Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3992/16 (M. O. iz Banovića)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3992/16

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3992/16, rješavajući apelaciju M. O., na osnovu člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. O.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 33 0 P 048409 14 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku o žalbi u predmetu broj 33 0 P 048409 14 Gž, u skladu s članom II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da M. O., u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. O. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banovića, koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 14. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), u predmetu broj 33 0 P 048409 14 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 21. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 28. oktobra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 7. decembra 2012. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv A. K. (u daljnjem tekstu: tuženi) zbog duga, vrijednost spora 6.560,52 KM.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 33 0 P 048409 12 P od 28. marta 2014. godine kojom je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev.

7. Tuženi je podnio žalbu protiv presude Općinskog suda.

8. Kantonalni sud je 6. juna 2014. godine zaprimio predmetni spis na postupanje.

9. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke po žalbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ukazuje da Kantonalni sud nije iskazao primjerenu ažurnost u postupanju, jer još nije donesena odluka, iako je proteklo više od dvije godine i četiri mjeseca od kada je taj sud zaprimio predmetni spis na odlučivanje. Apelantica predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju i da naloži Kantonalnom sudu hitno postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Također, apelantica traži naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da taj sud na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta, iz kog razloga je taj referat obuhvaćen Planom rješavanja predmeta. Također, Kantonalni sud je ukazao da konkretni predmet nije uvršten u Plan rješavanja predmeta za IV kvartal 2016. godne. Kantonalni sud smatra da predmetnu apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom roku“, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

20. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku po njenoj žalbi, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Relevantni principi

21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

22. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica apelacijom osporava trajanje postupka pred Kantonalnim sudom, koji u vrijeme podnošenja apelacije nije donio odluku po podnesenoj žalbi. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će sagledati dužinu postupka pred Kantonalnim sudom.

23. Ustavni sud primjećuje da je 6. juna 2014. godine predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje i da još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od dvije godine i deset mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

24. Imajući u vidu da se apelantica žali na trajanje žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud smatra da eventualna "složenost predmeta", kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka, nije utjecala na trajanje postupka pred tim sudom, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.

25. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud u periodu od dvije godine i deset mjeseci, koliko vremena je proteklo od dostavljanja predmeta na odlučivanje tom sudu, nije uzeo predmet u rad. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju istakao veliki broj starih neriješenih predmeta pred tim sudom, te se pozvao na Plan rješavanja starih predmeta, navodeći da konkretni predmet nije uvršten u navedeni Plan za IV kvartal 2016. godine (ne navodeći za kada je planiran rad na konkretnom predmetu). Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta ukazivao na to da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije, te da država nije odgovorna u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzme odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1070/05 od 9. februara 2006. godine, tačka 34, te odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25. i AP-818/14 od 18. decembra 2014. godine, tačka 32, dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se preopterećenost suda velikim brojem predmeta ne može smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. S obzirom na to, Ustavni sud ne može prihvatiti objašnjenje Kantonalnog suda kao opravdanje za nepostupanje u apelanticinom predmetu, tim prije što Kantonalni sud nije učinio vjerovatnim da će navedeni predmet biti uzet u rad u skorije vrijeme. Stoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 903/16 od 15. septembra 2016. godine, tačka 21, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

26. Na osnovu navedenog Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se u smislu stava 2. navedenog člana određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

28. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje dvije godine i deset mjeseci, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantici trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 300,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji pred Kantonalnim sudom traje dvije godine i deset mjeseci, a pri tome nije izvjesno kada će biti okončan, tako da se ne mogu prihvatiti kao valjani razlozi koje je ponudio Kantonalni sud, budući da taj sud i pored preduzetih mjera za otklanjanje zaostataka u radu nije postigao potrebnu ažurnost.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3992/16 (M. O. iz Banovića) | Sudska praksa | Aktio