Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3059/16 (N. M., S. S. i A. S., Š. A., Š. F. i drugi)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3059/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-3059/16, rješavajući apelacije Nijaza Miralemovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Nijaz Miralemović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 8 054870 14 Gž 3 od 25. maja 2016. godine;

Samir Solaković i Alma Solaković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 170448 14 Gž od 25. maja 2016. godine;

Šemsa Alićajić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 024509 14 Gž od 20. juna 2016. godine;

Šerif Fejzić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 125780 14 Rsž od 18. jula 2016. godine;

Osman Delalić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 208699 13 Rsž od 18. avgusta 2016. godine;

Izeta Spahić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198402 13 Rsž od 14. jula 2016. godine;

H.S. protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 084589 14 Gž od 15. septembra 2016. godine;

Alma Oković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 179695 12 Rsž od 7. septembra 2016. godine;

Amra Jordamović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187242 12 Rsž od 24. avgusta 2016. godine;

Hajrudin Suljić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 142357 13 Rsž od 6. septembra 2016. godine;

Nermina Kazazović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195334 12 Rsž od 22. novembra 2016. godine i Vlado Lovrinović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 200291 13 Gž od 18. novembra 2016. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema domaćem zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3059/16

1. Nijaz Miralemović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnio je 15. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 054870 14 Gž 3 od 25. maja 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 054870 13 P 3 od 16. januara 2014. godine, u parničnom postupku radi utvrđenja bračne stečevine i utvrđenja ništavosti ugovora v.sp. 30.000,00 KM, utvrđeno je da bračnu stečevinu tužiteljice Esme Dujmović i tuženog Ibrahima Vehabovića čine nekretnine bliže označene u izreci presude. Takođe, predmetnom presudom utvrđeno je da je ništav ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine broj OPU-IP: 522/2010 od 5. novembra 2010. godine, koji je zaključen između Ibrahima Vehabovića kao prodavca i apelanta kao kupca, te da isti ne proizvodi pravne posljedice u odnosu na tužiteljicu u dijelu ½ predmetne nekretnine, slijedom čega je apelant dužan trpjeti da se tužiteljica po osnovu presude u katastru i zemljišnim knjigama upiše kao suposjednik i suvlasnik predmetne nekretnine sa dijelom ½, te su obavezani tuženi da tužiteljici solidarno naknade troškove postupka. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 8 054870 14 Gž 3 od 25. maja 2016. godine apelantova žalba je djelimično uvažena, pa je prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka (tako što troškovi parničnog postupka sniženi sa iznosa od 7.280,00 KM na iznos od 2.420,00 KM), dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena.

2. AP-3514/16

2. Samir Solaković i Alma Solaković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupaju Alen Nakić i Džemo Hadžiomeragić, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 19. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 170448 14 Gž od 25. maja 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 0170448 od 12. jula 2013. godine, u parničnom postupku radi utvrđenja kršenja ugovorne obaveze i štete uzrokovane kršenjem ugovorne obaveze v.sp. 15.000,00 KM, utvrđeno je da se na osnovu ugovora o kupoprodaji zaključenog 28. novembra 2005. godine između apelanata i punomoćnika Unicredit bank dd Mostar, ovjerenog kod Općinskog suda pod brojem Ov.I br. 6294/05, stekao pravni osnov da se apelanti upišu kao vlasnici stana, bliže označenog u izreci presude, sa dijelom od po ½ i naloženo Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda da apelante upiše kao vlasnike sa dijelom od po ½ stana. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 170448 14 Gž od 25. maja 2016. godine preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata.

3. AP-3552/16

3. Šemsa Alićajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Njemačke, koju zastupa Muhamed Mujakić, advokat iz Cazina, podnijela je 22. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 024509 14 Gž od 20. juna 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 024509 13 P od 8. aprila 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 20 0 P 024509 14 Gž od 20. juna 2016. godine, u parničnom postupku radi utvrđenja bračne stečevine v.sp. 10.001,00 KM, odbijen je kao neosnovan apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da bračnu stečevinu apelantice i tuženog čine nekretnine bliže označene u izreci presude i da je udio apelantice jednak udjelu tuženog.

4. AP-4164/16

4. Šerif Fejzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 125780 14 Rsž od 18. jula 2016. godine. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 125780 14 Rsž od 18. jula 2016. godine djelimično je uvažena žalba tuženog, pa je preinačena Presuda Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 125780 10 Rs od 10. februara 2014. godine, tako što je, između ostalog, obavezan tuženi da apelantu isplati na ime razlike plate sa naknadom za minuli rad iznos od 9.950,01 KM umjesto iznosa od 17.661,18 KM, te da na ime apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 3.530,35 KM umjesto iznosa od 6.268,25 KM.

5. AP-4167/16

5. Osman Delalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 208699 13 Rsž od 18. avgusta 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 208699 11 Rs od 17. juna 2013. godine, u parničnom postupku radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu v.sp. 10.974,69 KM, poništeno je kao nezakonito rješenje o prestanku ugovora o radu broj 968-31/10 od 14. septembra 2010. godine i obavezan tuženi da apelantu uspostavi radnopravni status na poslovima konobara počev od 1. oktobra 2010. godine, da isplati apelantu iznos od 2.286,40 KM na ime naknade plate za period od 1. oktobra 2010. godine zaključno sa februarom 2011. godine i na navedeni iznos uplati razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za isti period, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenih iznosa, apelantov zahtjev odbijen. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 208699 13 Rsž od 18. avgusta 2016. godine preinačena je prvostepena presuda tako što je u cjelosti odbijen apelantov tužbeni zahtjev.

6. AP-4168/16

6. Izeta Spahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 198402 13 Rsž od 14. jula 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198402 11 Rs od 30. novembra 2012. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198402 13 Rsž od 14. jula 2016. godine, odbijen je kao neosnovan apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila isplatu iznosa od 14.712,30 KM na ime razlike plate, te isplatu ostalih naknada po osnovu radnog odnosa (kako je to pobliže navedeno u izreci presude).

7. AP-4173/16

7. H. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Emil Galušić, advokat iz Tuzle, podnio je 2. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 084589 14 Gž od 15. septembra 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 084589 11 P od 31. marta 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 084589 14 Gž od 15. septembra 2016. godine, u parničnom postupku radi utvrđivanja prava vlasništva i prava posjeda v.sp. 11.000,00 KM, odbijen je u cjelosti apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na nekretnini bliže označenoj u izreci presude, što je tužena dužna priznati i trpjeti upis promjene prava vlasništva i prava posjeda u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu.

8. AP-4240/16

8. Alma Oković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. novembra 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 179695 12 Rsž od 7. septembra 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 179695 10 Rs od 21. marta 2012. godine obavezan je tuženi da apelantu isplati, između ostalog, na ime razlike plate iznos od 18.430,66 KM. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 179695 12 Rsž od 7. septembra 2016. godine preinačena je prvostepena presuda tako što je, između ostalog, odbijen apelantov zahtjev za isplatu razlike plate u iznosu od 18.430,66 KM.

9. AP-4241/16

9. Amra Jordamović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 187242 12 Rsž od 24. avgusta 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187242 11 Rs od 21. avgusta 2012. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 187242 12 Rsž od 24. avgusta 2016. godine, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je, između ostalog, tražila isplatu razlike plate u iznosu od 17.091,11 KM.

10. AP-4242/16

10. Hajrudin Suljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 142357 13 Rsž od 6. septembra 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 142357 10 Rs od 16. decembra 2012. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 142357 13 Rsž od 6. septembra 2016. godine, obavezan je tuženi da isplati apelantu iznos od 2.124,74 KM na ime razlike plate sa naknadom za minuli rad, kao i ostale naknade po osnovu radnog odnosa (kako je to pobliže navedeno u izreci presude), te da na ime apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 1.422,38 KM, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenih iznosa odbijen (između ostalih i zahtjev za isplatu razlike plate sa naknadom za minuli rad do traženih 14.325,15 KM i zahtjev za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje do traženih 5.558,30 KM).

11. AP-5045/16

11. Nermina Kazazović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 29. decembra 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 195334 12 Rsž od 22. novembra 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195334 11 Rs od 16. maja 2012. godine obavezan je tuženi da apelantici isplati, između ostalog, na ime razlike za minuli rad iznos od 15.446,92 KM. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195334 12 Rsž od 22. novembra 2016. godine preinačena je prvostepena presuda tako što je, između ostalog, odbijen apelantičin zahtjev za isplatu razlike plate u iznosu od 15.446,92 KM.

12. AP-5048/16

12. Vlado Lovrinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, kojeg zastupa Miroslav Prerad, advokat iz Banjaluke, podnio je 28. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 200291 13 Gž od 18. novembra 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 200291 11 P od 19. novembra 2012. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 200291 13 Gž od 18. novembra 2016. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena Federacija Bosne i Hercegovine da apelantu isplati na ime naknade nematerijalne štete iznos od 30.000,00 KM.

Spajanje predmeta

13. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3059/16.

Apelacioni navodi

14. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Revizija Član 237.

(Član 49. Izmjena i dopuna 23.12.15.)

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude.

(2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 konvertibilnih maraka a u privrednim sporovima 50.000,00 konvertibilnih maraka.

(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

(4) U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2. ovog člana, stranke mogupodnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito u slučaju:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvatanje odlučujući u pojedinim predmetima na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostepenih sudova;

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje, ali je odluka drugostepenog suda zasnovana na shvatanju koje nije podudarno sa tim shvatanjem;

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje i presuda se drugostepenog suda zasniva na tom shvatanju, ali bi naročito uvažavajući razloge iznesene tokom prethodnog prvostepenog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sistemu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda BiH, Evropskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu.

(5) U reviziji iz stava 3. ovog člana stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Član 461.

(Član 106. Izmjena i dopuna od 23.12.15.)

(1) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona ne bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema odredbama ovog zakona.

(2) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema ranije važećim odredbama ovog zakona.

Član 462.

(Član 107. Izmjena i dopuna od 23.12.15.)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama Federacije”.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

17. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

18. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da su apelanti podnijeli apelacije Ustavnom protiv presuda kantonalnih sudova, a da prethodno nisu iskoristili mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku izjave revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv navedenih presuda kantonalnih sudova. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3059/16 (N. M., S. S. i A. S., Š. A., Š… | Sudska praksa | Aktio