Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3898/16 (N. N. iz Kozarske Dubice)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3898/16

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3898/16, rješavajući apelaciju Neđe Ninića, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b, člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Neđe Ninića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3

e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Prijedoru u predmetu broj 77 0 I 017935 10 I.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča izvršni postupak, u skladu s članom II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Neđi Niniću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Neđo Ninić (u daljem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 3. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljem tekstu: Osnovni sud), u predmetu broj 77 0 I 017935 10 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 12. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 20. oktobra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je kao tražilac izvršenja podnio 9. februara 2010. godine Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje, protiv izvršenika „Javor export & import“ d.o.o. Božići – Kozarska Dubica (u daljem tekstu: izvršenik), na osnovu izvršne isprave – Presude Osnovnog suda broj 77 0 P 001671 07 P od 27. maja 2009. godine (koja je djelimično preinačena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 P 001671 09 Gž od 15. septembra 2009. godine), radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 13.000,00 KM. Apelant je predložio da se izvršenje sprovede pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.

6. Osnovni sud je, postupajući po prijedlogu za izvršenje, donio Rješenje o izvršenju broj 77 0 I 017935 10 I od 28. maja 2010. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

7. Osnovni sud je donio Zaključak o zapljeni i popisu pokretnih stvari izvršenika 22. novembra 2010. godine, koji je izvršen 9. februara 2011. godine.

8. Apelant je 11. jula 2011. godine podnio podnesak kojim mijenja predmet izvršenja (zapljenom, procjenom i prodajom osnivačkog uloga – određene opreme izvršenika), povodom kojeg je Osnovni sud donio Rješenje o izvršenju od 4. oktobra 2011. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

9. Osnovni sud je zaključcima od 10. novembra 2011. godine, a zatim 30. januara i 25. aprila 2016. godine, tražio od apelanta da dostavi tačnu adresu izvršenika.

10. Prema stanju spisa predmeta, izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka, navodeći da je više puta, u toku cijelog postupka, podnosio urgencije Osnovnom sudu. Apelant je istakao da je Osnovni sud tri puta donosio zaključke kojim je tražio od apelanta da dostavi adresu izvršenika, te da je apelant svaki put u kratkom roku dostavio tom sudu traženu adresu izvršenika. Apelant je naglasio kako je Osnovni sud nepotrebno zahtijevao da mu dostavi adresu izvršenika, jer je izvršenik bio dužan da obavijesti sud o promjeni adrese. Apelant ukazuje da predmetni postupak traje dugo jer Osnovni sud nije preduzeo ni jednu radnju, s ciljem procjene i prodaje izvršenikove imovine, odnosno ni jednu izvršnu radnju kako bi se predmetni izvršni postupak sproveo i okončao. Apelant zahtijeva naknadu štete u iznosu prema izvršnoj ispravi, odnosno u iznosu od 13.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, kao i troškove izvršnog postupka i troškove sastava apelacije, u određenim novčanim iznosima.

b) Odgovor na apelaciju

12. Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, koja je u skladu s dostavljenim podacima navedena u činjeničnom dijelu odluke. Osnovni sud je istakao da je nesporno dug period trajanja postupka, ali da se ne može tom sudu staviti na teret apsolutna nemogućnost izvršenja, jer je postupak još u toku i nije završen. Osnovni sud je naglasio da pri ocjeni dužine trajanja postupka treba uzeti i u obzir preopterećenost sudova starim i neriješenim predmetima, te obavezu sudova da postupaju po predmetima sa starijim inicijalnim aktom. Osnovni sud smatra da nema kršenja apelantovih ustavnih prava i da se predmetna apelacija treba odbiti kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

VI.Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1 Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažne presude, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

18. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A, broj 40, stav 35). To između ostalog znači da se mora realno uzeti u obzir, ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

19. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravosnažne presude, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju da utiču na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6 Evropske konvencije.

20. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Takođe, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21).

21. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak, povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 9. februara 2010. godine, nije okončan u smislu člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

25. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelant, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Relevantna načela

27. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje, sadržane u odredbama člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine), u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

28. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

29. Takođe, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18; i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

30. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3641/09 od 6. decembra 2012. godine, tačka 33, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ).

Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud zapaža da je apelant 9. februara 2010. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od preko sedam godina i mjesec dana.

Analiza dužine trajanja postupka

32. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja pljenidbom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, kao i osnivačkog uloga – određene opreme izvršenika), Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom postupku.

33. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud nakon više od tri mjeseca od prijema prijedloga za izvršenje, dakle 28. maja 2010. godine, odredio predloženo izvršenje, te je nakon skoro šest mjeseci od donošenja rješenja o izvršenju, 22. novembra 2010. godine, donio zaključak o zapljeni i popisu pokretnih stvari izvršenika. Takođe, Osnovni sud je povodom apelantovog prijedloga od 11. jula 2011. godine (kojim mijenja predmet izvršenja) donio rješenje o izvršenju od 4. oktobra 2011. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz odgovora Opštinskog suda i apelantovih navoda, da je Opštinski sud zaključkom od 10. novembra 2011. godine zatražio od apelanta da dostavi adresu izvršenika, te da je nakon toga, zaključcima od 30. januara 2016. godine (dakle, nakon četiri godine i dva mjeseca) i 25. aprila 2016. godine, ponovo zatražio od apelanta da dostavi adresu izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant u predmetnoj apelaciji izričito ukazao da je u sva tri slučaja, u kratkom roku, dostavio Osnovnom sudu adresu izvršenika, o čemu se Osnovni sud uopšte nije izjasnio u odgovoru na apelaciju. Imajući u vidu navedeno činjenično stanje, Ustavni sud smatra da Osnovni sud u preduzimanju procesnih radnji u predmetnom postupku nije bio ažuran, odnosno da je između pojedinih procesnih radnji koje je preduzimao prolazio duži vremenski period. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je veliki broj predmeta uticao na dužinu predmetnog postupka, međutim Ustavni sud podsjeća da je već ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta ukazivao na to da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 1070/05 od 9. februara 2006. godine, tačka 34, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je ponudio Osnovni sud nikako ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za neaktivnost tog suda, odnosno za trajanje postupka (koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim) u periodu dužem od sedam godina. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

34. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku», kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se u smislu stava 2 navedenog člana određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

36. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje sedam godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda, u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete, predstavlja izvršnu ispravu.

37. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova sastavljanja apelacije, Ustavni sud konstatuje da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, te da navedeni troškovi padaju isključivo na teret apelanata.

38. Dalje, u pogledu apelantovog zahtjeva da mu se odrede troškovi nastali uslijed redovnog postupka, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove redovnog postupka, iz čega proizlazi da te troškove snose isključivo apelanti u skladu s odlukama redovnih sudova.

Pravo na imovinu

39. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer izvršni postupak pred Osnovnim sudom, koji je hitne prirode, traje duže od sedam godina, a pri tome taj sud nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.

41. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3898/16 (N. N. iz Kozarske Dubice) | Sudska praksa | Aktio