Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5381/14 (M. S.)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Propisano zakonom
  • Radni odnos
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5381/14

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-5381/14, rješavajući apelaciju Mirka Savičića, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Mirka Savičića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 75 0 P 031182 14 Gž od 27. oktobra 2014. godine i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 P 031182 13 P od 31. oktobra 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mirko Savičić (u daljem tekstu: apelant) iz Šipova, koga zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 12. decembra 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 P 031182 14 Gž od 27. oktobra 2014. godine i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 P 031182 13 P od 31. oktobra 2013. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Opštine Šipovo (u daljem tekstu: prvotužena) i Republike Srpske, koju zastupa Republičko javno pravobranilaštvo (u daljem tekstu: drugotužena), zatraženo je 1. februara 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju. Takođe, od Okružnog suda je zatraženo 20. oktobra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 29. oktobra 2015. godine, Osnovni sud 9. februara 2017. godine, a tužene 13. februara 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je u tužbi i tokom postupka naveo da je Odlukom načelnika Opštine Šipovo broj 01-120-39-2/12 od 12. septembra 2012. godine izabran za kandidata na radno mjesto administrator informacionog sistema u administrativnoj službi Opštine Šipovo – služba načelnika opštine, a Rješenjem istog organa broj 01-120-490/12 od 26. septembra 2012. godine je primljen u radni odnos na neodređeno vrijeme na navedeno radno mjesto. Naveo je da je od Ministarstva uprave i lokalne samouprave – Upravne inspekcije, izvršen inspekcijski nadzor u oblasti radnih odnosa, te je Rješenjem te inspekcije broj 10.2.1.1.-050- 1410/12 od 30. novembra 2012. godine naloženo načelniku Opštine Šipovo da otkloni nedostatke uočene pregledom, te da tako poništi odluku o prijemu kandidata – apelanta na navedeno radno mjesto. Takođe je naveo da je, zvršavajući navedeno rješenje, načelnik Opštine Šipovo donio Rješenje broj 01-126- 14/12 od 18. decembra 2012. godine, kojim je poništio svoju odluku o prijemu kandidata od 12. septembra 2012. godine, a istog dana donio Rješenje broj 01-126-15/12 kojim je ukinuo rješenje o apelantovom zasnivanju radnog odnosa.

6. Presudom Osnovnog suda broj 75 0 P 031182 13 P od 31. oktobra 2013. godine odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi: „Poništavaju se kao nezakonita rješenja načelnika Opštine Šipovo broj: 01-126-14/12 od 18. decembra 2012. godine i broj 01-126- 15/12 od 18. decembra 2012. godine, i Odluka načelnika Opštine Šipovo broj 01-126-15- 1/12 od 17. januara 2013. godine, Rješenje Odobra za žalbe Jedinica lokalne samouprave broj 10.5-050-98/13 od 28. februara 2013. godine, te obavezuje prvotužena da apelanta vrati na rad, na radno mjesto administrator informacionog sistema ili druge odgovarajuće poslove, te ga kod Fonda PIO RS prijavi kao svog radnika počev od 18. decembra 2012. godine, pa do vraćanja na rad, te za taj period za njega plati odgovarajuće doprinose Fondu PIO RS Banjaluka, kao i da mu nadoknadi troškove parnice, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja“. Stavom II iste presude obavezan je apelant da drugotuženoj na ime troškova postupka isplati iznos od 250,00 KM, u roku od 15 dana po pravosnažnosti ove presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

7. Kako je navedeno u obrazloženju presude, između stranaka je sporno da li su rješenja i odluka, čije poništenje apelant tužbom traži, zakonito donesene, odnosno da li su zakonite u smislu odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik RS“ br. 101/04, 42/05 i 118/05), odnosno da li je apelant u radni odnos kod prvotužene zakonito primljen odnosno da li je apelant radni odnos s prvotuženom zasnovao na zakonit način na osnovu rješenja i odluka prvotužene o njegovom prijemu u radni odnos shodno odredbama čl. od 118-124 Zakona o lokalnoj samoupravi. Kako je dalje navedeno, odredbom čl. 121 i 122 Zakona o lokalnoj samoupravi propisano je da prilikom sprovođenja postupka za prijem službenika, skupština jedinice lokalne samouprave na prijedlog načelnika, odnosno gradonačelnika, imenuje posebne i nepristrasne komisije. Komisiju sačinjava najmanje pet članova, od kojih su najmanje dva člana službenici koji imaju profesionalno iskustvo, dok se tri člana imenuju s liste stručnjaka koje utvrđuje Skupština jedinice lokalne samouprave. Nadalje, sastav komisije iz stava 1 ovog člana mora obezbijediti zastupljenost konstitutivnih naroda i grupa ostalih, saglasno člana 3 stav 1 i 3 ovog zakona. Postupak za prijem službenika podrazumijeva ulazni intervju s kandidatom i kontrolu ispunjavanja uslova. Postupak za prijem službenika obavlja se u roku od 30 dana od isteka roka za prijavljivanje kandidata. U sprovođenju postupka za izbor službenika komisija provjerava i utvrđuje redoslijed kandidata na osnovu stručnih spsobnosti. Odluku o izboru kandidata donosi načelnik opštine, odnosno gradonačelnik, na osnovu utvrđenog redoslijeda iz stava 1 ovog člana i poštovanja nacionalne zastupljenosti. Načelnik opštine, odnosno gradonačelnik, objavljuje rezultate javnog konkursa i pismeno obavještava sve kandidate.

8. Dalje se navodi da iz činjenica nesporno utvrđenih u postupku, te cijeneći izjavu saslušanog svjedoka Šegrt Biljane, jasno proizlazi da prvotužena prilikom apelantovog izbora i prijema u radni odnos na radno mjesto administrator informacionog sistema u administrativnoj službi opštine Šipovo – služba načelnika, nije ispoštavala zakonom propisanu proceduru u smislu naprijed citiranih odredbi čl. 121 i 122 Zakona o lokalnoj samoupravi, a što nesporno proizlazi i iz rješenja Upravne inspekcije. Navodi se da prvotužena nije imenovala komisiju u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama 121 Zakona o lokalnoj samoupravi, jer komisija koju je imenovala prvotužena nije u smislu stava 3 člana 121 Zakona o lokalnoj samoupravi održavala zastupljenost konstitutivnih naroda i grupa ostalih, sastojala se od pet članova kako je izjavio saslušani svjedok Šegrt Biljana, da je ona bila predsjednik te komisije, te da su članovi bili Malešević Živko, Medić Slobodan, Kuprešak Gordana i Trivunčić Zdravko, i da postupak za prijem službenika nije sproveden u roku od 30 dana od isteka roka za prijavljivanje kandidata, što je suprotno naprijed citiranim zakonskim odredbama.

9. Iz naprijed utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u cijelosti, te u međusobnoj vezi, sud nalazi da apelantov tužbeni zahtjev nije osnovan, jer je apelant radni odnos zasnovao uz povredu naprijed navedenih zakonskih odredbi od prvotužene, pa je isti sud odbio i odlučio kao u izreci. Pored iznesenog, Osnovni sud je cijenio da je neosnovano apelantovo pozivanje na nezakonitost rješenja Upravne inspekcije kojim je prvotuženoj naloženo da poništi rješenje i odluku o apelantovom izboru i prijemu u radni odnos, jer je preduzimanje i nalaganje mjera u sistemu kontrole i nadzora zakonska obaveza inspekcije, a dužnost organa nad kojim se nadzor i kontrola vrši da po istim postupi.

10. Presudom Okružnog suda broj 75 0 P 031182 14 Gž od 27. oktobra 2014. godine apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

11. Kako je naveo Okružni sud, pravilno je zaključeno prvostepenom presudom da postupak za prijem službenika u radni odnos koji je prethodio apelantovom zasnivanju radnog odnosa, nije sproveden u skladu sa zakonom. Tačnost nalaza upravne inspekcije da Skupština opštine Šipovo nije imenovala posebnu i nepristrasnu komisiju za sprovođenje postupka po javnom konkursu broj 01-120-39/12 od 27. juna 2012. godine nije dovedena u sumnju dokazima koje su stranke izvele na glavnoj raspravi. Štaviše, apelant navodi u svojoj izjavi kao parnična stranka da su razgovor s njim obavili Šegrt Biljana, Malešević Živko i treći član čije mu ime i prezime nije poznato, pa iz toga takođe slijedi i da komisija koja je sprovodila postupak, osim što se nije radilo o posebnoj komisiji imenovanoj za konkretni postupak izbora službenika, nije radila niti propisanom sastavu od pet članova od kojih dva člana moraju biti državni službenici, a tri člana stručnjaci iz odgovarajućih oblasti.

12. Okružni sud navodi da je postupak zasnivanja radnog odnosa sa službenicima lokalne samouprave formalan, zakonom propisani postupak, pa nedostaci u sprovođenju tog postupka imaju za posledicu prestanak radnog odnosa, a naročito takvi ozbiljni nedostaci kakav se u konkretnom slučaju ogleda u potpunom odsustvu određivanja posebne komisije za njegovo sprovođenje od ovlašćenog organa i to bez obzira na činjenicu da li je apelant znao za te nedostatke ili mu isti nisu bili poznati. Svrha propisanog postupka za prijem službenika u radni odnos jeste da se omogući svim zainteresovanim licima da im pod jednakim uslovima bude dostupno radno mjesto i zaposlenje u javnom sektoru, uz proporcionalnu nacionalnu zastupljenost, obezbjeđivanjem posebnih stručnih tijela koja vrednuju kandidate na javnom konkursu, čime se oživotvoruje i jedno od osnovnih ljudskih prava zagarantovanih članom 39 Ustava Republike Srpske.

13. Kako zaključuje Okružni sud, tačno je da su razlozi za prestanak radnog odnosa službenika lokalne samouprave propisani odredbom člana 147 Zakona o lokalnoj samoupravi, ali samo u pogledu radnog odnosa koji je zasnovan na zakonit način, jer isti zakon nema u vidu mogućnost zasnivanja radnog odnosa s licem za koje posebne i nepristrasne komisije imenovane od skupštine opštine nisu sprovele postupak izbora ni konvalidaciju nezakonito zasnovanih radnih odnosa. Zbog navedenih razloga apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena, na osnovu odredbe člana 226 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03,74/05, 63/07, 49/09 i 61/13).

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), i prava na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

15. Apelant navodi da je u smislu čl. 121 i 122 Zakona o lokalnoj samoupravi propisano da se prilikom prijema u radni odnos radnika od SO imenuje posebna komisija od pet članova, koja utvrđuje redoslijed kandidata na osnovu kojeg načelnik vrši izbor kandidata. Kako prilikom apelantovog prijema u radni odnos nije formirana posebna komisija, nego je taj posao obavila komisija od tri člana, to takav propust ima za posljedicu prestanak radnog odnosa. Iz svih tih razloga Okružni sud je cijenio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Apelant smatra da je takav pravni stav Okružnog suda pogrešan. Zakonom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o radu propisani su razlozi iz kojih može poslodavac radniku dati otkaz ugovora o radu, ali ni jednim zakonskim aktom nije predviđena mogućnost ukidanja rješenja o zasnivanju radnog odnosa i utvrđivanje prestanka radnog odnosa. Za takvu odluku ne može poslužiti nalog Upravne inspekcije, jer bi to bilo proizvoljna primjena razloga za otkaz ugovora o radu proširenjem ovlašćenja za otkaz ugovora o radu, što je protivno principu pravne sigurnosti. Apelant navodi da on nije kriv ako je bilo propusta o prijemu u radni odnos, pa ne može snositi negativne posljedice u vezi s tim. Načelnik tužene nije ovlašćen da sam poništava svoju odluku i ukida svoje rješenje, jer bi se takvi akti mogli poništavati samo u drugom postupku. Načelnik u vezi sa svojim odlukama može odlučivati samo po prigovoru koji bi eventualno bio izjavljen na rješenje. Pored toga, po istom osnovu ukinuta su rješenja o zasnivanju radnog odnosa za više radnika imenovanih u nalazu inspekcije, pa tako i za radnicu Gajić Miru i Trivunčić Radoslava, za koje je u predmetima Osnovnog suda usvojen tužbeni zahtjev i poništene odluke načelnika o ukidanju rješenja o prijemu u radni odnos, a u vezi tih presuda Okružni sud je iste potvrdio konstatujući da su ti tuženi zasnovali radni odnos na nezakonit način, tj. bez javnog konkursa, ali pošto su oni zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme da taj radni odnos može prestati samo iz razloga koji propisuje Zakon o radu.

17. Iz tih razloga, i u ovom slučaju sud je trebao odlučiti po istom principu, čime bi se izbjegao različit pristup istim činjeničnim razlozima za prestanak radnog odnosa. Iz svega navedenog proizlazi da su, kako navodi apelant, obje nižestepene presude zasnovane na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, čime su povrijeđena apelantova ustavna prava na pravično suđenje i pravo na imovinu, pa apelant predlaže Ustavnom sudu da presudu Okružnog suda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru Osnovnog suda se navodi da sud nije povrijedio zakonska ni ustavna prava na koja se apelant poziva.

19. Okružni sud smatra neosnovanim navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje te prava na imovinu, koje apelant nalazi u donošenju različitih sudskih odluka u istovrsnim stvarima. Apelant je imao status službenika lokalne samouprave i predmet radnog spora na koji se odnosi apelacija je ostvarivanje i zaštita njegovih prava iz radnog odnosa kao službenika jedinice lokalne samouprave na koji su zato isključivo primijenjeni propisi o radnim odnosima službenika, sadržani u važećem Zakonu o lokalnoj samoupravi. Stoga Okružni sud smatra da nema povreda prava na pravično suđenje ni povrede prava na imovinu kako se ukazuje apelacijom, dok su u svemu ostalom u osporenoj presudi navedeni jasni razlozi zbog kojih je odbijena kao neosnovana apelantova žalba, te zbog kojih je prvostepena presuda potvrđena.

20. Prvotužena, kao učesnik u apelacionom postupku, smatra da apelantov zahtjev nije opravdan, da činjenice predočene u apelaciji ne mogu opravdati apelantovu tvrdnju da postoji kršenje prava koja su zaštićena Ustavom i da apelant ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenog prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. S obzirom na prednje, prvotužena predlaže Ustavnom sudu da apelaciju odbaci kao očigledno neosnovanu. Ovo pogotovo iz razloga što se na apelanta, kao službenika prije prestanka radnog odnosa u pogledu radno pravnog statusa, primjenjivao Zakon o lokalnoj samoupravi, dok se na lica navedena u apelaciji, Trivunčić Radoslava i Gajić Miru, kao pomoćno i tehničko osoblje, primjenjivao Zakon o radu, a koji na različite načine uređuju radno-pravni status službenika i pomoćnog i tehničkog osoblja.

21. Drugotužena smatra da su neosnovani apelantovi navodi istaknuti u apelaciji, jer je redovni sud potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i nije izvršio povrede zakonskih odredaba.

22. Naime, prvotužena je morala postupiti u skladu s nalogom Upravne inspekcije od 30. novembra 2012. godine, koja joj je naložila da otkloni uočene nedostatke, te poništi odluku o apelantovom prijemu u radni odnos, iz razloga što je tužena postupila protivno odredbi člana 121 stav 1 Zakona o lokalnoj samoupravi. Zbog navedenog, neosnovano je apelantovo pozivanje na Zakon o radu iz razloga što je prvotužena obavezna da postupi po nalogu inspekcije, što potvrđuju i sudovi u svojim odlukama, a koje su u cijelosti zasnovane na zakonu odnosno potvrđuju činjenicu da je prvotužena u konkretnom slučaju postupala u cijelosti na zakonit način. Shodno izloženom, a kako se u konkretnom slučaju radi o neosnovanoj i neutemeljenoj apelaciji, drugotužena predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.

V.Relevantni propisi

23. U Zakonu o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik RS“ br. 101/04, 42/05 i 118/05) relevantne odredbe glase:

Član 118.

Da bi lice steklo svojstvo službenika mora ispunjavati opšte uslove: da je državljanin Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, da je stariji od 18 godina, da ima opštu zdravstvenu sposobnost i da nije osuđivan za krivično djelo na bezuslovnu kaznu zatvora od najmanje šest mjeseci ili za krivično djelo koje ga čini nepodobnim za obavljanje poslova u administrativnoj službi jedinice lokalne samouprave.

Pored opštih uslova, potrebno je da lice ispunjava i sljedeće posebne uslove: odgovarajuća školska sprema, položen stručni ispit za rad u administrativnoj službi, odgovarajuće radno iskustvo i da ispunjava druge uslove utvrđene zakonom, drugim propisima ili Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u administrativnoj službi jedinice lokalne samouprave.

Član 119.

Upražnjeno radno mjesto u administrativnoj službi jedinice lokalne samouprave popunjava se putem javnog konkursa.

Prednost kod zapošljavanja imaju pripadnici drugih konstitutivnih naroda, ukoliko ispunjavaju uslove iz javnog konkursa, saglasno članu 3. ovog zakona. Član 120.

Načelnik opštine, odnosno gradonačelnik, oglašava upražnjeno radno mjesto. Oglas, odnosno javni konkurs, o upražnjenom radnom mjestu sadrži: opis upražnjenog radnog mjesta i broj izvršilaca, opšte uslove za prijem u radni odnos, spisak potrebnih dokumenata, rok i mjesto njihovog podnošenja, posebne akademske i profesionalne uslove za radno mjesto koje se popunjava i druge propisane uslove. Javni konkurs se objavljuje u sredstvima javnog informisanja sa rokom od 30 dana za prijavljivanje kandidata.

Član 121.

Prilikom sprovođenja postupka za prijem službenika, skupština jedinice lokalne samouprave, na prijedlog načelnika, odnosno gradonačelnika, imenuje posebne i nepristrasne komisije. Komisiju sačinjava najmanje pet članova, od kojih su najmanje dva člana službenici koji imaju profesionalno iskustvo, dok se tri člana imenuju sa liste stručnjaka koju utvrđuje skupština jedinice lokalne samouprave. Sastav komisije iz stava 1. ovog člana, mora obezbijediti zastupljenost konstitutivnih naroda i grupa Ostalih, saglasno članu 3. stav 1. i 3. ovog zakona. Postupak za prijem službenika podrazumijeva ulazni intervju sa kandidatom i kontrolu ispunjavanja uslova. Postupak za prijem službenika obavlja se u roku od 30 dana od isteka roka za prijavljivanje kandidata.

Član 122.

U sprovođenju postupka za izbor službenika komisija provjerava i utvrđuje redoslijed kandidata na osnovu stručnih sposobnosti.

Odluku o izboru kandidata donosi načelnik opštine, odnosno gradonačelnik, na osnovu utvrđenog redoslijeda iz stava 1. ovog člana i poštovanja nacionalne zastupljenosti.

Načelnik opštine, odnosno gradonačelnik, objavljuje rezultate javnog konkursa i pismeno obavještava sve kandidate.

Član 123.

Načelnik opštine, odnosno gradonačelnik, može odrediti da kandidat, prije prijema u administrativnu službu jedinice lokalne samouprave na neodređeno vrijeme, provede određeno vrijeme na probnom radu.

Probni rad može trajati od 30 do 60 dana i određuje se zavisno od vrste i složenosti poslova na radnom mjestu.

Prilikom prijema na probni rad kandidat se upoznaje sa sadržajem poslova i zadataka radnog mjesta, kao i načinom praćenja i ocjenjivanja rezultata njegovog rada.

Ukoliko je ocjena rada kandidata: zadovoljavajuća, načelnik opštine, odnosno gradonačelnik, potvrđuje prijem službenika; nezadovoljavajuća, načelnik opštine, odnosno gradonačelnik, razrješava dužnosti službenika. Razriješeni službenik ima pravo da traži od načelnika opštine, odnosno gradonačelnika, preispitivanje odluke o svom razrješenju.

Član 124.

Kandidat koji se prima u administrativnu službu jedinice lokalne samouprave u svojstvu pripravnika dužan je da istekom određenog vremena položi stručni ili ispit za rad u administrativnoj službi.

Neposredni rukovodilac administrativne službe jedinice lokalne samouprave dužan je da pripravnika upozna sa sadržinom programa i načinom praćenja njegovog osposobljavanja.

Pripravnički staž za lica sa završenom srednjom stručnom spremom traje šest mjeseci, za lica sa završenom višom stručnom spremom devet mjeseci, a visokom stručnom spremom godinu dana.

Program stručnog osposobljavanja i načina polaganja ispita pripravnika donosi načelnik opštine, odnosno gradonačelnik.

VI.Dopustivost

24. U skladu s članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 75 0 P 031182 14 Gž od 27. oktobra 2014. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 27. novembra 2014. godine, a apelacija je podnesena 12. decembra 2014. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

[…]

31. Ustavni sud ističe da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor u kojem je apelant tužbom u parničnom postupku tražio da se ponište rješenja koja se odnose na njegov radno-pravni status u jedinici lokalne samouprave. Dakle, predmet je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku okončanom osporenom presudom uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

32. Ustavni sud zapaža da iz navoda apelacije proizlazi da apelant osporava pravo na pravično suđenje zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava. S tim u vezi Ustavni sud, prije svega ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

33. Ustavni sud se dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao, kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise. U kontekstu navedenoga, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelanti problematizuju ispitati jesu li pobijane odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.

34. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi jasno obrazložili da ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u cijelosti, te u međusobnoj vezi, sud nalazi da apelantov tužbeni zahtjev nije osnovan, jer je apelant radni odnos zasnovao uz povredu zakonskih odredbi od prvotužene. Nadalje, Ustavni sud nalazi da, pored iznesenog, sud cijeni da je neosnovano apelantovo pozivanje na nezakonitost rješenja Upravne inspekcije kojim je prvotuženoj naloženo da poništi rješenje i odluku o apelantovom izboru i prijemu u radni odnos, jer je preduzimanje i nalaganje mjera u sistemu kontrole i nadzora zakonska obaveza inspekcije, a dužnost organa nad kojim se nadzor i kontrola vrši da po istim postupi.

35. Dakle, kako zapaža Ustavni sud, u konkretnom slučaju je sud zaključio da postupak za prijem službenika u radni odnos, koji je prethodio apelantovom zasnivanju radnog odnosa, nije sproveden u skladu sa zakonom. Činjinica je da nalazom upravne inspekcije da Skupština opštine Šipovo nije imenovala posebnu i nepristrasnu komisiju za sprovođenje postupka po javnom konkursu broj 01-120-39/12 od 27. juna 2012. godine, nije dovedena u sumnju dokazima koje su stranke izvele na glavnoj raspravi. Štaviše, iz toga takođe slijedi i da komisija koja je sprovodila postupak osim što se nije radilo o posebnoj komisiji imenovanoj za konkretni postupak izbora službenika, nije radila ni u propisanom sastavu od pet članova od kojih dva člana moraju biti državni službenici, a tri člana stručnjaci iz odgovarajućih oblasti. Kako je postupak zasnivanja radnog odnosa sa službenicima lokalne samouprave formalan, nedostaci u sprovođenju tog postupka imaju za posledicu prestanak radnog odnosa, a naročito takvi ozbiljni nedostaci kakav se u konkretnom slučaju ogleda u potpunom odsustvu određivanja posebne komisije za njegovo sprovođenje od ovlašćenog organa, i to bez obzira na činjenicu da li je apelant znao za te nedostatke ili mu isti nisu bili poznati. Ustavni sud zapaža da svrha propisanog postupka za prijem službenika u radni odnos jeste da se omogući svim zainteresovanim licima da im pod jednakim uslovima bude dostupno radno mjesto i zaposlenje u javnom sektoru, uz proporcionalnu nacionalnu zastupljenost, obezbjeđivanjem posebnih stručnih tijela koja vrednuju kandidate na javnom konkursu.

36. U odnosu na apelantove navode da su redovni sudovi u osporenim odlukama pogrešno tumačili odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi, kada su odbili apelantov tužbeni zahtjev da se ponište rješenja o njegovom izboru na radno mjesto administratora informacionog sistema, Ustavni sud zapaža da je navedene prigovore apelant već isticao u pravnim lijekovima koje je koristio, koje su detaljno razmotrili Osnovni i Okružni sud. Ustavni sud smatra da razlozi koje su naveli Osnovni i Okružni sud za svoje odlučenje nisu proizvoljni, odnosno da su svoje odluke obrazložili na argumentovan i jasan način koji je u potpunosti u skladu sa standardima Evropske konvencije. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i relevantne odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi, Ustavni sud smatra da iz činjenica predmeta i osporenih odluka ne proizlazi bilo kakva proizvoljnost u postupanju i u primjeni materijalnog i procesnog prava redovnih sudova. Stoga su apelantovi navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava, po mišljenju Ustavnog suda neosnovani.

37. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

38. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovih prava zasnivaju na istim navodima koje je apelant isticao u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe neosnovani. VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer u obrazloženju osporenih odluka redovnih sudova ne postoji ništa što bi ukazivalo da su redovni sudovi svoje odluke donijeli uz povredu pravila postupka ili da je nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo, a u obrazloženju odluka su za svoje stavove dali detaljne, jasne i logične razloge.

40. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5381/14 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio