Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3277/16 (I. U., R. K. i L. K.)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3277/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-3277/16, rješavajući apelacije Izudina Unkića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Izudin Unkić protiv Rješenja Okružnog tužilaštva Banjaluka broj T 13 O KTP 0022558 16 od 26. maja 2016. godine;

Radenko Kalamanda protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka broj T13 0 KTP 0030059 16 od 29. septembra 2016. godine i Ljubiša Kobas protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka broj T13 0 KTP 0033904 17 od 25. januara 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3277/16

1. Izudin Unkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je 1. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj T 13 O KTP 0022558 16 od 26. maja 2016. godine. Rješenjem Okružnog tužilaštva broj T 13 0 KTP 0022558 16 od 26. maja 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Okružnog tužilaštva o nesprovođenju istrage broj T 13 0 KTPO 0022558 16 od 4. maja 2016. godine kojom je određeno da se neće sprovesti istraga protiv M.U. i N.N., lica iz Agencije za posredničke, informatičke i finasijske usluge a.d. Banjaluka, zbog sumnje da su počinili krivično djelo prevare iz člana 239. Krivičnog zakona Republike Srpske, krivično djelo obmane pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti iz člana 283. Krivičnog Republike Republike Srpske i krivično djelo nesavjestan rad u službi iz člana 354. Krivičnog zakona Republike Srpske, jer ne postoje osnovi sumnje da su prijavljeni počinili navedena krivična djela, niti bilo koje drugo krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

2. AP-5071/16

2. Radenko Kalamanda (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, podnio je 29. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj T13 0 KTP 0030059 16 od 29. septembra 2016. godine i Naredbe Okružnog tužilaštva o nesprovođenju istrage broj T13 0 KTPO 0030059 16 od 9. septembra 2016. godine. Rješenjem Okružnog tužilaštva broj T 13 O KTP 0030059 16 od 29. septembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Okružnog tužilaštva o nesprovođenju istrage broj T13 0 KTPO 0030059 16 od 9. septembra 2016. godine kojom je određeno da se neće sprovesti istraga protiv S.Š. direktorice OŠ Sveti Sava Kotor Varoš , M.Đ. predsjednice Školskog odbora OŠ Kotor Varoš i T.P. Republičkog prosvjetnog inspektora Banjaluka, zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 354. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske i krivičnog djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 347. stav

1. Krivičnog zakona Republike Srpske, jer ne postoje osnovi sumnje da su prijavljeni počinili navedena krivična djela, niti bilo koje drugo krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

3. AP-622/17

3. Ljubiša Kobas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Omarske, kojeg zastupa Milena Kobas, iz Banjaluke, podnio je 14. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj T13 0 KTP 0033904 17 od 25. januara 2017. godine. Rješenjem Okružnog tužilaštva broj T13 0 KTP 0033904 17 od 25. januara 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Okružnog tužilaštva o nesprovođenju istrage broj T 13 0 KTPO 0033904 17 od 10. januara 2017. godine kojom je određeno da se neće sprovesti istraga protiv M.C., advokata iz Banjaluke, zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 354. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, jer se radi o okolnostima koje isključuju krivično gonjenje.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3277/16. Apelacioni navodi

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnim slučajevima primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno u pogledu navoda apelanata da im je osporenim odlukama nadležnih organa povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

8. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećih lica, te da se apelanti ne žali na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se u predmetnim postupcima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa tim pravima ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3277/16 (I. U., R. K. i L. K.) | Sudska praksa | Aktio