Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-525/16 (Đ. C.)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Prekid postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-525/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-525/16, rješavajući apelaciju Đorđa Cvijanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđa Cvijanovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 249979 15 Gžp od 23. decembra 2015. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Đorđo Cvijanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zlatko Tirić, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 249979 15 Gžp od 23. decembar 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 249979 12 I od 5. septembra 2014. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 249979 15 Gžp od 23. decembar 2015. godine odbijena je žalba apelanta kao izvršenika i potvrđeno je Rješenje Općinskog suda broj 65 0 I 249979 12 I od 5. septembra 2014. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za prekid postupka izvršenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prema stanju spisa, na prijedlog tražioca izvršenja od 19. aprila 2012. godine, podnesenog na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0P011874 od 18. januara 2012. godine, prvostepeni sud 12. juna 2012. godine donio rješenje o izvršenju, radi naplate novčanog potraživanja, na način i u obimu, kako je to pobliže opisano u samom rješenju o izvršenju. Nadalje je navedeno da je na ročištu održanom 3. jula 2014. godine, apelantov punomoćnik predložio da sud prekine postupak izvršenja do donošenja odluke Općinskog suda u Tuzli, s obzirom da je tom sudu podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prijedlog za ponavljanje postupka, jer je izvršnu ispravu donio sud koji nadležan. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud odbio apelantov prijedlog pozivajući se na odredbu člana 34. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojom je propisano da sud ne može prekinuti postupak da bi sačekao odluku nadležnog ili drugog organa o prethodnom pitanju. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud ukazao da je izvršna isprava na osnovu koje je određeno izvršenje pravosnažna i izvršna, te da sud u izvršnom postupku s obzirom na načelo formalnog legaliteta nema zakonskog osnova da preispituje zakonitost i valjanost presude koja predstavlja izvršnu ispravu u ovoj pravnoj stvari, već da je dužan da provede izvršenje sudske odluke prinudno i po pravilima ZIP-a. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi da je prvostepeni sud pogrešno tumačio odredbu člana 34. stav 1. ZIP-a, budući da je i po mišljenju tog suda prvostepeni sud pravilno utvrdio da ne postoje zakonski uslovi za prekid postupka i pri tome dao jasne i dovoljne razloge.

3. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenjive na apelantov slučaj.

6. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporenim Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 249979 12 I od 5. septembra 2014. godine, koje je potvrđeno osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 249979 15 Gžp od 23. decembar 2015. godine, odbijen apelantov prijedlog za prekid postupka izvršenja. Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su se u konkretnom slučaju stekli uslovi za prekid postupka izvršenja, odnosno da li se iz razloga, na koje apelant ukazao u predmetnom prijedlogu, može prekinuti postupak izvršenja. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da se u predmetnom postupku, za razliku od postupka u kojem je donesena izvršna isprava, nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim građanskim pravima ili obavezama. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se osporenim odlukama, kojima je odbijen apelantov prijedlog za prekid postupka izvršenja, nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Također, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, niti o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede tih prava ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, pravom na dom i pravom imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-525/16 (Đ. C.) | Sudska praksa | Aktio