Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4953/16 (D. K. i „Contrast“ d.o.o. Novi Travnik)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
  • Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
  • Isplata duga
  • Izvršni postupak
  • Legitiman cilj
  • Propisano zakonom
  • Šta se smatra imovinom
  • Javni interes
  • Izvršenje
  • Miješanje u imovinu
  • Proporcionalnost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4953/16

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-4953/16, rješavajući apelaciju Dobroslava Kajića i „Contrast“ d.o.o. Novi Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Dobroslava Kajića i „Contrast“ d.o.o. Novi Travnik, podnesena protiv zaključaka Općinskog suda u Travniku br. 51 0 I 089819 14 I od 16. februara 2017. godine i 51 0 I 089819 14 I od 13. oktobra 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dobroslav Kajić i „Contrast“ d.o.o. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Novog Travnika podnijeli su 20. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Zaključka Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 I 089819 14 I od 13. oktobra 2016. godine. Apelanti su također predložili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio provođenje izvršnih radnji do donošenja odluke o apelaciji“, a podneskom od 7. januara 2017. godine dopunili su apelaciju i ukazali na neophodnost donošenja privremene mjere, smatrajući da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke da se izvršni postupak obustavi.

2. Podneskom od 9. februara 2017. godine apelanti su predložili Ustavnom sudu da preispita odluku kojom je odbijen zahtjev za donošenje privremene mjere, i da zbog postojanja nove činjenice donese privremenu mjeru kojom će zahtjev usvojiti „do rješavanja pitanja ustavnosti Odluke Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 28 0 I 052479 16 Spp od 5. decembra 2016. godine“.

3. Podneskom od 27. februara 2017. godine apelanti su dopunili apelaciju protiv Zaključka Općinskog suda broj 51 0 I 089819 14 I od 16. februara 2017. godine, koji je donesen nakon podnošenja apelacije.

4. Podnescima od 9. i 27. marta 2017. godine apelanti su ponovno zatražili da Ustavni sud usvoji predloženu privremenu mjeru i izvršni postupak obustavi.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

5. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-4953/16 od 1. februara 2017. godine odbio zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

6. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-4953/16 od 28. februara 2017. godine odbio kao neosnovan zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

7. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i „Addiko Bank“ d.d. Sarajevo kao pravnog sljednika „Hypo alpe adria bank“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), zatraženo je 30. decembra 2016. godine i 14. marta 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

8. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju. Tražilac izvršenja je dostavio odgovor na apelaciju 22. marta 2017. godine.

III.Činjenično stanje

9. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

10. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP-4059/16 od 6. decembra 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio kao nedopuštenu apelaciju apelanata podnesenu protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj I-944/05 od 30. novembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. U toj odluci Ustavni sud je naglasio da su apelanti kao osporenu odluku označili odluku Općinskog suda koja je donesena u izvršnom postupku u kojem je određena prodaja imovine apelanata kao izvršenika, a radi naplate novčanog potraživanja koje tražitelj izvršenja (banka) ima prema apelantima na osnovu pravosnažnog i izvršnog sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja. S tim u vezi, Ustavni sud je u navedenoj odluci podsjetio na vlastitu praksu koja je primijenjena u konkretnom slučaju, po kojoj se izvršni postupak na osnovu sporazuma stranaka, koji predstavlja izvršni naslov, radi naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja (banke) ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija; vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1393/05 od 13. jula 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), zbog čega je apelacija odbačena kao nedopuštena. Osporeni zaključci

11. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

12. Tražilac izvršenja je 18. jula 2005. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanata kao izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja v.sp. 154.598,83 KM sa zateznim kamatama na osnovu sporazuma stranaka o osiguranju novčanog potraživanja, kojim je zasnovano založno pravo na nekretninama u vlasništvu apelanata. Također je određeno i izvršenje na pokretnim stvarima apelanata zapljenom, procjenom i prodajom stvari opisanih u rješenju, radi osiguranja novčanog potraživanja tražioca izvršenja po osnovu Ugovora o dugoročnom kreditu od 28. novembra 2000. godine u iznosu od 142.000,00 KM, s pripadajućom kamatom i troškovima postupka.

13. Na prijedlog tražioca izvršenja, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj I-944/05 od 30. novembra 2005. godine, kojim je određeno predloženo izvršenje na založenim nekretninama u vlasništvu apelanata kao izvršenika. Rješenje je postalo pravosnažno 14. juna 2007. godine.

14. Zaključkom Općinskog suda broj I-944/05 od 10. aprila 2008. godine određeno je prvo ročište za javnu prodaju nekretnina apelanata u svojstvu izvršenika, usmenim i javnim nadmetanjem za dan 12. maj 2008. godine, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 140.000,00 KM. U navedenom zaključku je istaknuto da je vrijednost nekretnina apelanata utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke u ukupnom iznosu od 196.224,45 KM i da je na navedenim nekretninama (bliže oznake u stavu I izreke zaključka) zasnovano založno pravo u korist založnog povjerioca i tražioca izvršenja prema rješenjima Općinskog suda broj Ip 189/00 od 29. novembra 2000. godine i IP-13/03 od 30. januara 2003. godine.

15. Zaključkom Općinskog suda broj I-944/05 od 12. maja 2008. godine određeno je ponovno prvo ročište za javnu prodaju nekretnina apelanata kao izvršenika, na kom nije bilo ponuđača pa je ono ponovljeno 23. juna 2008. godine.

16. Zaključkom Općinskog suda broj I-944/05 od 23. juna 2008. godine određeno je da će se drugo ročište za javnu prodaju nekretnina apelanata kao izvršenika održati 21. augusta 2008. godine. Kako ni na tom ročištu nije bilo ponuđača, ponovo je određeno da će se ročište za drugu prodaju nekretnina održati 18. septembra 2008. godine.

17. Zaključkom Općinskog suda broj I-944/05 od 19. septembra 2008. godine određeno je da će se treće ročište za javnu prodaju nekretnina apelanata kao izvršenika održati 16. oktobra 2008. godine. Osim toga, treća osoba D. K. je upućena da pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštenim izvršenja na nekretninama apelanata kao izvršenika (bliže označenim u izreci rješenja).

18. Zaključkom Općinskog suda broj I-944/05 od 16. oktobra 2008. godine odgođeno je daljnje izvršenje u predmetnom izvršnom postupku koje je određeno Rješenjem tog suda broj I-944/05 od 30. novembra 2005. godine i konstatirano da će se isto nastaviti na prijedlog tražioca izvršenja. U obrazloženju je navedeno da je u predmetni spis uloženo Rješenje Općinskog suda o privremenoj mjeri broj 51 0 V 014662 08 V od 2. oktobra 2008. godine, kojom se odlaže izvršni postupak I- 944/05 i koja ostaje na snazi do okončanja parničnog postupka i donošenja odluke o tužbi treće osobe D. K. radi proglašenja nedopuštenim izvršenja na nekretninama apelanata kao izvršenika.

19. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 014914 08 P od 30. decembra 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 014914 10 Gž od 13. aprila 2011. godine, odbijen je tužbeni zahtjev treće osobe D. K. radi proglašenja nedopuštenim izvršenja na nekretninama apelanata kao izvršenika.

20. Tražitelj izvršenja je 13. jula 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za nastavak započetog izvršnog postupka protiv apelanata.

21. Zaključkom Općinskog suda broj 51 0 I 089819 14 I od 13. oktobra 2016. godine je određeno da će se ročište za treću javnu prodaju nekretnina apelanata kao izvršenika održati 30. novembra 2016. godine.

22. Zaključkom Općinskog suda broj 51 0 I 089819 14 I od 16. februara 2017. godine je određeno da će se ročište za treću ponovljenu javnu prodaju nekretnina apelanata kao izvršenika održati 30. marta 2017. godine u zgradi Općinskog suda, da je vrijednost nekretnina utvrđena u skladu s članom 80. st. 1. i 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) vještačenjem predmetnih nekretnina od vještaka građevinske struke na kojima je zasnovano založno pravo prema rješenjima Općinskog suda broj Ip-189/00 od 29. novembra 2000. godine i Ip-13/03 od 10. januara 2003. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

23. Apelanti smatraju da su im osporenim zaključkom o trećoj javnoj prodaji, kao i prethodnim zaključcima kojima je u nekoliko navrata zakazivana javna prodaja nekretnina radi namirenja tražioca izvršenja, povrijeđena prava iz čl. II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navedene povrede obrazlažu nepravilnim postupanjem suda u konkretnom postupku, smatrajući da je sud bio u obavezi postupak obustaviti već nakon prve neuspješne javne prodaje, a ne kao u konkretnom slučaju bez razloga provoditi izvršne radnje i zakazivati treću ponovljenu javnu prodaju iako ni prva nije uspjela jer nije bilo ponuđača. Apelanti su detaljno opisali postupanje Općinskog suda u konkretnom izvršnom postupku smatrajući ga nezakonitim, pozivajući se pritom na stav Ustavnog suda izražen u Odluci broj AP-681/10 iz kog po mišljenju apelanata proizlazi zaključak da su se i u konkretnom slučaju stvorili uvjeti za obustavu postupka. Podneskom od 9. februara 2017. godine apelanti su ukazali na novu činjenicu za koju nisu znali prilikom podnošenja apelacije, a tiče se, kako su naveli, „skandaloznog pravnog shvatanja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) iz Odluke broj 28 0 I 052479 16 Spp od 5. decembra 2016. godine“, prema kojem se prodaja nekretnine treba smatrati neuspjelom u slučaju kada na prvo ročište za javnu prodaju ne pristupi nijedan ponuđač, jer to znači da za ponuđenu cijenu nema zainteresiranih kupaca, odnosno da se može preći na drugu odnosno treću prodaju iako ni prva nije uspjela. Ovakvim pravnim shvatanjem Vrhovni sud, po mišljenju apelanata, želi preuzeti ulogu zakonodavca, koje je kako smatraju, u suprotnosti s odredbama ZIP-a, jer umjesto obustave postupka zbog neuspjele prve prodaje Vrhovni sud upućuje na daljnje vođenje postupka, konkretno druge pa i treće prodaje. Stoga je predloženo da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži obustavu postupka u konkretnoj pravnoj stvari.

b) Odgovor na apelaciju

24. Tražilac izvršenja je istakao da su navodi apelacije neosnovani i usmjereni isključivo na odugovlačenje započetog izvršnog postupka. Smatra da je pozivanje apelanata na povrede ustavnih prava paušalno i neosnovano, jer tražilac izvršenja nije stekao nekretninu apelanata kako bi naplatio svoje potraživanje. Osim toga, u konkretnom slučaju se radi o zakonitom izvršnom postupku na nekretnini kao predmetu izvršenja, s ciljem naplate potraživanja koje tražilac izvršenja ima prema apelantima. Stoga je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana ili odbaci kao nedopuštena. V.Relevantni propisi

25. Zakon o izvršnom postupku („Službeni list FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Značenje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja:

1) "potraživanje" – predstavlja pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje;

2) "tražilac izvršenja" – predstavlja lice koje je pokrenulo postupak radi izvršenja nekog potraživanja, te lice u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti;

3) "izvršenik" – predstavlja lice protiv kojeg se potraživanje ostvaruje;

4) "stranka" – predstavlja tražioca izvršenja i izvršenika;

Član 3.

Pokretanje postupka (1) Izvršni postupak pokreće se na prijedlog tražioca izvršenja.

(2) Izvršni postupak pokreće se i po službenoj dužnosti, kao i na prijedlog lica i organa kad je to zakonom izričito određeno.

(3) Lica i organi iz stava 2. ovog člana imaju u izvršnom postupku položaj tražioca izvršenja.

Član 4.

Nadležnost (1) Izvršenje određuje i provodi sud određen zakonom.

(2) Mjesna nadležnost sudova određuje se odredbama ovog zakona u zavisnosti od sredstva i predmeta izvršenja.

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 6.

Sredstva i predmet izvršenja (1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava nad kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom.

Član 12.

Pravni lijekovi [...] (6) Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.

Član 82.

Zaključak o prodaji (1) Nakon provođenja postupka za utvrđivanje vrijednosti nekretnine sud donosi zaključak o prodaji nekretnine kojim se utvrđuje vrijednost nekretnine i određuju način i uslovi prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja vrši putem javnog nadmetanja.

[…].

Član 87.

Jedan ponudilac (1) Ročište za javno nadmetanje održat će se i kad prisustvuje samo jedan ponudilac.

(2) Sud će zaključkom, na zahtjev lica koje ima pravo prvenstvenog namirenja, odrediti da se ročište za prodaju odgodi ako učestvuje samo jedan ponudilac.

Član 89.

Prodajna cijena (1) Bez pristanka lica koja se u izvršnom postupku po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja, nekretnina se na javnom nadmetanju ne može prodati po cijeni koja ne pokriva ni djelimično iznos potraživanja tražioca izvršenja.

(2) Na prvom ročištu za javno nadmetanje ne može se nekretnina prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti. Početne ponude za prvo ročište na iznose manje od jedne polovine utvrđene vrijednosti neće biti razmatrane.

(3) Ako se nekretnina ne proda na prvom sud će zakazati drugo ročište u roku od 30 dana. Sud će zakazati ročište u istom roku i u slučaju da tri ponudioca sa najvišom ponudom na prvom ročištu nisu uplatila prodajnu cijenu u skladu sa odredbama člana 92. stav 3. ovog zakona.

(4) Na drugom ročištu nekretnina ne može biti prodata za manje od jedne trećine vrijednosti utvrđene zaključkom o prodaji. Početna ponuda na drugom ročištu ne može biti manja od jedne trećine od utvrđene vrijednosti.

(5) Ako nekretnina ne bude prodata ni na drugom ročištu sud će u roku od najmanje 15 do najviše 30 dana zakazati treće ročište na kom nekretnina može biti prodata bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost.

(6) Ukoliko nema nosilaca prava preče kupovine iz člana 83. stav 1. ovog zakona, lice koje prema odredbama člana 98. ovog zakona ima pravo prvenstvenog namirenja iz prodajne cijene stiče pravo preče kupovine po cijeni postignutoj na trećem ročištu.

(7) Stranke i lica koja se namiruju u postupku mogu da se sporazumiju, izjavom datom na zapisnik, da se nekretnina može prodati nadmetanjem i za cijenu nižu od one iz st. 1., 2. i 4. ovog člana.

(8) Ako su se stranke prije pokretanja izvršnog postupka u sporazumu sklopljenom pred sudom saglasile da se nekretnina radi naplate potraživanja tražioca izvršenja utvrđene tim sporazumom može prodati i za cijenu nižu od one iz st. 1., 2. i 4. ovog člana, nekretnina se već na prvom ročištu za prodaju može prodati po toj cijeni ako u postupku ne učestvuju druga lica koja se u njemu namiruju, a svoje su pravo upisala u zemljišnu knjigu prije nego što je u tu knjigu upisano pravo tražioca izvršenja kojim je obezbijeđena naplata njegovog potraživanja. Najniža cijena po kojoj se nekretnina može prodati u tom slučaju ne može biti ispod jedne trećine utvrđene vrijednosti.

(9) Odredbe st. 1., 2., 4., 7. i 8. ovog člana na odgovarajući se način primjenjuju i u slučaju u kojem se nekretnina prodaje neposrednom pogodbom.

Član 95.

Obustava izvršenja (1) Sud će da obustavi izvršenje ako se nekretnina nije mogla prodati ni na trećem ročištu.

(2) U slučaju prodaje neposrednom pogodbom sud će da obustavi izvršenje ako se nekretnina nije mogla prodati u roku određenom sporazumom stranaka i lica koja se namiruju u postupku, osim ako sporazumom stranaka nije drukčije određeno.

(3) Obustava izvršenja ne sprečava pokretanje novog izvršnog postupka radi naplate tog potraživanja na istoj nekretnini.

26. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 46/16, stupio na pravnu snagu 16. juna 2016. godine) relevantna odredba glasi:

Član 1.

U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u članu 89. stav (5) mijenja se i glasi:

„(5) Ako nekretnina ne bude prodata ni na drugom ročištu sud će u roku od najmanje 15 do najviše 30 dana zakazati treće ročište. Na ovom ročištu nekretnina može biti prodata bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost isključivo uz prethodno pribavljenu saglasnost Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine. Ako Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine uskrati saglasnost za predloženu cijenu nižu u odnosu na utvrđenu vrijednost dužna je sudu predložiti realnu vrijednost za koju nekretnina može biti prodata na ovom ročištu u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva za davanje saglasnosti na prodajnu cijenu.“

VI.Dopustivost

27. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

29. U konkretnom slučaju, apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog toga što je osporenim odlukama – zaključcima Općinskog suda o prodaji nekretnina br. 51 0 I 089819 14 I od 13. oktobra 2016. godine i 51 0 I 089819 14 I od 16. februara 2017. godine, povrijeđeno njihovo iz člana II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da iz apelacije podnesene 20. decembra 2016. godine i njene dopune od 27. februara 2017. godine proizlazi da je u konkretnom izvršnom postupku nakon podnošenja apelacije donesen zaključak s ciljem okončanja izvršenja, proizlazi da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva i da ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Apelanti ukazuju da im je zaključcima o javnoj prodaji nekretnina povrijeđeno pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na imovinu

32. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

33. Ustavni sud podsjeća da se pri razmatranju povrede prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju prvi korak sastoji od razmatranja da li su apelanti imali pravo koje se može tumačiti u smislu značenja pojma „imovina“, koji potpada pod član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da su osporeni zaključci doneseni na temelju Rješenja Općinskog suda broj I-944/05 od 30. novembra 2005. godine koje je postalo pravosnažno 14. juna 2007. godine, a stoga i izvršno shodno članu 23. stav 1. tačka 1. ZIP-a, zatim sporazuma između tražitelja izvršenja kao povjerioca i apelanata kao dužnika koji je zaključen radi osiguranja izmirenja duga apelanata tražitelju izvršenja nastalog po osnovu ugovora o zajmu, zasnivanjem založnog prava u korist založnog povjerioca (tražioca izvršenja) prema rješenjima Općinskog suda broj Ip 189/00 od 29. novembra 2000. godine i Ip-13/03 od 30. januara 2003. godine. Prema tome, Općinski sud je Rješenjem broj I-944/05 od 30. novembra 2005. godine usvojio prijedlog tražitelja izvršenja od 18. jula 2005. godine, kojim je određeno izvršenje na nekretninama apelanata (na kojima je zasnovano založno pravo) i na pokretnim stvarima, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem svojih potraživanja iz iznosa dobijenog prodajom. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se odlučivalo o imovini apelanata, što potpada pod opseg člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

34. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da pravo na imovinu sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu 2. ovog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, kontrolirati korištenje imovine u skladu s općim interesom. Ova tri pravila nisu različita u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u okviru općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi, Evropski sud, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, Serija A, broj 52, stav 61).

35. Ustavni sud podsjeća na to da svako miješanje u pravo prema drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, mora služiti legitimnom cilju, mora uspostavljati pravičnu ravnotežu između prava nosioca prava i javnog i općeg interesa (princip proporcionalnosti). Drugim riječima, da bi miješanje bilo opravdano nije dovoljno da samo bude nametnuto zakonskom odredbom koja ispunjava uvjete vladavine prava i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora također održati razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman cilj, a nosioci prava se ne smiju podvrgavati proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose prevelik teret u ostvarivanju legitimnog cilja (vidi, Evropski sud, Sunday Times, presuda od 26. aprila 1979. godine, Serija A, broj 30, stav 49; i Malone, presuda od 2. augusta 1984. godine, Serija A, broj 82, st. 67. i 68).

36. Shodno navedenom, Ustavni sud treba odgovoriti da li je u okolnostima konkretnog predmeta došlo do miješanja u imovinu apelanata, te ukoliko jeste, u sklopu kojeg od tri pravila iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju može biti razmatrano. S tim u vezi, iako se apelanti nisu konkretno pozvali na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o miješanju u pravo apelanata na imovinu koje se sastoji u lišavanju njihove imovine – nekretnina apelanata, utvrđivanjem njihove vrijednosti, prodajom i namirenjem tražitelja izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.

37. S obzirom na to Ustavni sud kao sljedeće mora ispitati je li lišavanje apelanata u uživanju prava na imovinu, na način kako je to rezultiralo osporenim zaključcima, bilo opravdano. To može biti slučaj samo ako je (a) predviđeno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) u skladu s principom proporcionalnosti.

38. Ustavni sud primjećuje da je u slučaju apelanata Općinski sud Rješenjem broj I-944/05 od 30. novembra 2005. godine usvojio prijedlog tražitelja izvršenja od 18. jula 2005. godine, radi prinudne naplate novčanog potraživanja na osnovu sporazuma stranaka o osiguranju novčanog potraživanja kojim je zasnovano založno pravo na nekretninama apelanata, koje je 14. juna 2007. godine postalo pravomoćno i izvršno prema članu 23. stav 1. tačka 1. ZIP-a i koje, prema citiranoj odredbi zakona, predstavlja izvršnu ispravu podobnu za izvršenje. Ustavni sud nalazi da je navedenim rješenjem i sporazumom zaključenim između tražitelja izvršenja i apelanata zasnivanjem založnog prava u korist založnog povjerioca (tražioca izvršenja) prema rješenjima Općinskog suda broj Ip 189/00 od 30. novembra 2000. godine i Ip-13/03 od 30. januara 2003. godine, Općinski sud osigurao naplatu potraživanja tražitelja izvršenja kao povjerioca od apelanata kao dužnika.

39. S tim u vezi Ustavni sud napominje da je Općinski sud nakon donošenja pravosnažnog Rješenja o izvršenju broj I-944/05 od 30. novembra 2005. godine, zaključcima o javnoj prodaji nekretnina apelanata koji su donošeni u periodu od maja 2008. godine do februara 2017. godine, u kom periodu je izvršenje bilo i odloženo do okončanja parničnog postupka po tužbi treće osobe D. K., odredio vrijednost nekretnina apelanata na kojima postoji zasnovano založno pravo (vještačenjem od vještaka građevinske struke), zatim način i uvjete prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje (javnim nadmetanjem). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je ZIP objavljen u službenim glasilima, dakle da je dostupan građanima, te da na jasan i precizan način regulira pitanje ispunjenja duga na temelju izvršne isprave, koje podrazumijeva između ostalog i izvršenje na nekretninama na kojima je zasnovano založno pravo, u kojem smislu takvo rješenje predstavlja izvršnu ispravu podobnu za izvršenje uz zaključak o prodaji nekretnina, iz čega proizlazi da je miješanje u pravo apelanata na imovinu izvršeno na osnovu zakona koji ispunjavaju standarde Evropske konvencije u pogledu jasnoće i transparentnosti, odnosno „zakonitosti“. U tom smislu je, nasuprot apelacionim tvrdnjama, svoje pravno stanovište povodom pravnog pitanja u pogledu mogućnosti druge odnosno treće prodaje nekretnine u situaciji ako prva nije uspjela (ako na prvoj prodaji nije bilo ponuda ili je pristupio samo jedan ponuđač) iznio Vrhovni sud u Odluci broj 28 0 I 052479 16 Spp od 5. decembra 2016. godine, kojim je moguće preći na sljedeću prodaju iako na prvu nije pristupio ni jedan ponuđač, jer se takva prodaja smatra neuspjelom (član 87. u vezi s članom 89. ZIP-a).

40. Odgovarajući na pitanje da li je lišavanje apelanata njihove imovine bilo u javnom interesu, Ustavni sud smatra da se javni interes u konkretnom slučaju ogleda u tome da je odredbama ZIP-a uveden način izmirenja duga povjeriocima (tražiocima izvršenja) na temelju rješenja koje je postalo pravomoćno i izvršno i sporazuma zaključenog između tražitelja izvršenja i apelanata zasnivanjem založnog prava u korist založnog povjerioca (tražioca izvršenja). S obzirom na navedeno, proizlazi da miješanje u imovinu apelanata služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je dakle provođenje postupka propisanog zakonom za prinudno ostvarivanje potraživanja na osnovu izvršnih isprava u situaciji kad izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu.

41. Dovodeći u vezu prethodne stavove s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama sudova (zaključcima o prodaji nekretnina), koje su u ovom slučaju osnov miješanja u imovinu apelanata, javni interes koji se ogleda u dosljednom poštovanju izmirenja potraživanja povjerilaca, u konkretnom slučaju tražitelja izvršenja koji na realizaciju svog potraživanja čeka više od 11 godina (od 2005. godine), primjenom relevantnih odredbi ZIP-a, ne stavlja pretjeran teret na apelante. Ovo upravo iz razloga što su apelanti kao dužnici, koji su dakle od tražioca izvršenja primili precizirani novčani iznos, propustili da svoje ponašanje prilagode relevantnim odredbama materijalnog prava i da izvrše izmirenje svoje obaveze za koje je nadležni sud utvrdio da nije izmirena.

42. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nisu povrijeđena prava apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na dom

43. Apelanti u apelaciji nisu posebno obrazložili svoje navode o kršenju prava na dom iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pa proizlazi da se suštinski i ovi navodi tiču nepravilnog postupanja redovnog suda u konkretnom postupku, smatrajući da je sud bio u obavezi postupak obustaviti, koje je Ustavni sud već razmotrio u prethodnim tačkama ove odluke u okviru prava na imovinu. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iznesen u vezi prava na imovinu, Ustavni sud zaključuje da su iz istih razloga neosnovani navodi apelanata o kršenju prava na dom iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

44. U vezi s prigovorima kojim apelanti ukazuju da je Općinski sud u konkretnom izvršnom postupku trebao obustaviti postupak, pozivajući se pritom na stav Ustavnog suda izražen u Odluci broj AP-681/10 koji je kako smatraju suprotan pravnom shvatanju Vrhovnog suda iz Odluke broj 28 0 I 052479 16 Spp od 5. decembra 2016. godine (prema kojem se prodaja nekretnine treba smatrati neuspjelom u slučaju kada na prvo ročište za javnu prodaju ne pristupi nijedan ponuđač, odnosno da se može preći na drugu odnosno treću prodaju iako ni prva prodaja nije uspjela), Ustavni sud prije svega podsjeća da je postojanje suprotnih sudskih odluka stalna karakteristika pravnih sistema koji se zasnivaju na mreži sudećih i žalbenih sudova, s nadležnošću na određenoj teritoriji. Takve razlike se mogu javiti u okviru istog suda. Ovo se samo po sebi ne može smatrati suprotno Konvenciji (vidi, Evropski sud, Santos Pinto protiv Portugala, broj 39005/04, stav 41, 20. maj 2008. godine, i Tudor Tudor protiv Rumunije, broj 21911/03, stav 29, 24. mart 2009. godine). U konkretnom slučaju predmet apelacionog razmatranja je zaključak Općinskog suda o javnoj prodaji nekretnina koji su osporili apelanti u svojstvu izvršenika, dok je u predmetu AP-681/10 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-681/10 od 19. novembra 2013. godine, dostupna na internet adresi www.ustavnisud.ba) predmet apelacionog razmatranja bilo rješenje Kantonalnog suda u Zenici kojim je obustavljen postupak izvršenja prodajom nekretnina izvršenika, koje je osporio apelant (banka) u svojstvu tražioca izvršenja, smatrajući da je redovan sud obustavljanjem postupka izvršenja pogrešno primijenio materijalno pravo. Navedenom odlukom Ustavni sud je odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu apelaciju apelanta (banke) koji je u postupku pred redovnim sudovima imao svojstvo tražioca izvršenja, i to u vezi s čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ne upuštajući se u daljnju analizu pravnog stanovišta iz osporenog rješenja koje je bilo predmet razmatranja Ustavnog suda u Odluci AP-681/10, na čijoj primjeni apelanti insistiraju i u konkretnom (njihovom) slučaju, Ustavni sud ukazuje da već iz značenja pojedinih zakonskih izraza (član 2. ZIP-a), između ostalog značenja izraza „tražilac izvršenja“, „izvršenik“ odnosno „stranke“, proizlazi razlika u procesnom položaju tih stranaka koja je utemeljena na njihovom materijalnopravnom odnosu u pogledu zahtjeva za zaštitu nekog prava, odnosno ispunjenja obaveze u odnosu na koju/e se zaštita zahtijeva, što podrazumijeva razliku u njihovim pravima i njihovim obavezama u zavisnosti od uloge stranke, kako u postupku pred redovnim sudom tako i u apelacionom postupku u vezi s pravima koja su zaštićena Ustavom BiH i Evropskom konvencijom. Osim toga, Ustavni sud napominje da se stavovi redovnih sudova nužno prilagođavaju i stoga razlikuju u zavisnosti od uloge stranke u postupku i postavljenih zahtjeva, i to zavisi od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja, pa shodno tome Ustavni sud prigovore u pogledu sopstvenih tumačenja apelanata u svojstvu „izvršenika“, u vezi radnji za koje smatraju da ih je redovni sud trebao poduzeti (kao da su imali svojstvo „tražioca izvršenja“) a nije, smatra neosnovanim. VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su nadležni sudovi osporenim zaključcima o javnoj prodaji nekretnina prema kojima su apelanti obavezani na plaćanje duga tražiocu izvršenja, doneseni u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a.

46. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, iz istih razloga koji su navedeni u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

47. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanata od 9. marta 2017. godine za donošenje privremene mjere.

48. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4953/16 (D. K. i „Contrast“ d.o.o. Novi Travnik) | Sudska praksa | Aktio