Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2193/16 (S. B.)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Dioba
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2193/16

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2193/16, rješavajući apelaciju Senade Bajraktarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Senade Bajraktarević.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 P 002074 16 P3.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Senadi Bajraktarević u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Senada Bajraktarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše podnijela je 24. maja i 28. novembra 2016. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 23 0 P 002074 16 P3. Apelantica je 26. januara 2017. godine dopunila apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je odlučio da, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP 2193/16 i AP 4462/16 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2193/16.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 15. jula 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je 27. januara 2017. godine zatraženo da dostavi informaciju da li je donesena odluka u predmetu broj 23 0 P 002074 14 P2.

4. Općinski sud je 18. jula 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je 3. februara 2017. godine dostavio traženu informaciju. Ustavni sud je također 13. marta 2017. godine telefonskim putem zatražio od Općinskog suda informacije o predmetnom postupku. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Iz predmeta spisa proizlazi da su H. O., O. B. i apelantica 6. aprila 2009. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv M. B. radi diobe nekretnina.

7. Općinski sud je rješenjem od 13. februara 2013. godine vratio tužbu na ispravku, nakon čega su tužioci 21. februara 2013. godine dostavili ispravljenu tužbu. Općinski sud je ponovo rješenjem od 22. augusta 2013. godine vratio tužbu na ispravku, nakon čega su tužioci 29. augusta 2013. godine postupili po nalogu suda i dostavili ispravljenu tužbu.

8. Općinski sud je održao pripremno ročište 26. maja 2014. godine na kojem je donio rješenje o prekidu predmetnog postupka do okončanja postupka u predmetu broj 23 0 V 018720 13 V.

9. Nakon okončanja postupka u predmetu broj 23 0 V 018720 13 V (15. augusta 2014. godine) apelantica je zatražila nastavak predmetnog postupka, pa je sud zakazao i održao pripremno ročište 4. decembra 2014. godine.

10. U nastavku postupka Općinski sud je odredio ročište na licu mjesta za 26. februar 2015. godine, te je naložio tužiocima da predujme troškove vještačenja najkasnije do 1. februara 2015. godine. Navedeno ročište je nekoliko puta odgođeno (jednom zbog odsustva sudije i dva puta zato što je apelantica tražila dodatni rok kako bi predujmila troškove vještačenja, odnosno zato što nije uplatila troškove vještačenja) i ono je održano 5. novembra 2015. godine (nakon što je apelantica 19. oktobra 2015. godine predujmila troškove vještačenja).

11. Općinski sud je održao glavnu raspravu 9. decembra 2015. godine na kojoj je donio rješenje o prekidu predmetnog postupka.

12. Odlučujući o apelanticinoj žalbi protiv navedenog rješenja o prekidu postupka, Kantonalni sud u Bihaću je rješenjem od 7. aprila 2016. godine ukinuo rješenje o prekidu postupka i predmet vratio prvostepenom sudu na daljnje postupanje.

13. Općinski sud je u nastavku postupka održao pripremno ročište (27. jula, 7. septembra i 12. oktobra 2016. godine), dok je rješenjem od 21. oktobra 2016. godine odredio dopunu vještačenja, te ročište za glavnu raspravu zakazao za 23. novembar 2016. godine.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem Općinskog suda od 21. novembra 2016. godine glavna rasprava odgođena do daljnjeg zbog bolesti sudije, kao i da je 10. marta 2017. godine glavna rasprava odgođena na neodređeno vrijeme.

15. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, također, navodi da joj je u predmetnom postupku pored materijalne pričinjena i nematerijalna šteta, dok iz navoda apelacije proizlazi da apelantica ne ukazuje na dužinu postupka pred Kantonalnim sudom, već smatra da je za dužinu postupka odgovoran Općinski sud.

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da su tužioci, a samim tim i apelantica, djelimično krivi zbog trajanja predmetnog postupka zato što nisu na vrijeme uplatili troškove vještačenja, te zato što je H. O. (apelanticina sestra) kasnila s davanjem punomoći da je neko zastupa. Sud je također naveo da je bilo i njegovih propusta u konkretnom predmetu, navodeći rješenje o prekidu postupka koje je ukinuto rješenjem Kantonalnog suda.

18. Također, nakon telefonskog kontakta sa Pisarnom Općinskog suda (13. marta 2017. godine) Ustavni sud je došao do informacije da je u konkretnom predmetu ročište za glavnu raspravu 10. marta 2017. godine odgođeno na neodređeno vrijeme.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak prema stanju spisa i nakon osam godina od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja parničnog postupka došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje - razuman rok

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

28. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao predmetni parnični postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Relevantna načela

29. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 6. aprila 2009. godine i da taj postupak još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od osam godina.

Analiza dužine trajanja postupka

31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi diobe nekretnina, te da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom predmetu.

32. Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da Općinski sud nakon podnošenja tužbe nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja predmetnog postupka u periodu od tri godine i deset mjeseci. Nakon toga, Općinski sud je u toku 2013. godine dva puta vratio predmetnu tužbu apelantici radi ispravke, a zatim 2014. godine prekinuo predmetni postupak do okončanja vanparničnog postupka (prekid trajao nepuna tri mjeseca u 2014. godini). Ustavni sud, također, zapaža da je Općinski sud u nastavku postupka u relativno kratkim vremenskim periodima preduzimao određene procesne radnje (odredio ročište na licu mjesta, naložio tužiocima da predujme troškove vještačenja), da bi u decembru 2015. godine rješenjem prekinuo predmetni postupak (koje je Kantonalni sud ukinuo i predmet vratio na postupanje Općinskom sudu). Nakon toga, Općinski sud je u 2016. godini održao nekoliko pripremnih ročišta, odredio dodatno vještačenje i zakazao ročište za glavnu raspravu koje je odgođeno na neodređeno vrijeme zbog bolesti sudije (novembar 2016. godine), odnosno odgođeno na neodređeno vrijeme u martu 2017. godine, tako da je neizvjesno kada će se održati glavna rasprava i donijeti odluka u predmetnom postupku. Ustavni sud ukazuje da iz navedenog proizlazi da predmetni postupak pred Općinskim sudom traje tako dugo u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti tog suda. Što se tiče ponašanja Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud svoju odluku donio u relativno kratkom periodu (četiri mjeseca), tako da nije u značajnoj mjeri doprinio sveukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka (a što ni apelantica ne tvrdi). Imajući u vidu da predmetni postupak traje osam godina, i to u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti Općinskog suda, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka suprotna načelu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati neaktivnost tog suda u predmetnom postupku, odnosno dužinu trajanja postupka pred tim sudom. S druge strane, što se tiče apelanticinog ponašanja, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud dva puta predmetnu tužbu vratio apelantici radi ispravke. Međutim, imajući u vidu da je apelantica oba puta u vrlo kratkom roku dostavila sudu ispravljenu tužbu, Ustavni sud ne nalazi da je apelantica svojim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.

33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

35. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje osam godina, te da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantici trebalo na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.200,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelanticine navode o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije kada predmetni parnični postupak traje duže od osam godina, i to u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti Općinskog suda koji, pri tome, nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu trajanja predmetnog postupka pred tim sudom.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2193/16 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio