Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3657/16 (F. M. i F. Z. i drugi)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3657/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-3657/16, rješavajući apelacije Fikrete Muhić i dugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Fikreta Muhić i Fata Zulčić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 231316 13 Gž od 8. juna 2016. godine;
M. M. Z. protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 033701 15 Gž od 5. jula 2016. godine;
A. K. protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 042540 14 Gž od 12. jula 2016. godine;
Sakib Mazalović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 1 P 001809 13 Gž od 13. jula 2016. godine i Ajiša Patković protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 108607 16 Gž od 4. augusta 2016. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP-3657/16
1. Fikreta Muhić i Fata Zulčić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Vogošće, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijele su 31. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 231316 13 Gž od 8. juna. 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 231316 12 P od 24. aprila 2013. godine, između ostalog, obavezana je tužena Republika Srpska da apelanticama naknadi nematerijalnu štetu i to prvoapelantici u iznosu od 30.000 KM, a drugoapelantici u iznosu od 20.000 KM. Presudom Kantonalnog suda od 8. juna 2016. godine preinačena je Presuda Općinskog suda broj 65 0 P 231316 12 P od 24. aprila 2013. godine u dijelu u kojem je obavezana tužena da apelanticama naknadi nematerijalnu štetu u navedenim novčanim iznosima, tako što je i u tom dijelu tužbeni zahtjev apelantica odbijen.
AP-3685/16
2. M. M. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Širokog Brijega, podnijela je 6. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 033701 15 Gž od 5. jula 2016. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 033701 14 P od 20. oktobra 2015. godine. Presudom Općinskog suda broj 64 0 P 033701 14 P od 20. oktobra 2015. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 64 0 P 033701 15 Gž od 5. jula 2016. godine, odbijen je u cjelosti apelantičin tužbeni zahtjev kojim je, između ostalog, tražila isplatu štete nastalu zbog nesiplaćenih plaća, na način u iznosima i za vremenske periode kako je to precizirano u izreci presude, te iznos od 29.900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete iz osnova učinjene diskriminacije. AP-3820/16
3. A. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanjin Bandović advokat iz Živinica, podnio je 22. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 042540 14 Gž od 12. jula 2016. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 P 042540 12 P od 1. septembra 2014. godine. Presudom Općinskog suda broj 33 0 P 042540 12 P od 1. septembra 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 042540 14 Gž od 12. jula 2016. godine, utvrđena je bračna stečevina tužiteljice i apelanta kao tuženog, bliže opisana u izreci presude, te određeno da su stranke kao bivši bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici na navedenim nekretninama sa dijelom ½, pa da je apelant kao tuženi dužan trpjeti da se na istim na osnovu ove presude tužiteljica upiše kao suvlasnik sa dijelom ½ u zemljišnoj knjizi Općinskog suda i kao suposjednik sa dijelom ½ u katstarskom operatu Općine Živinice, te da se u skladu sa ovom presudom izvrši fizička dioba predmetnih nekretnina kao i da apelant tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka. Vrijednost spora označena u uvodu presude je 10.500 KM.
AP-3881/16
4. Sakib Mazalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladanja, podnio je 1. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 1 P 001809 13 Gž od 13. jula 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 1 P 001809 11 P od 15. maja 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 33 1 P 001809 13 Gž od 13. jula 2016. godine, obavezan je apelant da tužiocu na ime duga isplati iznos od 21.399,81 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka, na način kako je to precizirano u izreci presude.
AP-3968/16
5. Ajiša Patković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Džejlana Šaćirbegović-Alibašić, advokat iz Zenice, podnijela je 13. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 108607 16 Gž od 4. augusta 2016. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 108607 14 P od 30. oktobra 2015. godine. Presudom Općinskog suda broj 43 0 P 108607 14 P od 30. oktobra 2015. godine, kojom je potvrđena Presuda Kantonalnog suda broj 43 0 P 108607 16 Gž od 4. augusta 2016. godine, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je ništava sudska nagodba broj 43 0 P 075605 12 P od 24. oktobra 2012. godine. Vrijednost spora označena u uvodu presude je 20.000 KM.
Spajanje predmeta
6. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3657/16.
Apelacioni navodi
7. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Relevantni propisi
8. U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
1. Revizija Član 237.
(Član 49. Izmjena i dopuna 23.12.15.)
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude.
(2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 konvertibilnih maraka a u privrednim sporovima 50.000,00 konvertibilnih maraka.
(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
(4) U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2. ovog člana, stranke mogupodnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito u slučaju:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvatanje odlučujući u pojedinim predmetima na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostepenih sudova;
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje, ali je odluka drugostepenog suda zasnovana na shvatanju koje nije podudarno sa tim shvatanjem;
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje i presuda se drugostepenog suda zasniva na tom shvatanju, ali bi naročito uvažavajući razloge iznesene tokom prethodnog prvostepenog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sistemu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda BiH, Evropskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu.
(5) U reviziji iz stava 3. ovog člana stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Član 461.
(Član 106. Izmjena i dopuna od 23.12.15.)
(1) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona ne bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema odredbama ovog zakona.
(2) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema ranije važećim odredbama ovog zakona.
Član 462.
(Član 107. Izmjena i dopuna od 23.12.15.)
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama Federacije”.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da su apelanti podnijeli apelacije Ustavnom protiv presuda Kantonalnog suda, a da prethodno nisu iskoristili mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku izjave revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv navedenih presuda Kantonalnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman