Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2598/16 (M. R.)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Tužba
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2598/16
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2598/16, rješavajući apelaciju Marijane Redžović na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Marijane Redžović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 P 329636 17 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 P 329636 17 Gž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantici Marijani Redžović u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici Marijani Redžović zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Marijana Redžović (u daljem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Sarajeva, podnijela je 14. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 P 329636 14 P 2, a koji se u trenutku podnošenja apelacije vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 65 0 P 329636 17 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 16. januara i 13. februara 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud 31. januara 2017. godine dostavio je odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud 10. marta 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 10. oktobra 2007. godine podnijela Općinskom sudu tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) radi utvrđenja. Predmetnom tužbom apelantica je tražila da sud donese presudu koja zamjenjuje kupoprodajni ugovor o kupovini stana na kojem postoji stanarsko pravo.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-P-07-006256 od 25. marta 2008. godine prekinut je predmetni postupak do okončanja postupka pred Službom za zajedničke poslove organa i tijela Vlade Federacije BiH.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 P 007782 08 Gž od 22. novembra 2012. godine uvažena je apelanticina žalba, ukinuto je prvostepeno rješenje i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak.
8. Općinski sud je zakazao ročište za 21. maj 2013. godine na koje nije pristupila apelanticina punomoćnica, a zakonski zastupnik tužene je pristupio i doneseno je rješenje da se tužba smatra povučenom.
9. Apelantica je 27. maja 2013. godine podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
10. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 1358/11 od 17. septembra 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) utvrdio da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u postupku pred Općinskim sudom u predmetu koji mu je Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 P 007782 08 Gž od 22. novembra 2012. godine vraćen na ponovni postupak i naloženo je okončanje predmetnog postupka.
11. Općinski sud je zakazao ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje za 29. septembar 2014. godine, na kojem je usvojen predmetni prijedlog i rješenje Općinskog suda o povlačenju tužbe je ukinuto u cijelosti.
12. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 22. novembar 2014. godine, ali tužena nije bila o tome uredno obaviještena, a apelantici je naloženo da uredi tužbu i dostavi priloge.
13. Apelanticina punomoćnica je za ročište od 26. januara 2015. godine predala podnesak kojim je precizirala tužbu i on je uručen za tuženu, pa je ročište odloženo za 16. februar 2015. godine, te ponovo zakazano za 27. mart 2015. godine.
14. Općinski sud je 22. januara 2016. godine donio Presudu broj 65 0 P 329636 14 P 2.
15. Protiv navedene presude tužena je podnijela žalbu 22. februara 2016. godine i predmet je 20. januara 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu i zaveden pod brojem 65 0 P 329636 17 Gž.
16. Prema stanju spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelantica, u suštini, smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, također, potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 2.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
18. Općinski sud je istakao da se predmetni spis nalazi pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja po žalbi, te da se bez spisa ne može smatrati učesnikom u navedenom apelacionom postupku.
19. Kantonalni sud je naveo da mu je konkretni predmet na postupanje po izjavljenoj žalbi tužene dostavljen 20. januara 2017. godine. Kako je Plan rješavanja starih predmeta prema Uputstvu VSTV-a sačinjen za period od 1. januara do 31. marta 2017. godine, to navedeni predmet nije ni mogao biti uvršten u spomenuti plan, a što će se najvjerojatnije desiti za naredni period od 1. aprila do 30. juna 2017. godine, imajući u vidu starost predmeta jer je tužba podnesena 10. oktobra 2007. godine.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelantica ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
Period koji se uzima u obzir
29. U konkretnom slučaju, a podržavajući praksu u predmetima koji su pokretali slična pravna pitanja u pogledu perioda koji se uzima u obzir (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4075/15 od 3. februara 2016. godine, stav 29, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud podsjeća na to da je Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 1358/11 od 17. septembra 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojena apelanticina apelacija, utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naloženo Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu koji mu je Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 P 007782 08 Gž od 22. novembra 2012. godine vraćen na ponovni postupak. Općinski sud je donio odluku, međutim, s obzirom na to apelantici nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje prava zagarantiranih Ustavom, Ustavni sud smatra da se apelantica i dalje smatra „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa će u konkretnom predmetu razmatrati period od podnošenja tužbe radi utvrđenja, tj. od 10. oktobra 2007. godine do dana donošenja ove odluke, dakle dužinu postupka koji traje devet godina i pet mjeseci i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.
Analiza razumnosti trajanja postupka
30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o naročito složenom postupku.
31. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelantica svojim postupcima utjecala na dužinu trajanja postupka.
32. Ustavni sud zapaža da je u Odluci broj AP 1358/11 zaključeno da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom tužbe radi utvrđenja nije završen ni nakon pet godina i deset mjeseci od dana podnošenja tužbe, a takvo neopravdano trajanje postupka može se pripisati ponašanju isključivo redovnih sudova jer apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini trajanja postupka, a redovni sudovi nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za tako dugo trajanje postupka. Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud tek nakon dvije godine i četiri mjeseca (8. aprila 2015. godine) donio presudu, protiv koje je tužena podnijela žalbu Kantonalnom sudu, a predmet je tek nakon gotovo godinu dana dostavljen na odlučivanje po žalbi. Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Kantonalnim sudom na odlučivanju povodom žalbe tužene protiv presude Općinskog suda od 22. januara 2016. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da apelantica još uvijek nije ishodila konačnu odluku, te da se i dalje ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije.
33. Dakle, Ustavni sud podsjeća na to da predmetni parnični postupak, pokrenut apelanticinom tužbom radi utvrđenja, nije okončan, a da je od podnošenja tužbe proteklo devet godina i pet mjeseci. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
34. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelanticinoj tužbi nužno je da taj sud donese odluku, to je Kantonalnom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja. Pitanje naknade nematerijalne štete
36. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će je odrediti na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
38. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća na to da Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 1358/11 od 17. septembra 2013. godine, iako je utvrdio povredu apelanticinih prava, nije apelantici dosudio naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud je prethodno konstatirao da s obzirom na to da apelantici nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje prava zagarantiranih Ustavom, Ustavni sud smatra da se apelantica i dalje ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije, odnosno da o apelanticinoj tužbi radi utvrđenja nije odlučeno, a da je od podnošenja tužbe proteklo devet godina i pet mjeseci. Dakle, Ustavni sud je imao u vidu cijeli period od devet godina i pet mjeseci u kojem parnični postupak, pokrenut apelanticinom tužbom radi utvrđenja, nije okončan, zbog čega je zaključio da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
39. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da postupak traje devet godina i pet mjeseci, te da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantici za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantici treba da se isplati je 1.350,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
40. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom tužbe radi utvrđenja nije završen u roku od devet godina i pet mjeseci od dana podnošenja tužbe, pri čemu je proteklo tri i po godine nakon što je Ustavni sud utvrdio kršenje apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku i naložio Općinskom sudu hitno postupanje, a redovni sudovi nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za tako dugo trajanje postupka.
42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman