Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-829/16 (D. B.)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Protek roka
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-829/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-829/16, rješavajući apelaciju Džemala Buljubašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tač. c) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemala Buljubašića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 011773 12 Gž od 29. oktobra 2013. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemala Buljubašića podnesena protiv Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo broj 05-30-3-351/16 od 1. juna 2016. godine, zbog neiscrpljivanje pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. Džemal Buljubašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mina Vikalo, advokat iz Srebrenika, podnio je 22. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 P 011773 12 Gž od 29. oktobra 2013. godine, Rješenja Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Srebrenik (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03/7-31- 352/15 od 28. januara 2016. godine, te zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima.
2. Medžlis islamske zajednice Srebrenik (u daljnjem tekstu: Medžlis IZ) obratio se 28. novembra 2001. godine Službi sa zahtjevom za cijepanje parcele k.p.br. 774/1 KO Rapatnica, povodom kojeg zahtjeva je Služba donijela Zaključak broj 03-30-598/01 od 25. aprila 2003. godine kojim se prekida postupak pokrenut po zahtjevu Medžlisa IZ zbog nepostojanja saglasnosti između stranaka, među kojima je i apelant, za usklađivanje međne linije i površine parcela na terenu i u katastarskoj evidenciji, a koja je potrebna za rješavanje nevedenog zahtjeva, te se za rješavanje predhodnog pitanja po ovoj stvari stranke upućuju nadležnom sudu po čijem okončanju će se nastaviti postupak pred ovim organom.
3. Presudom Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 P 011773 09 P od 26. septembra 2012. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 28 0 P 011773 12 Gž od 29. oktobra 2013. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi da apelantu preda u posjed i slobodno raspolaganje dio zemljišta, sve bliže opisano u izreci presude, na način da se izvrši cijepanje parcele k.p.br. 774/1. Istom presudom apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove praničnog postupka.
4. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Vrhovni sud) broj 28 0 P 011773 14 Rev od 12. novembra 2015. godine odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda broj 28 0 P 011773 12 Gž od 29. oktobra 2013. godine.
5. Nakon okončanja parničnog postupka Medžlis IZ je zatražio nastavak ranije pokrenutog postupka cijepanja parcele k.p.br. 774/1.
6. Rješenjem Službe broj 03/7-31-352/15 od 28. januara 2016. godine utvrđeno je da je u prijavnom "B" listu 82/83 KO Rapatnica prilikom cijepanja, a potom njegovim provođenjem kroz katastarski operat, učinjena greška utvrđivanja površina parcela u odnosu na njihovo stvarno stanje na terenu, opisanih u izreci rješenja, te određeno da će se u katastarskom operatu izvršiti isparavka upisa površina parcela prema stvarnom stanju na terenu i upis stvarnih posjednika za parcele koje su označene po novom premjeru, a sve to na način bliže opisan u izreci rješenja.
7. Nezadovoljan navedenim rješenjem Službe, apelant je podnio žalbu Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), koja je Rješenjem broj 05-30-3-351/16 od 1. juna 2016. godine odbila apelantovu žalbu kao neosnovanu.
8. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3). tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
U odnosu na parnični postupak
10. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju.
11. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 12. novembra 2015. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 22. februara 2016. godine preporučeno poštom podnio apelaciju Ustavnom sudu, pa proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda. U odnosu na postupak pred upravnim organima
12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
13. Ustavni sud zapaža da je apelant u trenutku podnošenja apelacije ukazivao na dužinu trajanja postupka pred upravnim organima. Ustavni sud ukazuje da je nakon podnošenja apelacije, Federalna uprava donijela Rješenje broj 05-30-3-351/16 od 1. juna 2016. godine kojim je odbila apelantovu žalbu protiv Rješenja Službe broj 03/7-31-352/15 od 28. januara 2016. godine. Međutim, u konkretnom slučaju apelant je imao mogućnost da pokrene upravni spor pred nadležnim sudom u smislu Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05), a što apelant, prema stanju spisa, nije učinio. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelant, u okolnostima konkretnog slučaja, nije iscrpio pravne lijekove koji mu je bio na raspolaganju. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman