Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1442/14 (Z. M.)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1442/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-1442/14, rješavajući apelaciju Zorana Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Marića podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj X-KR/05/96-3 od 29. oktobra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Marića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 013788 14 Krž od 14. januara 2014. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Marić (u daljnjem tekstu: apelant), koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Foča, podnio je 28. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-KR/05/96-3 od 29. oktobra 2009. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 013788 14 Krž od 14. januara 2014. godine.

2. Presudom Suda BiH broj X-KR/05/96-3 od 29. oktobra 2009. godine, a na osnovu sporazumnog priznanja krivice zaključenog 14. oktobra 2009. godine između Tužilaštva Bosne i Hercegovine i apelanta kao optuženog, apelant kao optuženi oglašen je krivim što je za vrijeme ratnog stanja u Bosni i Hercegovini i oružanog sukoba na području opštine Jajce, kao pripadnik Vojske Republike Srpske kršeći odredbe člana 3. stav 1. tačka a) i c) u vezi sa članom 147. Ženevske konevcije o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata od 12. avgusta 1949. godine, na način bliže opsan u izreci presude, kao saizvršilac počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 29. i članom 180. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

3. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 013788 14 Krž od 14. januara 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 013788 13 Kvl od 30. decembra 2013. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončan Presudom Suda BIH broj X-KR/05/96-3 od 29. oktobra 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da kada je riječ o prvom uslovu propisanom odredbom člana 327. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH), a koji apelantov branilac u žalbi ističe da je ispunjen, apelaciono vijeće nalazi pravilnim zaključak prvostepenog vijeća da se presude Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda u predmetu Maktouf i Damjanović, ne mogu smatrati novom činjenicom ili dokazom koji i pored dužne pažnje ili opreza nisu mogle biti predstavljene na glavnom pretresu. U obrazloženju je dalje navedeno da takva presuda, ali koja bi se ticala konkretnog osuđenog, može predstavljati osnov za ponavljanje postupka temeljem odredbe tačke f) istog člana. Međutim, ovo vijeće nalazi da ne egzistira ni uslov propisan u članu 327. stav 1. tačka f) ZKP BiH jer iz zakonske odredbe proizilazi da bi uslov bio ispunjen mora postojati odluka Ustavnog suda, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda, kojom je utvrđeno kršenje ljudskih prava i sloboda, u odnosu na lice koje i podnosi zahtjev za ponavljanje postupka, a što u konkretnom predmetu nije slučaju. Nadalje, po ocjeni ovog vijeća, u žalbi branilac neosnovano ukazuje i na neophodnost primjene principa beneficium coahesionis u odnosu na apelanta kao osuđenog. Naime, navedeno je da je, kako to i sam apelantov branilac navodi u žalbi, postupak u odnosu na optužene Mirka Pekeza i Milorada Savića, iako za isti krivično pravni događaj, vođen po odvojenim optužnicama i odvojeno od postupka u kojem je optužen sada osuđen apelant, odnosno donesene su odvojene presude što, po ocjeni tog vijeća, isključuje mogućnost primjene navedenog principa na konkretan slučaj.

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 1. i stav 3. tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U odnosu na Presudu Suda BiH broj X-KR/05/96-3 od 29. oktobra 2009. godine

6. S obzirom na to da je apelant 10. novembra 2009. godine primio Presudu Suda BiH broj X- KR/05/96-3 od 29. oktobar 2009. godine, apelacija je Ustavnom sudu podnesena 28. marta 2014. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.

U odnosu na Rješenje Suda BiH broj S1 1 K 013788 14 Krž od 14. januara 2014.

godine

7. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njegovom prijedlogu za obnovu krivičnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za obnovu postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o njegovim građanskim pravima i obavezama (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1442/14 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio