Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-258/16 (Auto servis „Lim-Lak“ Tuzla)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-258/16

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-258/16, rješavajući apelaciju Autoservisa „Lim-Lak“ Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b, člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Autoservisa „Lim-Lak“ Tuzla.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 143013 14 Ps 2, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli pod brojem 32 0 Ps 143013 14 Pž.

Nalaže Kantonalnom sudu u Tuzli, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku o žalbi u predmetu broj 32 0 Ps 143013 14 Pž, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Autoservis „Lim-Lak“ Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 15. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 143013 14 Ps 2, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 32 0 Ps 143013 14 Pž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 12. februara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda 6. decembra 2016. godine, te ponovo 3. marta 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 18. februara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Općinski sud je 14. marta 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.

5. Ustavni sud je 15. marta 2017. godine telefonskim putem zatražio informaciju od Kantonalnog suda.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant (u predmetnom postupku je kao tužilac naveden Adnan Alajbegović vlasnik Autoservisa „Lim-Lak“ Tuzla) je 17. oktobra 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženih „Jet Set“ d.o.o. Živinice (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i „HETA“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotuženi) radi isplate duga, v. sp. 14.404,98 KM.

8. Općinski sud je dostavio tužbu tuženim na odgovor 18. oktobra 2012. godine.

9. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 3. februar 2014. godine, koje je na saglasan prijedlog stranaka odloženo radi razmatranja mogućnosti eventualne sudske nagodbe.

10. Pripremno ročište od 27. februara 2014. godine je odloženo (jer je prvotuženi obavijestio Općinski sud da na može da pristupi na ročište iz opravdanih razloga) za 18. mart 2014. godine, koje je odloženo na apelantov zahtjev, jer je tražio dodatno vrijeme da se izjasni na određene materijalne dokaze.

11. Općinski sud je 9. maja 2014. godine održao pripremno ročište.

12. Glavna rasprava, koja je zakazana za 2. jul 2014. godine, odgođena je jer stranke nisu primile nalaz vještaka u zakonom predviđenom roku.

13. Glavna rasprava održana je 28. augusta 2014. godine.

14. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 Ps 143013 14 Ps 2 17. septembra 2014. godine, kojom je obavezao prvotuženog da apelantu isplati određeni novčani iznos, dok je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog.

15. Prvotuženi je protiv prvostepene presude podnio žalbu 20. oktobra 2014. godine, a predmetni spis je 19. novembra 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje.

16. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da nije u prilici da ostvari svoja prava iz razloga što ne raspolaže pravosnažnom sudskom odlukom, odnosno što Kantonalni sud do dana podnošenja apelacije nije donio odluku po podnesenoj žalbi na prvostepenu presudu. Apelant smatra da su, zbog naprijed navedenog, redovni sudovi prekršili odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku. Osim toga, apelant zahtijeva naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u iznosu od 150,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

18. Općinski sud u odgovoru na apelaciju je naveo hronologiju postupka, koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je istakao da je predmetni postupak proveden bez odugovlačenja, a u skladu s okolnostima datog predmeta. Općinski sud smatra da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu, te predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.

19. Kantonalni sud je naveo da mu je predmet dostavljen na odlučivanje po žalbi 19. novembra 2014. godine, te da će isti biti stavljen u rad prema planu rješavanja starih predmeta. Kantonalni sud je pojasnio da taj sud još ima veliki broj neriješenih predmeta i da se predmeti rješavaju po planu rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta predmeta.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 3. i 4.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

28. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku po njegovoj žalbi, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Relevantni principi

29. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

30. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3641/09 od 6. decembra 2012. godine, tačka 33, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ).

Period koji se uzima u obzir

31. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant 17. oktobra 2012. godine pokrenuo predmetni postupak i da taj postupak još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od četiri godine i pet mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka

32. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi isplate duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.

33. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, kao i činjenicu da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno primjerenim rokovima preduzimao procesne radnje, s ciljem vođenja i okončanja postupka, te da je, bez obzira što je nekoliko puta (iz objektivnih razloga) odgodio ročišta, ipak okončao prvostepeni postupak u periodu od jedne godine i 11 mjeseci, što se ne može ocijeniti kao naročito dug period. Što se tiče ponašanja Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud u periodu od dvije godine i četiri mjeseca, koliko je proteklo od dostavljanja predmeta na odlučivanje po apelantovoj žalbi, nije uzeo predmet u rad. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju pozvao na plan rješavanja predmeta i u vezi s tim ukazao na veliki broj predmeta (koji se "rješavaju prema starosti inicijalnog akta predmeta"). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je već ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta ukazivao na to da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1070/05 od 9. februara 2006. godine, tačka 34, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud ne može prihvatiti objašnjenje Kantonalnog suda kao opravdanje za nepostupanje u apelantovom predmetu, tim prije što Kantonalni sud nije učinio vjerovatnim da će navedeni predmet biti uzet u rad u skorije vrijeme. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Imajući u vidu da predmetni postupak traje duže od četiri godine i pet mjeseci, i to u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra da dužina trajanja predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-903/16 od 15. septembra 2016. godine, tač. 21, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ) .

34. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će je odrediti na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. Uzimajući u obzir navedeno, te sve okolnosti konkretnog slučaja, između ostalih i to da je apelant pravno lice i da nije riječ o naknadi materijalne štete već je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih prava i izdavanje naloga Kantonalnom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni postupak dovoljna satisfakcija za apelanta.

Ostali navodi

37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, kada postupak traje četiri godine i pet mjeseci, od čega dvije godine i četiri mjeseca pred Kantonalnim sudom, a pri tome nije izvjesno kada će biti okončan, tako da se ne mogu prihvatiti kao valjani razlozi koje je ponudio Kantonalni sud, budući da taj sud i pored preduzetih mjera za otklanjanje zaostataka u radu nije postigao potrebnu ažurnost.

39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-258/16 (Auto servis „Lim-Lak“ Tuzla) | Sudska praksa | Aktio