Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1350/16 („ARMEX“ d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1350/16
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-1350/16, rješavajući apelaciju „ARMEX“ d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „ARMEX“ d.o.o. Mostar.
Utvrđuje se povreda člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 069729 09 Ip.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak, u skladu s članom II/3.
e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „ARMEX“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija – advokati Almin Dautbegović i Sanela Dautbegović iz Zenice, podnio je 24. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 Ip 069729 09 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. aprila 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je 16. augusta 2016. godine zatražena informacija o predmetnom postupku. Također, Ustavni sud je 16. marta 2017. godine telefonskim putem zatražio informaciju od Općinskog suda u vezi s predmetnim izvršnim postupkom.
3. Općinski sud je 20. aprila 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je 1. septembra 2016. godine dostavio traženu informaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) je 19. augusta 2009. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – Potvrde Ministarstva pravde – Registra zaloga BiH protiv apelanta, kojim je tražio da sud donese rješenje o izvršenju kojim će se, radi naplate potraživanja u iznosu od 194.860,03 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka (po zaključenim ugovorima o kratkoročnim kreditima zaključenim između tražitelja izvršenja i apelanta, a koji su osigurani ugovorima o zalogu na apelantovim pokretnim stvarima), odrediti i dozvoliti izvršenje na založenim apelantovim pokretnim stvarima.
6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 58 0 Ip 069729 09 Ip od 12. augusta 2010. godine dozvolio predloženo izvršenje.
7. Općinski sud je zakazao za 16. januar 2011. godine ročište za provođenje pljenidbenog popisa apelantove pokretne imovine koje je, iz razloga što se pokretne stvari izvršenika nisu nalazile na navedenoj adresi, održano 4. februara 2011. godine, kada su pokretne stvari (mašine) preuzete i prevezene na čuvanje, te je brigu o njima preuzeo tražitelj izvršenja.
8. Općinski sud je, radi procjene predmetnih apelantovih pokretnih stvari, dopisom od 25. juna 2011. godine pozvao tražitelja izvršenja da predloži vještaka mašinske struke.
9. Dopisom od 2. jula 2015. godine tražitelj izvršenja je obavijestio sud da su založene apelantove pokretne stvari smještene u Sarajevu, te je predložio da se vještačenje izvrši u Sarajevu iz razloga ekonomičnosti i efikasnosti.
10. Općinski sud se Rješenjem broj 58 0 Ip 069729 09 Ip od 21. jula 2015. godine proglasio mjesno nenadležnim, te je konstatirao da će nakon pravosnažnosti rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Sarajevu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Navedeno rješenje Općinski sud je dostavio apelantu (apelantovom punomoćniku) 20. aprila 2016. godine (rješenje se vraćalo s napomenom da je apelant odselio s adrese, a nakon uvida u spis sud je utvrdio da apelant od 3. septembra 2015. godine ima punomoćnika).
11. Apelant je protiv navedenog rješenja 25. aprila 2016. godine izjavio žalbu, koju je Općinski sud 21. juna 2016. godine dostavio Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na nadležno postupanje.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 069729 16 Pž od 2. novembra 2016. godine ukinuto rješenje od 21. jula 2015. godine, i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak u kojem je u decembru 2016. godine provedeno vještačenje.
13. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku pred Općinskim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da izvršni postupak neopravdano dugo traje, da su njegove pokretne stvari (mašine) još 2011. godine oduzete, procijenjene i popisane, te da sud još nije izvršio prodaju tih stvari i iz dobivenog iznosa namirio tražitelja izvršenja, odnosno smatra da je sud trebao obustaviti predmetno izvršenje iz razloga što je tražitelj izvršenja u cijelosti namiren za potraživanja koja su predmet konkretnog postupka (u drugom izvršnom postupku pred Općinskim sudom u Živinicama). Iz navoda apelacije proizlazi da apelant ne ukazuje na dužinu postupka pred Kantonalnim sudom, već smatra da je za dužinu izvršnog postupka odgovoran isključivo Općinski sud.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, koja je u skladu s dostavljenim podacima navedenim u činjeničnom dijelu odluke.
16. Također, nakon telefonskog kontakta s pisarnom Općinskog suda (16. marta 2017. godine) Ustavni sud je došao do informacije da je u konkretnom predmetu Kantonalni sud ukinuo rješenje od 21. jula 2015. godine i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak. V.Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja (1)Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu vjerodostojne isprave – Potvrde Ministarstva pravde – Registra zaloga BiH, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
26. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
27. Također, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18; i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je tražitelj izvršenja prijedlogom za izvršenje od 19. augusta 2009. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika – apelanta, kako bi realizirao svoje potraživanje, i da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od sedam godina i sedam mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi naplate duga u vrijednosti od 194.860,03 KM. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode.
30. Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je Općinski sud nakon podnošenja prijedloga za izvršenje tek nakon nepune godine dana donio rješenje o izvršenju (12. augusta 2010. godine), kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Nakon toga slijedi period u kojem je Općinski sud aktivno poduzimao procesne radnje sve do 25. juna 2011. godine, nakon čega je ponovo vidljiva neaktivnost suda u periodu od četiri godine, kada sud donosi rješenje (21. jula 2015. godine) kojim se proglašava mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku (koje je Kantonalni sud ukinuo i predmet vratio na postupanje Općinskom sudu). Nakon toga, Općinski sud je u decembru 2016. godine odredio vještačenje u konkretnom predmetu i nije poduzimao druge procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog izvršnog postupka. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja u konkretnom predmetu morao biti svjestan činjenice da je izvršni postupak, koji je zakonom označen kao hitan postupak, pokrenut 2009. godine, te da je bio dužan postupati efikasno i u skladu sa zakonskim propisima kako bi se postupak okončao što brže. Što se tiče ponašanja Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud svoju odluku donio u relativno kratkom periodu (četiri mjeseca), tako da nije u značajnoj mjeri doprinio sveukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka (a što ni apelant ne tvrdi). Imajući u vidu da predmetni postupak traje sedam godina i sedam mjeseci, i to u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti Općinskog suda, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati neaktivnost tog suda, odnosno dužinu trajanja postupka pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja postupka.
31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu da će je odrediti na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. Uzimajući u obzir navedeno, te sve okolnosti konkretnog slučaja, između ostalih i to da je apelant pravno lice i da nije riječ o naknadi materijalne štete već je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih prava i izdavanje naloga Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni postupak, dovoljna satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
34. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose također na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada izvršni postupak, koji je po samom zakonu hitan, traje sedam godina i sedam mjeseci, a pri tome Općinski sud nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman