Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3257/16 (A. P.)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3257/16

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3257/16, rješavajući apelaciju Alije Pehlića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. travnja 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Alije Pehlića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Konjicu u predmetu broj 56 0 P 027776 10 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Alija Pehlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 30. srpnja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 56 0 P 027776 10 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. ožujka 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 10. ožujka 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 12. listopada 2010. godine Općinskom sudu, na temelju izvršne i pravomoćne presude zbog propuštanja Općinskog suda broj 56 0 P 027776 10 P od 31. kolovoza 2010. godine, podnio prijedlog za izvršenje protiv Muamera Ćibe (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 3.300,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 2. prosinca 2008. godine, kao i troškova parničnog i izvršnog postupka, i to popisom, čuvanjem i procjenom pokretnih stvari izvršenika koje se nalaze u posjedu izvršenika, te prodajom tih stvari i namirenjem apelanta iz iznosa dobivenog prodajom.

6. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 56 0 P 027776 10 I od 11. studenog 2010. godine određeno je izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.

7. Nakon izvršenog popisa stvari kod izvršenika 23. prosinca 2010. godine, Općinski sud je zaključkom od 11. ožujka 2011. godine pozvao apelanta da dostavi JMBG izvršenika radi utvrđivanja imovine izvršenika.

8. Rješenjem Općinskog suda od 11. travnja 2012. godine izrečena je novčana kazna izvršeniku zato što nije dostavio podatke o imovini.

9. Zaključkom Općinskog suda od 5. veljače 2013. godine pozvan je apelant da predloži druga sredstva izvršenja jer se izvršenje ne može provesti predloženim sredstvom.

10. Zaključkom o prodaji Općinskog suda od 19. kolovoza 2013. godine određena je prva prodaja pokretnih stvari izvršenika.

11. Zaključkom o prodaji Općinskog suda od 23. rujna 2013. godine određena je druga prodaja pokretnih stvari izvršenika.

12. Zaključkom Općinskog suda od 17. listopada 2013. godine pozvan je apelant da sudu dostavi uređen prijedlog za izvršenje na novom sredstvu ili predmetu izvršenja (nakon što su dvije prodaje pokretnih stvari izvršenika bile bezuspješne jer nije bilo ponuđača).

13. Zaključkom Općinskog suda od 31. ožujka 2014. godine pozvan je apelant da dostavi prijedlog za izvršenje u kojem će odrediti sredstva/predmet izvršenja u skladu sa popunjenim P3 obrascem Federalnog zavoda MIO Mostar.

14. Rješenjem Općinskog suda od 16. travnja 2014. godine usvojen je apelantov prijedlog od 7. travnja 2014. godine, pa je izvršenje određeno na plaći izvršenika, i to zapljenom i prijenosom dijela plaće do ½ izvršenika koju ostvaruje kod poslodavca „Maljić“ d.o.o. Hadžići, a obustavljeno je izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika i ukinute su sve provedene radnje.

15. Zaključkom Općinskog suda od 14. listopada 2014. godine naloženo je apelantu da dostavi adresu izvršenikovog dužnika „Maljić“ d.o.o. Hadžići jer prema napomeni PTT dostavljača imenovani je odselio sa date adrese.

16. Zaključkom Općinskog suda od 25. ožujka 2015. godine naloženo je apelantu da ponovo dostavi adresu izvršenikovog dužnika „Maljić“ d.o.o. Hadžići jer je sud više puta pokušavao dostave na ranije danu adresu i dostava je svaki put bila neuspješna.

17. Zaključkom Općinskog suda od 29. lipnja 2015. godine naloženo je apelantu da odredi drugi predmet izvršenja ili naziv i adresu poslodavca izvršenika jer se dostava spomenutom poslodavcu i pored više pokušaja nije mogla uredno obaviti.

18. Zaključkom Općinskog suda od 6. lipnja 2016. godine pozvan je apelant da predloži druga sredstva izvršenja jer se izvršenje ne može provesti predloženim sredstvom (dostava rješenja o izvršenju radi izvršenja na plaći izvršenika izvršenikovom dužniku autoprijevozniku Murisu Maljiću na datoj adresi nije se mogla uredno dostaviti).

19. Nakon toga, apelant je podneskom od 13. lipnja 2016. godine predložio Općinskom sudu da se izvršenje provede popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, navodeći da je očito u pitanju opstrukcija izvršenja od strane izvršenika.

20. Apelant je više puta urgirao okončanje izvršnog postupka.

21. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni izvršni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njegova prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je naveo da je Općinski sud poduzimao više formalnih pravnih radnji, ali ništa suštinski nije učinio u konkretnom predmetu iako je apelant dostavio veliki broj urgencija. Apelant je također konstatirao da je očito da se radi o opstrukcijama kako u odnosu na popis pokretne imovine izvršenika tako i u odnosu na izvršenje na njegovoj plaći kod poslodavca kod kojeg radi. Shodno tome, apelant, pored naloga da se izvršenje odmah provede, traži i da mu Ustavni sud odredi naknadu zbog pretrpljenih duševnih boli.

b) Odgovor na apelaciju

23. Općinski sud je naveo da su uredno donošena rješenja o izvršenju, kao i rješenja o izmjenama rješenja u postupku na predloženim predmetima izvršenja, međutim izvršenje nije ni nakon više promjena predmeta provedeno, te apelant nije namiren zato što je postupak na pokretnim stvarima bezuspješno završen, na plaći imenovanog također nije okončano jer je predloženi poslodavac izvršenika obavijestio sud da izvršenik nije njegov uposlenik, te iz razloga što izvršenik nije ni korisnik novčane naknade po osnovi nezaposlenosti kod Službe zapošljavanja (kao treći predmet izvršenja predložen u postupku). Prema tome, Općinski sud je istaknuo da proizlazi da je aktivno postupano u spisu te da nije greškom propušteno i onemogućeno apelantu okončanje predmetnog postupka.

V.Relevantni propisi

24. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

27. U kontekstu apelacijske nadležnosti Ustavnog suda iz članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa člankom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najvišu razinu građanskih prava i temeljnih sloboda i da se, u skladu sa člankom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Europskom konvencijom i njezinim protokolima izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

28. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje duljine trajanja izvršnog postupka pokrenutog na temelju pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

29. Polazeći od prakse Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz članka 18 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stupanj fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Europski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. ožujka 1991. godine, Serija A, broj 200, stavak 34.). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Europski sud, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. prosinca 1980. godine, Serija A, broj 40, stavak 35.). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sustavu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove osobne prilike.

30. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sustava entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz članka 6. Europske konvencije.

31. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od temeljnih načela Europske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sustava države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije (vidi, Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, Serija A, broj 194, stavak 21.).

32. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 56 0 P 027776 10 I.

33. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

34. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

35. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

36. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.

37. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog duljine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Temeljno pravilo glede toga postavila je presuda Europskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. ožujka 1997. godine) u kojoj je Europski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Europske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Europski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

38. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26.). Razdoblje koje se uzima u obzir

39. Ustavni sud zapaža da je apelant 12. listopada 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu i da, prema stanju spisa, postupak još uvijek nije okončan do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine postupka jeste razdoblje od više od šest godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

40. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravomoćne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantova potraživanja prodajom pokretnih stvari izvršenika, odnosno zapljenom ½ plaće, odnosno zapljenom novčane naknade po osnovi nezaposlenosti), Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o složenijem postupku.

41. Promatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant ni na koji način nije doprinio duljini trajanja postupka. Štoviše, slao je urgencije Općinskom sudu kako bi se izvršni postupak ubrzao.

42. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi članka 5. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Europskog suda (vidi, Europski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stavak 23., 2000. godina), smatra žurnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Europskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84.-86., 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

43. Promatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud veoma brzo odredio predloženo izvršenje (11. studenog 2010. godine), te da je nakon toga u razumnim vremenskim rokovima poduzeo veliki broj izvršnih radnji pobliže opisanih u činjeničnom dijelu odluke, ali da izvršni postupak ni nakon razdoblja duljeg od šest godina od pokretanja nije dovršen. Imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju u biti radi o specifičnom postupku izvršenja u kojem su se pojavile poteškoće sa otkrivanjem kako izvršenikove imovine tako i točne adrese izvršenika, zbog čega Ustavni sud smatra da su u postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih izvršni postupak nije okončan. Navedeno razdoblje trajanja izvršnog postupka se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može staviti na teret Općinskom sudu. Naime, taj sud je kontinuirano poduzimao radnje iz svoje nadležnosti i u razumnim rokovima odlučivao o apelantovim prijedlozima, što sve ukazuje da je sud vodio postupak tako da se njegov tijek ne ometa, odnosno da se efektivno okonča, poduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogao izvršenju presude u apelantovu korist. U tom smislu, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

44. Stoga, imajući u vidu da se radi o postupku koji nije okončan zbog postojanja objektivnih okolnosti i da nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio postupak, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do povrede apelantova prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

45. Apelant je zbog duljine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu štete. U skladu sa člankom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije iako izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra žurnim, nije okončan ni nakon razdoblja od više od šest godina jer su objektivne okolnosti u tom postupku presudno utjecale na njegovu duljinu, a nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud odugovlačio postupak.

47. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3257/16 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio