o izvršenju broj 53 0 Ip 042589 11 Ip od 9. listopada 2012. godine na nekretninama pobliže preciziranim u dispozitivu zaključka.
16. Općinski sud je zaključkom broj 53 0 Ip 042589 11 Ip od 16. siječnja 2015. godine odredio prodaju nekretnina.
17. Općinski sud je rješenjem od 4. svibnja 2015. godine usvojio zahtjev postupajućeg suca za izuzeće, pa je predmet dodijeljen drugom sucu na daljnje postupanje.
18. Apelant je 21. studenog 2015. godine urgirao postupanje Općinskog suda, tražeći da se postupak pred tim sudom što prije okonča.
19. Prema stanju spisa i informacijama kojima Ustavni sud raspolaže, proizlazi da Općinski sud nije donio odluku, odnosno da predmetni izvršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelant smatra da je, zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija). Apelant je naveo kronologiju predmetnog izvršnog postupka i istaknuo da iz nje vidi niz nepravilnosti, te da je postupak prešao granice razumnog roka za donošenje konačne odluke. Osim toga, apelant tvrdi da mu pripada pravo na kompenzaciju, odnosno na naknadu nematerijalne štete sukladno Pravilima Ustavnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
21. Općinski sud je, također, naveo kronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je, sukladno dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju, istaknuvši da je istina da izvršni postupak dugo traje, ali da su, po ocjeni tog suda, razlozi objektivne prirode. Naime, Općinski sud je istaknuo da zemljišnoknjižni ured nije bio u mogućnosti jedan dulji period izdati potrebni zemljišnoknjižni izvadak koji je bio neophodan za donošenje rješenja o izvršenju, zato što se na predmetnoj nekretnini vodio postupak uspostavljanja zemljišne knjige, potom, postupajući sudac je tražio svoje izuzeće, pa je predmet dodijeljen drugom sucu na daljnje postupanje, te, na koncu, spomenuti suci rade na više referata.
V.Relevantni propisi
22. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 5. stavak 1.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan o prijedlogu za izvršenje odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Članak 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
23. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, sukladno članku II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najvišu razinu građanskih prava i temeljnih sloboda i da se, sukladno članku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Europskom konvencijom i njezinim protokolima izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
26. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje duljine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na temelju pravomoćne presude, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
27. Polazeći od prakse Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz članka 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stupanj fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Europski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. ožujka 1991. godine, Serija A broj 200, stavak 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Europski sud, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. prosinca 1980. godine, Serija A broj 40, stavak 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove osobne prilike.
28. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sustava entiteta, odnosno države, ne smiju da utječu na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz članka 6. Europske konvencije.
29. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od temeljnih načela Europske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sustava države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije (vidi, Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, Serija A broj 194, stavak 21).
30. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 19. svibnja 2011. godine nije okončan u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
31. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
32. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
33. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
34. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
35. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog duljine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Europskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. ožujka 1997. godine) u kojoj je Europski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Europske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Europski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
36. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26). Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelant, u smislu članka 21. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu Općinski sud okončao predmetni izvršni postupak. Ustavni sud konstatira da, prema dobivenim informacijama od 9. ožujka 2017. godine, Općinski sud nije okončao postupak. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 31. Pravila Ustavnog suda, duljinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima, raspoloživim dokazima iz spisa i dobivenim informacijama
38. Ustavni sud zapaža da je apelant 19. svibnja 2011. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, te da traje gotovo šest godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
39. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravomoćne i izvršne presude. Obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja prodajom nepokretne imovine izvršenika), Ustavni sud smatra da se radi o nešto složenijem postupku.
40. Promatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant urgirao postupanje Općinskog suda, čime je pokušao ostvariti što hitnije okončanje izvršnog postupka.
41. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi članka 5. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Europskog suda (vidi, Europski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stavak 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Europskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
42. Promatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje (19. svibnja 2011. godine), trebala gotovo jedna i pol godina da odredi predloženo izvršenje rješenjem o izvršenju (9. listopada 2012. godine). Nadalje, Općinski sud je poslije jedne godine od donošenja rješenja o izvršenju donio rješenje o prigovorima apelanta i izvršenika (25. listopada 2013. godine). Nakon toga, Općinski sud je postupao u relativno kratkim rokovima, a onda je 29. svibnja 2014. godine donio rješenje o dopuni rješenja o izvršenju, ali je rješenje kojim je odbio izvršenikov prigovor donio nakon više od četiri mjeseca (7. listopada 2014. godine). Najzad, a što proizlazi iz odgovora na apelaciju, Općinski sud je rješenjem od 4. svibnja 2015. godine usvojio zahtjev postupajućeg suca za izuzeće i predmet dodijelio drugom sucu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je izvršni postupak, koji je zakonom označen kao hitan, pokrenut 2011. godine, te da je bio dužan postupati efikasno i sukladno zakonskim propisima kako bi se postupak okončao što brže.
43. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim nepostupanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužim vremenskim periodima propustio izvršiti svoju obvezu da učinkovito i ekonomično provede izvršni postupak koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim. Zbog toga, Ustavni sud smatra da se odgovornost za neokončanje predmetnog izvršnog postupka u periodu od gotovo šest godina može pripisati Općinskom sudu.
44. Stoga, imajući u vidu ukupno trajanje izvršnog postupka, te duže periode neaktivnosti koji ničim nisu opravdani, Ustavni sud zaključuje da je u ovom postupku, koji još uvijek nije okončan, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
45. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će je odrediti na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
46. Uzimajući u obzir navedeno, te sve okolnosti konkretnog slučaja, između ostalih i to da je apelant pravna osoba i da nije riječ o naknadi materijalne štete, već je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih prava i izdavanje naloga Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni postupak dovoljna satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada izvršni postupak pred Općinskim sudom traje gotovo šest godina i kada još uvijek nije okončan, te kada je Općinski sud imao dulje periode neaktivnosti, a svoju neaktivnost u tako dugim vremenskim intervalima nije ničim opravdao, niti se iz spisa mogu utvrditi razlozi za takvo postupanje.
48. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
49. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman