Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5083/16 (Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5083/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-5083/16, rješavajući apelaciju Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 006700 14 U od 17. juna 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Federalni zavod za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), sa sjedištem u Sarajevu, podnio je 30. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 U 006700 15 Uvp od 17. novembra 2016. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 006700 14 U od 17. juna 2015. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 006700 14 U od 17. juna 2015. godine djelomično je uvažena tužba tužitelja K.V. (u daljnjem tekstu: tužitelj), pa je poništeno Rješenje apelanta kao tuženog broj FZ3/2-1267530034 od 4. juna 2014. godne i Rješenje Kantonalne administrativne službe Zenica broj 1267530034 od 11. marta 2014. godine (stav I izreke presude). Utvrđeno je da je iznos penzije tužitelja na dan 25. maj 2006. godine, kada je navršio 60 godina života, 1.185,71 KM, kao 85% od penzijskog osnova (stav II izreke presude). Obavezan je apelant da tužitelju isplati razliku nesiplaćenih penzija u iznosu od 12.030,35 KM (stav III izreke presude). Odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose razlike penzije od datuma dospjeća svake pojednačno isplaćene penzije (stav IV izreke presude). Odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu razlike neisplaćenih penzija preko iznosa dosuđenog u stavu III izreke presude (stav V izreke presude).
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 U 006700 14 U od 3. jula 2015. godine ispravljena je presuda Kantonalnog suda od 17. juna 2015. godine u stavu III izreke presude tako što je "broj 12.030,35 KM" zamijenjen "brojem 12.211,49 KM".
4. Dopunskim rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 U 006700 14 U od 24. jula 2015. godine obavezan je apelant da tužitelju na ime troškova postupka isplati iznos od 300,00 KM.
5. Vrhovni sud je donio Presudu broj 04 0 U 006700 15 Uvp od 17. novembra 2016. godine kojom je djelimično uvažio tužiteljev zahtjev za vanredno preispitivanje, pa je presudu Kantonalnog suda od 17. juna 2015. godine ukinuo u st. III i V izreke presude, te u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno rješavanje, dok je tužiteljev zahtjev odbio u odnosu na stav IV izreke presude, te naveo da presuda u tom dijelu ostaje na snazi, kao i u ostalom dijelu (tj. st. I i II presude Kantonalnog suda). Istom presudom apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude je djelimično odbačen kao neblagovremen i to u dijelu koji se odnosi na Presudu Kantonalnog suda broj 04 0 U 006700 14 U od 17. juna 2015. godine i Rješenje Kantonalnog suda broj 04 0 U 006700 14 U od 3. jula 2015. godine (rješenje o ispravci), dok je u dijelu koji se odnosi na Dopunsko rješenje Kantonalnog suda broj 04 0 U 006700 14 U od 24. jula 2015. godine (o troškovima postupka) zahtjev odbijen kao neosnovan.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama (u dijelu koji se odnosi na st. I i II izreke presude Kantonalnog suda) povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropska konvencija, kao i kršenja čl. 7. i 17. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. U konkretnom slučaju, apelant je 20. avgusta 2015. godine protiv Presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 006700 14 U od 17. juna 2015. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je isti osporenom Presudom broj 04 0 U 006700 15 Uvp od 17. novembra 2016. godine odbačen kao neblagovremen (u odnosu na st. I i II izreke presude Kantonalnog suda). Slijedi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda od 17. juna 2015. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je apelant 20. avgusta 2015. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 006700 14 U od 17. juna 2015. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 30. decembra 2016. godine podnio apelaciju, pa proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu drugostepenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman