Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3597/14 (M. S. iz Gradačca)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje - općenito
- Dokazni postupak
- Dokaz
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Krivični postupak
- Pravo na odbranu
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3597/14
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3597/14, rješavajući apelaciju Mire Suljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mire Suljića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 K 003050 14 Kž od 29. aprila 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Miro Suljić iz Gradačca (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Safet Kikić, advokat iz Gradačca, podnio je 31. jula 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 K 003050 14 Kž od 29. aprila 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te od Kantonalnog tužilaštva u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 14. novembra 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni i Općinski sud su odgovore dostavili 18. novembra 2016. godine, a Kantonalno tužilaštvo 21. novembra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Općinski sud je Presudom broj 28 0 K 003059 08 K od 11. jula 2013. godine apelanta proglasio krivim da je označenog dana u svojoj kući, iako svjestan da se radi o opojnoj drogi heroin i da je promet iste zabranjen, neovlašteno prodao B. B. 0,407 grama navedene droge, čime je počinio krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Istom presudom apelant je proglašen krivim i da je, iako svjestan da se radi o opojnoj drogi, u svojoj kući posjedovao opojnu drogu heroin u ukupnoj količini od 1,170 grama i opojnu drogu „canabis sativa (L) konoplja“ u ukupnoj količini od 1.437 grama, čime je počinio krivično djelo posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZFBiH.
6. Apelantu je izrečena uvjetna osuda kojom je za navedena krivična djela utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, a koja se neće izvršiti ako apelant u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo.
7. Iz obrazloženja presude proizlazi da je vještak Š. H. sačinio nalaz i mišljenje o vještačenju nepoznate materije koja je pretresom pronađena kod apelanta i dostavljena na vještačenje, a na osnovu kojeg je utvrđeno da praškasta materija dostavljena u dva pakovanja mješavina pijeska i praškaste materije sadrži pobrojane komponente, među kojima i heroin. Nadalje, na osnovu nalaza i mišljenja, od označenog datuma, praškaste materije pronađene kod B. B. utvrđeno je da je na vještačenje dostavljeno 0,407 g praškaste materije svijetlosmeđe boje, umotane u pvc folije, koja je sadržavala pobrojane komponente, među kojima i heroin. U unakrsnom ispitivanju vještak Š. H. potvrdio je da je pismenu naredbu označenog broja za vještačenje praškaste materije pronađene kod apelanta dobio 20. augusta 2007. godine od PU Gradačac, odnosno da je PU Gradačac 19. augusta 2007. godine izdala pismenu naredbu označenog broja za vještačenje materije oduzete od B. B. Općinski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Š. H., zaključivši da je ovaj dokaz pribavljen zakonito s obzirom na to da je PU naredbu za vještačenje izdala u skladu sa članom 236. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), ukazujući i da je u naredbi naznačeno da je o njezinom izdavanju obaviješten tužilac.
8. Nadalje, iz obrazloženja presude proizlazi da je označenog datuma sačinjen zapisnik o pretresanju B. B., kojom prilikom je kod njega nađen i privremeno oduzet jedan paketić sačinjen od pvc folije koji, po načinu pakovanja, načinu nošenja (zavojem omotan oko nožnog gležnja), te mjestu gdje je nabavljen daje dovoljno osnova da se radi o opojnoj drogi heroin, nakon čega je sačinjena potvrda o privremenom oduzimanju predmeta koju je B. B. potpisao. Nadalje, ovlašteno službeno lice A. H. je nakon upućivanja usmenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretres, saopćenog telefonom, po dobivenom odobrenju sudije za prethodni postupak, na osnovu člana 67. stav 2. ZKPFBiH, sačinilo naredbu za pretres apelantovog stana. O obavljenom pretresu apelantovog stana sačinjen je zapisnik, fotodokumentacija pretresanja, te je apelantu izdata potvrda o oduzimanju predmeta. Nakon toga sudiji za prethodni postupak je dostavljen izvještaj o preduzetim radnjama i mjerama u vezi s realiziranjem naredbe za pretresanje, te je obaviješten da su službena lica prethodnog dana lišila slobode B. B. kod koga je pronađena opojna droga heroin, te koji je u toku kriminalističke obrade izjavio da ju je nabavio od apelanta. Najzad, u izvještaju je ukazano i da je kontaktiran označeni tužilac koji je dao saglasnost u vezi s podnošenjem usmene naredbe za pretresanje kod apelanta sudiji za prethodni postupak.
9. Općinski sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza svjedoka B. B. datog na glavnom pretresu u kojem je tvrdio da je došao do apelantove kuće kako bi mu vratio raniji dug, te da mu apelant tom prilikom ništa nije dao. S tim u vezi je ukazano da je u tom dijelu iskaz bio protivrječan iskazu koji je B. B. dao u toku istrage, a što mu je predočeno i na glavnom pretresu, a u kojem je tvrdio da mu je apelant dao drogu. Nadalje, nije poklonjena vjera ni dijelu iskaza svjedoka B. B. u kojem je tvrdio da mu je u policiji prijećeno da kaže da je nabavio drogu od apelanta, te da je tom prilikom policija primjenjivala silu. U vezi s tim je ukazano na iskaz svjedoka A. H. - ovlaštenog službenog lica koji je ispitivao B. B. tokom istrage, te da je sam apelant u svom iskazu naveo da je ga je isto lice pozvalo naredni dan i reklo da su priznali policiji da im je on prodao drogu.
10. Kantonalni sud je Presudom broj 28 0 K 003059 14 Kž od 29. aprila 2014. godine apelantovu žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako da je na osnovu člana 298. tačka f) ZKPFBiH odbio optužbu protiv apelanta u pogledu krivičnog djela posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZFBiH. Prvostepena presuda je potvrđena u dijelu u kojem je apelant proglašen krivim da je počinio krivično djelo neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZFBiH, tako da je u tom dijelu apelantova žalba odbijena kao neosnovana „s tim što se izrečenom uvjetnom osudom optuženom [apelantu] uzima po prvostepenom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i rok provjere od dvije godine“.
11. Kantonalni sud je neosnovanim ocijenio apelantove tvrdnje da se prvostepena presuda zasniva na nezakonito pribavljenim dokazima. Kantonalni sud je, pozivajući se na član 78. stav 2. ZKPFBiH istakao da su ovlaštena službena lica PU, primijetivši vozilo u kojem su se nalazili svjedok B. B. za kog su imali saznanja da posjeduje neku od opojnih droga, te još jedno lice, izvršili pretres ovih lica i kod svjedoka B. B., ispod zavoja na skočnom zglobu, pretresom pronašli paketić sačinjen od folije u kojoj se nalazi praškasta materija, a koja asocira na drogu heroin. Nadalje, ukazano je da su ovlaštena službena lica tom prilikom, u skladu sa članom 76. ZKPFBiH, sačinila zapisnik o izvršenom pretresu. Slijedom navedenog, zaključeno je da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odluku zasnovao na zapisniku o izvršenom pretresu svjedoka B. B., te potvrdi o privremeno oduzetom predmetu nađenom kod B. B. pri pretresu. Nadalje, s obzirom na to da se radilo o paketiću umotanom u providnu pvc foliju i da se vizuelno moglo uočiti da se radi o materiji koja svojim izgledom asocira na heroin, prema stavu Kantonalnog suda, a shodno članu 85. ZKPFBiH nije bilo potrebe za radnju otvaranja predmeta, imajući u vidu i da je svrha citirane odredbe zaštita sadržaja oduzetog predmeta. Slijedom navedenog, zaključeno je da nije počinjena povreda člana 11. stav 2. ZKPFBiH kada je predmet, oduzet od svjedoka B. B., bez otvaranja dostavljen na vještačenje, te prihvaćen kao dokaz nalaz i mišljenje vještaka o vještačenju njegovog sadržaja na osnovu čega je utvrđeno da se radi o količini od 0,407 g koja, pored pobrojanih komponenti, sadrži i heroin.
12. Najzad, Kantonalni sud je osnovanom ocijenio apelantovu žalbu u dijelu u kojem je tvrdio da je u odnosu na krivično djelo posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZBiH nastupila apsolutna zastara krivičnog gonjenja.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant tvrdi da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
14. Suština apelantovih navoda svodi se na tvrdnju da je osporena presuda zasnovana na nezakonito pribavljenim dokazima. S tim u vezi apelant je istakao da je izvršen pretres automobila B. B., kao i B. B. lično bez pismene naredbe sudije za prethodni postupak, odnosno bez njegovog usmenog ovlaštenja, kao i da o tome nije podnesen pismeni izvještaj tužiocu. Apelant, također, tvrdi i da nije sačinjen zapisnik o pretresu automobila B. B., te da u potvrdi o oduzimanju predmeta izdatoj B. B. nije navedena težina pronađenog i oduzetog „paketića sačinjenog od pvc folije“. Nadalje, apelant ističe da je naprijed navedeno narednog dana rezultiralo izdavanjem naredbe od MUP za pretres njegovog stana, a na osnovu navodno usmenog odobrenja sudije za prethodni postupak, na što upućuje sama naredba u kojoj se navodi i naprijed opisana situacija u vezi sa B. B., što, prema njegovom mišljenju, upućuje i na jedinstvo ova dva događaja. Apelant tvrdi da ne postoji zapisnik sudije za prethodni postupak o primanju usmenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretres, odnosno zabilješka razgovora između sudije i policijskog službenika. Stoga su, prema njegovom mišljenju, zapisnik o izvršenom pretresu njegovog stana i potvrda o predmetima koji su tom prilikom oduzeti, također, nezakoniti dokazi. Apelant ističe i da „rasuta praškasta materija po podu,“ koju su policijski službenici u njegovom stanu skupili u pvc folije, odnosno oduzeti paketić od B. B. nisu deponirani u sudu, odnosno da nije izvršeno otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta niti od njega, kao ni od B. B. Nadalje, apelant ističe da je protivno zakonu naredbu za vještačenje izdala PU, pa i da je izvršeno vještačenje nezakonito, kao i da se uopće ne zna šta je dostavljeno na vještačenje, da li pvc paketić oduzet od B. B. ili „praškasta materija“ skupljena na podu njegovog stana. S tim u vezi apelant ističe i da se u naredbi navodi količina od 0,55 g, a da se njemu stavlja na teret količina od 0,407 g. Prema njegovim tvrdnjama Kantonalni sud se uopće nije izjasnio o njegovim žalbenim navodima koji su se ticali naredbe za vještačenje. Nadalje, apelant tvrdi i da nema niti jednog dokaza da je počinio krivično djelo iz člana 238. stav 1. KZFBiH jer tu činjenicu nije potvrdio ni B. B. kako na glavnom pretresu tako i na zapisniku o prikupljanju izjava. Najzad, prema njegovom mišljenju, sve navedeno upućuje da se radi o identičnoj situaciji koju je Ustavni sud razmatrao u Odluci broj AP 3364/10.
b) Odgovor na apelaciju
15. Kantonalni sud se u odgovoru na apelaciju pozvao na razloge i obrazloženja iz svoje odluke, te zaključio da su apelantove tvrdnje neosnovane.
16. Općinski sud je u odgovoru na navode iz apelacije istakao da je u svojoj odluci dao razloge i obrazloženja u vezi s povredama odredaba ZKPFBiH na koje apelant ukazuje u apelaciji.
17. Kantonalno tužilaštvo je u odgovoru na navode iz apelacije istaklo da je apelant u toku cijelog postupka imao branioca koji je iznosio tvrdnje o nezakonitim dokazima, koje su redovni sudovi odbili kao neosnovane zaključivši da se radi o dokazima pribavljenim u skladu sa ZKPFBiH. V.Relevantni propisi
18. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi: Član 238.
Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga (1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet materije ili pripravke propisom proglašene opojnim drogama, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
19. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14 ) u relevantnom dijelu glasi:
Član 11.
Zakonitost dokaza (1) Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili bilo kojeg drugog lica koje učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
(2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.
(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.
Član 70.
Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe (1) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odgađanja. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopštiti direktno sudiji za prethodni postupak ili telefonom, ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.
(2) Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sudija za prethodni postupak će daljnji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, sudija za prethodni postupak je dužan dati zapisnik na prepis, ovjeriti identičnost prepisa i predati originalni zapisnik i prepis sudu u roku od 24 časa od izdavanja naredbe. U slučaju doslovnog bilježenja razgovora, sudija za prethodni postupak potpisaće kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 časa od izdavanja naredbe.
Član 76.
Zapisnik o pretresanju (1) O svakom pretresanju stana, prostorije ili lica sastaviće se zapisnik koji potpisuje lice kod kog se ili nad kojim se vrši pretresanje i lica čija je prisutnost obavezna. Prilikom vršenja pretresanja oduzeće se privremeno samo oni predmeti i dokumenti koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i dokumenti koji se oduzimaju, a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah predati licu kojem su predmeti odnosno dokumenti oduzeti.
(...)
Član 78.
Pretresanje bez naredbe (…) (2) Ovlašteno službeno lice može pretresti lice bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka:
(...)
d) ako postoji sumnja da će sakriti, uništiti ili se riješiti predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.
(3) Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje, ovlašteno službeno lice mora odmah da podnese pisani izvještaj tužiocu koji će o tome obavijestiti sudiju za prethodni postupak. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe.
Član 84.
Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način obezbjeđuje njihovo čuvanje.
Član 85.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac.
(2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužilac je dužan obavijestiti lice ili preduzeće od kog su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca.
(3) Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštena lica.
Član 234.
Uzimanje izjava i prikupljanje drugih dokaza (1) Radi izvršenja zadataka iz člana 233. ovog zakona, ovlašteno službeno lice može: prikupljati potrebne izjave od lica; izvršiti potreban pregled prevoznih sredstava, putnika i prtljaga; ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se izvrši određena radnja; preduzeti potrebne mjere u vezi sa utvrđivanjem identiteta lica i predmeta; raspisati potragu za licem i stvarima za kojima se traga; u prisustvu odgovornog lica pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa, javnih preduzeća i ustanova, obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju, kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene pri preduzimanju pojedinih radnji, kao i o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti sastaviće se zapisnik ili službena zabilješka.
(...)
(5) Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, ovlašteno službeno lice sastavlja izvještaj. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi o preduzetim radnjama i mjerama, službene zabilješke, izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka, uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom. Ako ovlašteno službeno lice poslije podnošenja izvještaja sazna za nove činjenice, dokaze ili tragove krivičnog djela, dužno je da prikuplja potrebna obavještenja i izvještaj o tome kao dopunu prethodnog izvještaja odmah preda tužiocu.
(...)
Član 236.
Uviđaj i vještačenje Ovlašteno službeno lice, nakon obavještavanja tužioca, dužno je da izvrši uviđaj i odredi potrebna vještačenja, osim obdukcije i ekshumacije leša. Ako je tužilac prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviđaja od ovlaštenih službenih lica, može tražiti da ovlašteno službeno lice izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. Sve radnje preduzete tokom uviđaja moraju se dokumentovati i detaljno obrazložiti kako u zapisniku, tako i u posebnom službenom izvještaju.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 28 0 K 003059 14 Kž od 29. aprila 2014. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 24. juna 2014. godine, a apelacija je podnesena 31. jula 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant tvrdi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju predmeti postupak ticao odlučivanja o krivičnoj optužbi protiv apelanta, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Apelantovi navodi se, u suštini, svode na tvrdnju da se osporena presuda zasniva na nezakonito pribavljenim dokazima, te da Kantonalni sud nije odgovorio na sve žalbene navode koje je istakao u vezi s tim.
29. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi slijedio stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem njegov zadatak nije da preispituje pogrešno utvrđeno činjenično stanje ili pogrešnu primjenu materijalnog prava ukoliko i sve dok to ne dovede u pitanje prava i slobode koje su zaštićene Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Osim toga, Ustavni sud napominje da član 6. Evropske konvencije garantira pravo na pravično suđenje, ali ne postavlja bilo kakva pravila o prihvatljivosti dokaza. To je prevashodno pitanje koje se regulira domaćim zakonodavstvom (vidi, Evropski sud, Schenk protiv Švicarske, 12. juli 1988. godine, st. 45-46, Serija A, broj 140. i Teixeira de Castro protiv Portugala, 9. juni 1998. godine, stav 34, Izvještaji 1998-IV). Zbog toga, kao stvar principa, Evropski sud smatra da njegova uloga nije da utvrđuje da li određena vrsta dokaza - na primjer dokazi koji su pribavljeni nezakonito u smislu domaćeg prava, mogu biti prihvatljivi ili, upravo, da li je aplikant kriv ili ne. U tom smislu, pitanje na koje se mora odgovoriti je da li je postupak kao cjelina, uključujući i način na koji su dokazi pribavljeni, bio pravičan. Ovo uključuje ispitivanje „nezakonitosti“ u pitanju i, tamo gdje je u pitanju povreda drugih prava iz konvencije, prirode utvrđene povrede (vidi, Evropski sud, Bykov protiv Rusije [GC], aplikacija broj 4378/02, stav 89, 10. mart 2009. godine i Lee Davies protiv Belgije, aplikacija broj 18704/05, stav 41, 28. juli 2009. godine).
30. Pri ocjeni da li je postupak kao cjelina bio pravičan, također se mora imati u vidu da li su poštovana prava odbrane. Mora se ispitati da li je aplikantu bila data mogućnost da osporava zakonitost dokaza i da se protivi njegovom korištenju (vidi, Evropski sud, Szilagyi protiv Rumunije (dec.), aplikacija broj 30164/04, 17. decembar 2013. godine). Pored toga, mora se uzeti u obzir kvalitet dokaza, uključujući da li okolnosti u kojim je pribavljen ukazuju na sumnju o njegovoj pouzdanosti ili tačnosti (vidi, pored ostalih, naprijed citiranu Bykov, stav 90. i Lisica protiv Hrvatske, aplikacija broj 20100/06, stav 49, 25. februar 2010. godine). Mada se problem pravičnosti neće neophodno pojaviti tamo gdje pribavljeni dokaz nije podržan drugim materijalima, treba imati u vidu da kada je dokaz veoma jak i nema rizika da je nepouzdan, analogno tome potreba za dokazima koji ga podržavaju je slabija (vidi, Evropski sud, naprijed citirane, Lee Davies, stav 42. i Bykov, stav 90).
31. Apelant tvrdi da je pretres svjedoka B. B., kojom prilikom je pronađen paketić s drogom, bio nezakonit jer prije pretresa nije pribavljena ni pismena ni usmena naredba za pretres, kao i da je obavljen pretres automobila u kojem se vozio B. B., ali da o tome nije sačinjen zapisnik. Redovni sudovi su ovu tvrdnju ocijenili neosnovanom pozivajući se na član 78. ZKPFBiH kojim je određeno da ovlašteno službeno lice može izvršiti pretresanje lica bez naredbe i bez prisustva svjedoka, pored ostalog, kada postoji sumnja da će lice sakriti, uništiti ili odbaciti predmete koji trebaju biti od njega oduzeti i upotrijebljeni kao dokaz u krivičnom postupku. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja presuda redovnih sudova proizlazi da je ovakav zaključak zasnovan na iskazu A. H., ovlaštenog službenog lica saslušanog u svojstvu svjedoka. Prema njegovom iskazu, kritičnog dana je bio angažiran kao vođa tima koji je bio zadužen za prikupljanje podataka o licima i svim što je u vezi s krivičnim djelima iz čl. 238. i 239. KZFBiH, odnosno u vezi sa zloupotrebom opojnih droga. Nadalje, ovaj svjedok je potvrdio da je automobil u kojem se nalazio B. B. zaustavljen na prometnom mjestu, u ulici namijenjenoj za saobraćaj u oba smjera, da su raspolagali operativnim saznanjima da se radi o licima koja mogu pružiti otpor, te licima koja su spremna na vješt način sakriti predmet krivičnog djela ili ga odbaciti, da se u konkretnom slučaju radilo o manjoj količini stvari koja se dovodi u vezu sa izvršenjem krivičnog djela, pa da je kao vođa tima odlučio da se obavi pretres bez naredbe kako bi se pronašli i osigurali predmeti koji se mogu dovesti u vezu sa izvršenjem krivičnog djela.
32. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je članom 78. stav 3. ZKPFBiH propisano da u slučaju kada je obavljen pretres lica bez naredbe, ovlašteno službeno lice mora odmah da podnese pisani izvještaj tužiocu koji će o tome obavijestiti sudiju za prethodni postupak, te da izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe. Međutim, imajući u vidu zakonsko ovlaštenje prema kojem pod određenim uvjetima ovlaštena službena lica, a suprotno apelantovim tvrdnjama, mogu obaviti pretres i bez naredbe (navedeno eksplicitno proizlazi iz člana 78. stav 2. ZKPFBiH), što su, prema naprijed navedenom, bile i okolnosti konkretnog slučaja, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu nije moguće zaključiti na koji način je eventualni propust da se odmah podnese i izvještaj o izvršenom pretresu tužiocu sa razlozima za pretres bez naredbe utjecao na pravičnost postupka protiv apelanta. Ovo tim prije što iz obrazloženja presuda redovnih sudova proizlazi da su ovlaštena službena lica u svakom slučaju podnijela izvještaj u skladu sa članom 234. stav 5. ZKPFBiH, o pretresanju B. B. sačinjen je zapisnik u skladu sa članom 76. istog zakona, odnosno izdata mu je potvrda o oduzimanju privremeno oduzetog predmeta, a oba dokumenta B. B. je potpisao bez primjedbi.
33. Nadalje, apelant tvrdi da je nalaz i mišljenje vještaka nezakonito pribavljen dokaz jer je naredbu za vještačenje izdala PU. Općinski sud je identičan navod ocijenio neosnovanim, pozivajući se na član 236. ZKPFBiH kojim je propisano, pored ostalog, da je ovlašteno službeno lice dužno, nakon obavještenja tužioca, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno, odrediti potrebno vještačenje. Iz obrazloženja presude prvostepenog suda, također, proizlazi da je po posebnim naredbama PU izdatim shodno navedenom članu obavljeno vještačenje materije oduzete od apelanta, te materije oduzete od B. B., pa je apelantova tvrdnja da nije jasno šta je vještačeno - da li materija oduzeta od njega ili od B. B. očigledno neosnovana.
34. Nadalje, apelant tvrdi i da oduzete predmete - materiju oduzetu od njega odnosno B. B. nije otvorio tužilac, kako je to propisano ZKPFBiH. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 2079/13 od 20. aprila 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio (vidi tačku 48) da u slučaju kada je u zapisniku o pretresanju unijeto i tačno opisano koji predmeti se oduzimaju, odnosno podaci koji su važni za utvrđivanje istovjetnosti predmeta, ne postoji potreba da budu podvrgnuti i proceduri propisanoj za otvaranje predmeta od strane tužioca. U konkretnom slučaju proizlazi da je prilikom oduzimanja predmeta - materije od B. B. sačinjen zapisnik o pretresanju u skladu sa članom 76. ZKPFBiH, tj. da je u zapisnik unijeto i tačno opisano šta se oduzima, kao i da je to isto označeno i u potvrdi o oduzimanju koja je izdata B. B. Isto vrijedi i u pogledu predmeta - materije oduzete od apelanta (sačinjen je zapisnik o pretresanju, fotodokumentacija pretresanja, te je apelantu izdata potvrda o oduzimanju predmeta). Najzad, u vezi sa apelantovom tvrdnjom da oduzeti predmeti nisu bili deponirani u sudu, Ustavni sud zapaža da je članom 84. ZKPFBiH regulirano da se oduzeti predmeti pohranjuju u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje, a iz svega predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da sud nije i postupio shodno navedenoj odredbi.
35. Nadalje, apelant tvrdi da je i pretres njegovog stana obavljen nezakonito jer ne postoji zapisnik sudije za prethodni postupak o primanju usmenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretres, odnosno zabilješka razgovora između sudije i policijskog službenika. Ustavni sud podsjeća da je članom 70. stav 2. ZKPFBiH propisano da kada je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sudija za prethodni postupak će daljnji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, sudija za prethodni postupak je dužan dati zapisnik na prepis, ovjeriti identičnost prepisa i predati originalni zapisnik i prepis sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. U slučaju doslovnog bilježenja razgovora, sudija za prethodni postupak potpisat će kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe.
36. U konkretnom slučaju, iz obrazloženja presuda redovnih sudova proizlazi da je ovlašteno službeno lice A. H., nakon upućivanja usmenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretres, saopćenog telefonom, po dobivenom odobrenju sudije za prethodni postupak, na osnovu člana 67. stav 2. ZKPFBiH, sačinilo naredbu za pretres apelantovog stana u kojoj je konstatirano da je obaviješten nadležni tužilac i da se sudija za prethodni postupak saglasio sa usmenim zahtjevom za njezino izdavanje. O obavljenom pretresu apelantovog stana sačinjen je zapisnik, fotodokumentacija pretresanja, te je apelantu izdata potvrda o oduzimanju predmeta. Nakon toga sudiji za prethodni postupak je dostavljen izvještaj o preduzetim radnjama i mjerama u vezi sa realizacijom naredbe za pretresanje. Najzad, u izvještaju je ukazano i da je kontaktiran označeni tužilac koji je dao saglasnost u vezi s podnošenjem usmene naredbe za pretresanje kod apelanta sudiji za prethodni postupak.
37. Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava kvalitet i sadržaj naprijed pobrojanih dokaza, već osporava njihovu formalnu upotrebu kao dokaza u postupku. Nadalje, iz obrazloženja presuda redovnih sudova, kao i iz apelantovih navoda, proizlazi da mu je u toku postupka bila data mogućnost koju je i koristio da osporava korištenje naprijed pobrojanih dokaza, da su redovni sudovi ove njegove prigovore razmotrili i o tome dali razloge i obrazloženja. Činjenica da apelant nije uspio sa svojim prigovorima ne dovodi u pitanje zaključak da je apelant imao i koristio mogućnost da se protivi korištenju pobrojanih dokaza. Najzad, naprijed pobrojani dokazi nisu i jedini na kojim su redovni sudovi zasnovali svoje odluke. Apelant ne dovodi u pitanje iskaz svjedoka B. B. koji je potvrdio da mu je drogu dao apelant, iskaz svjedoka - ovlaštenog službenog lica A. H. koji je potvrdio da mu je B. B. bio poznat iz ranije preuzetih službenih radnji i od kojeg je i dobio saznanja da apelant prodaje drogu, te najzad vlastiti iskaz koji je dao u svojstvu svjedoka, a u kojem je, pored ostalog, potvrdio da ga je B. B. pozvao narednog dana i rekao mu da je priznao policiji da mu je on prodao drogu. U tom smislu neosnovana je i apelantova tvrdnja da ne postoji niti jedan dokaz, uključujući i iskaz B. B., da je počinio krivično djelo za koje je proglašen krivim. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da su u postupku pred redovnim sudovima poštovana apelantova prava na odbranu u pogledu provedenih dokaza, da redovni sudovi nisu postupali proizvoljno kada su svoju odluku zasnovali, pored ostalog, i na navedenim dokazima, te da upotreba naprijed navedenih dokaza apelanta nije lišila pravičnog suđenja (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Dragojević protiv Hrvatske, presuda od 15. januara 2015. godine, st. od 131. do 134).
38. Najzad, Ustavni sud nije mogao prihvatiti osnovanom apelantovu tvrdnju da se u konkretnom slučaju radi o identičnoj situaciji kao i u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 3364/10 od 12. februara 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenom predmetu pretres je obavljen bez naredbe, a u konkretnom slučaju pretres B. B. obavljen je na osnovu člana 78. ZKPFBiH koji propisuje mogućnost da se pretres obavi i bez naredbe, odnosno pretres apelantovog stana obavljen je nakon što je po dobivenom odobrenju sudije za prethodni postupak, na osnovu člana 67. stav 2. ZKPFBiH, ovlašteno službeno lice sačinilo naredbu za pretres u kojoj je, pored ostalog, konstatirano da je kontaktiran sudija za prethodni postupak, te da se prethodno sa upućivanjem prijedloga za izdavanje usmene naredbe za pretres saglasio ovlašteni tužilac. Nadalje, u citiranom predmetu sačinjen je zapisnik o pretresanju u koji nisu unijeti i detaljno opisani oduzeti predmeti, odnosno podaci koji su potrebni za utvrđivanje istovjetnosti predmeta, dok se u konkretnom slučaju ne dovodi u pitanje da je i pri pretresu B. B., kao i pri pretresu apelantovog stana, sačinjen zapisnik u skladu sa članom 76. ZKPFBiH koji je, pored ostalog, sadržavao tačan opis predmeta koji se oduzimaju, a što je naznačeno i u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta. Najzad, u navedenom predmetu redovni sudovi su propustili dati relevantne razloge i obrazloženja zbog čega su prigovore kojim je osporavana zakonitost dokaza odbili kao neosnovane, a u konkretnom slučaju, kako je već ukazano u ovoj odluci, takvi razlozi i obrazloženja nisu izostali.
39. S obzirom na naprijed navedeno Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su u okolnostima konkretnog slučaja u postupku pred redovnim sudovima poštovana apelantova prava na odbranu u pogledu provedenih dokaza na način da je imao i koristio mogućnost da se protivi njihovom korištenju, kada redovni sudovi nisu postupali proizvoljno kada su svoju odluku zasnovali, pored ostalog, i na dokazima čijem korištenju se apelant protivio, te kada upotreba naprijed navedenih dokaza apelanta nije lišila pravičnog suđenja.
41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman