Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3632/16 (N. L.)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Ostavina
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Ostavinski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3632/16

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3632/16, rješavajući apelaciju Nedeljka Lučića, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nedeljka Lučića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3

e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku, zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Sokocu u predmetu broj 89 0 O 021435 14 O 3, u kojem je doneseno Rješenje o nasljeđivanju broj 89 0 O 021435 14 O 3 od 11. avgusta 2016. godine protiv kojeg su podnesene žalbe, pri čemu predmet još nije dostavljen Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu radi odlučivanja o žalbama.

Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da odmah preduzme odgovarajuće mjere u skladu s pozitivno-pravnim propisima, s ciljem kompletiranja i dostavljanja predmeta broj 89 0 O 021435 14 O 3 Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu radi odlučivanja o žalbama.

Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da nakon prijema predmeta broj 89 0 O 021435 14 O 3 po hitnom postupku donese odluku o žalbama, u skladu s članom II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Nedeljku Lučiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu, Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nedeljko Lučić (u daljem tekstu: apelant) iz Istočne Ilidže podnio je 2. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Sokocu (u daljem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 89 0 O 021435 14 O 3, u kojem je doneseno Rješenje o nasljeđivanju broj 89 0 O 021435 14 O 3 od 11. avgusta 2016. godine, protiv kojeg su podnesene žalbe, a koji predmet još nije dostavljen Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu (u daljem tekstu: Okružni sud) radi odlučivanja o žalbama.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 10. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 17. oktobra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 15. marta 2017. godine telefonskim putem zatražio informaciju od Osnovnog suda.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Osnovni sud je 11. marta 1998. godine pokrenuo predmetni ostavinski postupak iza umrlog D. L. na osnovu smrtovnice, te je predmet zaveden pod brojem O-32/98.

7. Ostavinska rasprava u predmetnom postupku održana je 3. jula 1998. godine, kada su između ostalog proglašeni nasljednici prvog nasljednog reda, djeca ostavioca, i to tri sina (M. L., N. L. i R. L. – apelantov prednik) i pet kćerki. Svi zakonski nasljednici su do 22. oktobra 1999. godine dali nasljedničke izjave, u kojima su se kćerke ostavioca odrekle svojih nasljednih dijelova u korist svoje braće na jednake dijelove, odnosno prihvatile svoj nasljedni dio koji im po zakonu pripada i ustupile ga svojoj braći na jednake dijelove, a sinovi ostavioca su ustupljene nasljedne dijelove, kao i dijelove koji su im po zakonu pripadali, prihvatili.

8. Osnovni sud je održao novo ročište 1. septembra 2003. godine na koje su pristupili N. L. i R. L. (apelantov prednik) kao zakonski nasljednici ostavioca, gdje su izjavili da je njihov brat M. L. umro 5. aprila 2002. godine. Na navedenom ročištu pristupio je i M. L., sin umrlog zakonskog nasljednika ostavioca M. L., koji je izjavio da se po njegovom mišljenju imovina ostavioca ne može dijeliti na tri jednaka dijela. Naveo je da I nasljedni red iza umrlog M. L. čine još i njegova kćerka i supruga.

9. Osnovni sud je održao ročište 1. decembra 2005. godine na kome je pristupio M. L. kao zakonski nasljednik iza umrlog M. L., gdje je naveo da se njegova sestra nalazi van teritorije Bosne i Hercegovine, a da je njegova majka bolesna i da će nasljednu izjavu naknadno dati pred sudom.

10. Predmetni spis je 21. januara 2011. godine zadužio drugi sudija i predmet se vodio pod CMS brojem 89 0 O 021435 98 O.

11. Osnovnom sud su 2. marta 2011. godine pristupili unuci ostavioca s pravom predstavljanja iza umrlog zakonskog nasljednika R. L., i to apelant i Ž. T. Na raspravi održanoj 13. aprila 2011. godine nasljedničku izjavu dao je M. L. kao zakonski nasljednik iza umrlog sina ostavioca M. L., kojeg je sud rješenjem obavezao da sudu u roku od osam dana dostavi tačne adrese za druge nasljednike, pobliže navedene u zapisniku.

12. Osnovni sud je u predmetnom postupku donio rješenje o prekidu postupka od 31. oktobra 2011. godine, zbog toga što je tokom postupka utvrdio da su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi veličina njihovog nasljednog dijela. Na navedeno rješenje M. L. je podnio žalbu.

13. Osnovni sud je nastavak ostavinske rasprave održao 24. maja 2012. godine, kada je donio rješenje da se ukida rješenje tog suda o prekidu postupka, koje je pismeno sačinjeno 18. juna 2013. godine.

14. Osnovni sud je donio Rješenje o nasljeđivanju broj 89 0 O 021435 98 O2 od 21. maja 2014. godine, protiv kojeg je žalbu podnio M. L.

15. Okružni sud je Rješenjem broj 89 0 O 021435 14 Gž od 11. septembra 2014. godine usvojio žalbu M. L. i predmet vratio na ponovni postupak.

16. Predmetni spis je 8. jula 2015. godine zadužio drugi sudija.

17. Osnovni sud je, postupajući po uputama Okružnog suda, prekinuo predmetni ostavinski postupak i rješenjem od 10. septembra 2015. godine nasljednika M. L. uputio na parnicu protiv ostalih nasljednika, radi utvrđivanja činjenica od kojih zavisi veličina nasljednog dijela. Protiv navedenog rješenja Osnovnog suda žalbu je izjavio M. L., koju je Okružni sud rješenjem od 28. marta 2016. godine odbio.

18. Osnovni sud je donio Rješenje o nasljeđivanju broj 89 0 O 021435 14 O 3 od 11. avgusta 2016. godine.

19. Ustavni sud je 15. marta 2017. godine telefonskim putem dobio informaciju od Osnovnog suda da su protiv rješenja o nasljeđivanju podnesene dvije žalbe i da predmet još nije dostavljen Okružnom sudu, jer žalbe nisu dostavljene na odgovor svim nasljednicima. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka, izloženog u činjeničnom dijelu odluke, te navodi da su svi zakonski nasljednici ostavioca do kraja 1999. godine dali nasljedničke izjave, a Osnovni sud nije donio rješenje o nasljeđivanju. Apelant je istakao da se sud ponašao pasivno i da do dana podnošenja apelacije nije donesena pravosnažna sudska odluka. Ističe da svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka, te da je u više navrata slao urgencije predsjedniku Osnovnog suda i sudijama, koji su bili zaduženi konkretnim predmetom. Apelant takođe traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

21. U odgovoru na apelaciju sudija Osnovnog suda, koji je trenutno zadužen konkretnim predmetom, je ukratko naveo tok predmetnog ostavinskog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, gdje je istakao da je apelantov predmet zadužio tek 8. jula 2015. godine i da je u predmetnom postupku preduzimao sve procesne radnje u skladu sa zakonom. Ističe da je rješenje o nasljeđivanju donio 11. avgusta 2016. godine, ali da još nije pravosnažno jer navedeno rješenje nije uspio uručiti svim nasljednicima iz razloga što većina nasljednika živi u inostranstvu (u Republici Srbiji, Australiji i SR Njemačkoj). Ističe da je na najefikasniji mogući način, savjesno i odgovorno, postupao od trenutka kada je preuzeo konkretni predmet, a da se ne može izjasniti vezano za period prije nego je zadužio apelantov predmet, te da je saglasan s apelantom da konkretni ostavinski postupak traje duže nego što je to uobičajeno.

V.Relevantni propisi

22. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni list SR Bosne i Hercegovine» broj 10/89) u relevantnom dijelu glasi:

Član 93.

Postupak za raspravljanje zaostavštine sud pokreće po službenoj dužnosti čim sazna da je neko lice umrlo ili da je proglašeno umrlim.

23. Zakon o vanparničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav 2.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 240.

(1) Ako je prije početka primjene ovog zakona doneseno prvostepeno rješenje kojim se postupak pred prvostepenim sudom okončava, dalji postupak provešće se po tadašnjim propisima vanparničnog postupka.

(2) Ako nakon početka primjene ovog zakona bude ukinuto prvostepeno rješenje, dalji postupak provešće se po odredbama ovog zakona.

Član 241.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje primjena preuzetog Zakona o vanparničnom postupku („Službeni list SRBiH” broj 10/89) i prestaje važiti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 74/05).

24. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

25. U skladu s članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

31. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

32. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Relevantni principi

33. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

34. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je predmetni ostavinski postupak pokrenut 11. marta 1998. godine i da taj postupak još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period duži od 19 godina.

Analiza dužine trajanja postupka

35. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da se radi o ostavinskom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu.

36. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud, nakon što je predmetni ostavinski postupak pokrenut i nakon što su svi zakonski nasljednici dali nasljedničke izjave (do 22. oktobra 1999. godine), nije preuzeo nijednu radnju radi okončanja predmetnog ostavinskog postupka, sve do održavanja ročišta 1. septembra 2003. godine (nakon više od tri godine i deset mjeseci). Takođe, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon održanog ročišta 2003. godine, održao naredno ročište nakon dvije godine (1. decembra 2005. godine), te da nakon tog ročišta pa sve do 2011. godine, kada je zadužen novi sudija, taj sud nije preduzimao nikakve radnje u konkretnom predmetu. U periodu od 2011. godine Osnovni sud je preduzimao određene procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog ostavinskog postupka, pa je doneseno rješenje o nasljeđivanju 21. maja 2014. godine, koje je ukinuto odlukom Okružnog suda i predmet vraćen na ponovni postupak, a zatim je doneseno novo rješenje o nasljeđivanju 11. avgusta 2016. godine, protiv kojeg su podnesene žalbe. Iz navedenog proizlazi da Osnovni sud nije djelotvorno kontrolisao postupak, da u preduzimanju procesnih radnji u predmetnom postupku nije bio ažuran, odnosno da je između pojedinih procesnih radnji koje je preduzimao u periodu od 1999. godine pa do 2011. godine prolazio duži vremenski period. Imajući u vidu navedeno činjenično stanje, kao i činjenicu da predmetni ostavinski postupak traje preko 19 godina i to u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti Osnovnog suda u periodu od 1999. godine do 2011. godine, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da Osnovni sud uopšte nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati neaktivnost tog suda u periodu od 1999. godine do 2011. godine, odnosno dužinu trajanja postupka pred tim sudom.

37. Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje da su protiv rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda, od 11. avgusta 2016. godine, podnesene žalbe Okružnom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se apelant nije žalio na dužinu trajanja postupka pred Okružnim sudom. Međutim, nezavisno od toga Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, koja se analogno može primijeniti na apelantov slučaj (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2915/07 od 2. decembra 2009. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Okružnom sudu da, nakon što mu bude dostavljen predmetni spis, hitno odluči o žalbi protiv navedenog rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda, sve s ciljem što potpunije zaštite apelantovih prava.

38. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pitanje naknade nematerijalne štete

39. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

40. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Međutim, imajući u vidu da je apelant stupio u predmetni postupak u martu 2011. godine (kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta), Ustavni sud smatra da apelantu pripada naknada nematerijalne štete za period od šest godina. Stoga Ustavni sud smatra da apelantu, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, pripada pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 900,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda, u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete, predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer predmetni ostavinski postupak traje duže od 19 godina, a pri tome ne postoje bilo kakve izuzetne okolnosti kojima bi se moglo opravdati tako dugo trajanje postupka.

42. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3632/16 (N. L.) | Sudska praksa | Aktio