Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1663/16 (M. B., M. Đ. i S. R.)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Apelacija preuranjena
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1663/16

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1663/16, rješavajući apelaciju Mehdina Beganovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Mehdina Beganovića, Mehe Đedovića i Saliha Ramića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 Rs 016549 12 Rs.

Nalaže se Općinskom sudu u Kalesiji da bez daljnjeg odgađanja preduzme mjere u skladu sa zakonom s ciljem okončanja postupka u predmetu broj 29 0 Rs 016549 12 Rs.

Nalaže se Općinskom sudu u Kalesiji da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima Mehdinu Beganoviću, Mehi Đedoviću i Salihu Ramiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke solidarno isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima Mehdinu Beganoviću, Mehi Đedoviću i Salihu Ramiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehdina Beganovića, Mehe Đedovića i Saliha Ramića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 Rs 016549 13 Rsž od 29. februara 2016. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mehdin Beganović, Meho Đedović i Salih Ramić (u daljem tekstu: apelanti), svi iz Kalesije, koje zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnijeli su 13. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 Rs 016549 12 Rs, te protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 Rs 016549 13 Rsž od 29. februara 2016. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 8. decembra 2016. godine i 13. marta 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 12. januara i 14. februara 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. januara 2017. godine, a Općinski sud 13. marta 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su 17. decembra 2012. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) radi potraživanja iz radnog odnosa, vsp. 15.292,39 KM.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 29 0 Rs 016549 12 Rs 10. septembra 2013. godine.

7. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu 20. septembra 2013. godine.

8. Kantonalni sud je donio Presudu broj 29 0 Rs 016549 13 Rsž 29. februara 2016. godine.

9. Apelanti su 9. aprila 2016. godine protiv presude Kantonalnog suda izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

10. Prema stanju spisa, ne proizlazi da je Općinski sud dostavio predmet na odlučivanje po izjavljenoj reviziji Vrhovnom sudu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti opisuju hronološki tok postupka i tvrde da je Kantonalni sud, osim povrede procesnih zakona, pogrešno primijenio i materijalno pravo, te da je zanemario činjenicu da su Vrhovni sud i Ustavni sud u dotadašnjim odlukama izrazili jedinstven stav prema predmetnom pravnom i činjeničnom pitanju i donio odluku koja je u potpunosti suprotna dotadašnjem stavu. Također, apelanti napominju i to da je predmetna parnica iz radnog odnosa za koju je relevantnom zakonskom odredbom jasno propisana obaveza sudova za hitno postupanje, što je Kantonalni sud u potpunosti zanemario. Shodno tome, apelanti potražuju i naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.500,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Uz to, apelanti traže od Ustavnog suda da ukine presudu Kantonalnog suda i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je naveo da u cijelosti ostaje kod stavova i razloga iznesenih u svojoj presudi od 29. februara 2016. godine, jer smatra da je ta presuda zakonita i pravilna, te je stoga predložio da se apelacija odbije. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da je konkretni predmet dostavljen tom sudu na postupanje po žalbi 7. novembra 2013. godine, te da taj sud ima na građanskom referatu veliki broj neriješenih starih predmeta, zbog čega je taj referat obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta. Međutim, Kantonalni sud je konstatirao da je navedeni predmet stavljen u Plan rješavanja starih predmeta za I kvartal 2016. godine, pa je u okviru tog plana i riješen.

13. Općinski sud je istakao da je protiv navedene presude Kantonalnog suda opunomoćenik apelanata izjavio reviziju 9. aprila 2016. godine, da je dostavljena na odgovor suprotnoj strani 16. februara 2017. godine, te da odgovor na reviziju nije podnesen.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost – apelacija je preuranjena

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem apelanti osporavaju Presudu Kantonalnog suda broj 29 0 Rs 016549 13 Rsž od 29. februara 2016. godine Ustavni sud je pošao od odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, koja glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

18. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

19. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak u kojem se osporava Presuda Kantonalnog suda broj 29 0 Rs 016549 13 Rsž od 29. februara 2016. godine, nakon revizije koju je izjavio apelant, u toku iako iz stanja u spisu proizlazi da Općinski sud još nije proslijedio spis na odlučivanje po izjavljenoj reviziji Vrhovnom sudu.

20. Prema praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta, u skladu s pozitivnim propisima, jeste iscrpljivanje svih mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku FBiH prema kojem nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje.

21. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija u ovom dijelu preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom vanrednom pravnom sredstvu - reviziji.

22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost – razuman rok

23. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od četiri godine nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum

25. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Relevantni principi

28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da iz odgovora Općinskog suda od 13. marta 2017. godine ne proizlazi da je Općinski sud dostavio reviziju Vrhovnom sudu na postupanje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je Općinski sud dostavio reviziju Vrhovnom sudu, tako da Ustavni sud konstatira da se prema stanju spisa predmet nalazi pred Općinskim sudom.

30. Apelanti su podnijeli tužbu 17. decembra 2012. godine. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 17. decembra 2012. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od četiri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se nalazi pred Općinskim sudom, da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi o naročito složenom postupku.

32. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na činjenicu da je u pitanju radni spor, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelante.

33. Ocjenjujući ponašanje Općinskog i Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža određenu neaktivnost redovnih sudova u preduzimanju procesnih radnji u predmetnom postupku. Naime, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud prvostepenu presudu donio približno devet mjeseci nakon podnošenja tužbe, što Ustavni sud ocjenjuje kao postupanje u razumnom roku. Međutim, Kantonalni sud je po žalbi odlučio u drugom stepenu nakon gotovo dvije i po godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da je Kantonalni sud bio obavezan da na odgovarajući način upravlja predmetnim postupkom, da u razumnim rokovima preduzima procesne radnje kako bi parnične stranke blagovremeno došle do pravomoćne sudske odluke kojom bi bilo riješeno pitanje iz radnog odnosa. Nadalje, Ustavni sud posebno zapaža da predmetni spis ni nakon gotovo jedne godine nije dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje po reviziji koju su apelanti izjavili, a Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio niti jedan razlog kao opravdanje zašto predmet po reviziji nije dostavljen Vrhovnom sudu.

34. S obzirom na navedeno, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer po tužbi apelanata u sporu koji je po zakonu određen kao hitan, zbog ponašanja redovnih sudova, ni nakon četiri godine od podnošenja tužbe nije donesena konačna odluka. Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. Dovodeći u vezu citirane odredbe Pravila sa okolnostima konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da apelantima treba odrediti naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Prilikom odlučivanja o visini naknade nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se prema zakonu smatra hitnim i koji traje više od četiri godine, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, solidarno isplatiti iznos od 1.200,00 KM.

37. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

38. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije koji se, u suštini, odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka. VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer predmetni parnični postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje duže od četiri godine, a ni Općinski sud ni Kantonalni sud, koji su u odlučujućoj mjeri odgovorni za dužinu trajanja predmetnog postupka, u odgovoru na apelaciju nisu ponudili opravdanje za dužinu trajanja postupka.

40. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1663/16 (M. B., M. Đ. i S. R.) | Sudska praksa | Aktio