Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-36/17 (V. O. i R. O. i drugi)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-36/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-36/17, rješavajući apelacije Vedad Omerović i Rifata Omerović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Vedad Omerović i Rifat Omerović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 051192 16 Rev od 5. decembra 2016. godine;
Goran Jurišić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 011314 14 Rev od 6. oktobra 2016. godine;
Stipe Vukojević protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 022351 16 Rev od 14. novembra 2016. godine;
Zlatko Čilić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 023671 16 Rev od 27. oktobra 2016. godine;
Jovana Bogdanović protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 75 0 Rs 034901 16 Rev od 3. novembra 2016. godine;
Šehida Muranović, Mevlida Čehajić i Zijad Muranović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 048813 16 Rev od 12. januara 2017. godine;
Senija Ćudić, Dijana Ćudić i Edvin Ćudić protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 031587 16 Rev od 11. januara 2017. godine;
Kenan Novalić, Vedad Novalić i Dika Novalić protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 047248 16 Rev od 11. januara 2017. godine;
Kosto Bjeletić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 002001 14 Uvp od 1. decembra 2016. godine;
Mario Prskalo protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 058114 16 Rev od 8. decembra 2016.
godine;
Arman Jašarević, Amer Jašarević i Fatima Jašarević protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 038571 17 Rev od 10. februara 2017. godine;
Ante Anić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 Mal 032606 16 Rev od 28. decembra 2016.
godine;
Miloš Morača protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 198347 15 Gž od 24. oktobra 2016. godine;
Dušan Maksimović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 194113 15 Gž od 16. decembra 2016. godine;
Mira Smiljanić, Aleksandra Smiljanić Galić i Maja Šmitran protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 176552 15 Gž od 27. oktobra 2016. godine;
Borka Gojković, Branislav Gojković, Radislav Gojković i Miroslav Gojković protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 104336 16 Gž od 27. decembra 2016. godine;
Kosa Vranješ protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 200402 15 Gž od 24. oktobra 2016. godine;
Dragutin Kučuk protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 183598 15 Gž od 10. januara 2017. godine;
Dragana Vučić zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj I-06-000 870/06 od 22. decembra 2006. godine;
Đuro Špirić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 160297 14 Gž od 24. februara 2016. godine i Mlađen Mačkić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 065589 16 Gž od 15. novembra 2016. godine, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP-36/17
1. Vedad Omerović i Rifat Omerović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčkog, koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 4. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 051192 16 Rev od 5. decembra 2016. godine kojim je odbačena revizija apelanata protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 051192 16 Gž 2 od 2. septembra 2016. godine.
2. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 21. septembra 2016. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 22. decembra 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-552/15, u okviru koje je apelaciju AP-3823/16 podnesenu 21. septembra 2016. godine protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 051192 16 Gž 2 od 2. septembra 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-44/17
3. Goran Jurišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 4. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 011314 14 Rev od 6. oktobar 2016. godine kojim je odbačena apelantova revizija protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 P 011314 13 GŽ od 31. marta 2014. godine.
4. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 30. jula 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 12. januara 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-468/14, u okviru koje je apelaciju AP-3558/14 podnesenu 30. jula 2014. godine protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 P 011314 13 GŽ od 31. marta 2014. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-61/17
5. Stipe Vukojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 4. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 022351 16 Rev od 14. novembra 2016. godine kojim je odbačena apelantova revizija protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 022351 15 Gž od 4. aprila 2016. godine.
6. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 30. aprila 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 7. juna 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-2576/15, u okviru koje je apelaciju AP-1930/16 podnesenu 30. aprila 2016. godine protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 022351 15 Gž od 4. aprila 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-62/17
7. Zlatko Čilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Međugorja, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 4. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 023671 16 Rev od 27. oktobra 2016. godine kojim je odbačena apelantova revizija protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 023671 15 Gž od 2. februara 2016. godine
8. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 19. marta 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 28. aprila 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-1220/16, u okviru koje je apelaciju AP-1239/16 podnesenu 19. marta 2016. godine protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 023671 15 Gž od 2. februara 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-162/17
9. Jovana Bogdanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Šipova, koju zastupa Luka Vulin advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 13. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 75 0 Rs 034901 16 Rev od 3. novembra 2016. godine kojim je odbačena apelantičina revizija protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 Rs 034901 15 Rsž od 25. maja 2016. godine
10. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije 25. jula 2016. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 15. septembra 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP- 2996/16, u okviru koje je apelaciju AP-3173/16 podnesenu 25. jula 2016. godine protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 Rs 034901 15 Rsž od 25. maja 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-341/17
11. Šehida Muranović, Mevlida Čehajić i Zijad Muranović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 27. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 048813 16 Rev od 12. januara 2017. godine kojim je odbačena revizija apelanata protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 048813 16 Gž 2 od 19. jula 2016. godine.
12. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 11. avgusta 2016. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 22. decembra 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-552/15, u okviru koje je apelaciju AP-3451/16 podnesenu 11. avgusta 2016. godine protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 048813 16 Gž 2 od 19. jula 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-342/17
13. Senija Ćudić, Dijana Ćudić i Edvin Ćudić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 26. januara 2017 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 031587 16 Rev od 11. januar 2017. godine kojim je odbačena revizija apelanata protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 031587 16 Gž 2 od 2. septembra 2016. godine
14. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 29. septembra 2016. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 22. decembra 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-552/15, u okviru koje je apelaciju AP-3888/16 podnesenu 29. septembra 2016. godine protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 031587 16 Gž 2 od 2. septembra 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-343/17
15. Kenan Novalić, Vedad Novalić i Dika Novalić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 27. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 047248 16 Rev od 11. januara 2017. godine kojim je odbačena revizija apelanata protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 047248 16 Gž 3 od 14. oktobra 2016. godine.
16. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 4. novembra 2016. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 22. decembra 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-552/15, u okviru koje je apelaciju AP-4206/16 podnesenu 4. novembra 2016. godine protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 047248 16 Gž 3 od 14. oktobra 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-349/17
17. Kosto Bjeletić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bileće, podnio je 22. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 002001 14 Uvp od 1. decembra 2016. godine kojom je odbijen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 002001 13 U od 10. aprila 2014. godine.
18. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 22. maja 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je 16. septembra 2015. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-1942/12 kojom je apelaciju podnesenu protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 002001 13 U od 10. aprila 2014. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje AP-620/17
19. Mario Prskalo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 13. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 058114 16 Rev od 8. decembra 2016. godine kojim je odbačena apelantova revizija protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 058114 12 Gž od 26. aprila 2016. godine.
20. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 25. juna 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 20. juna 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-2666/16, u okviru koje je apelaciju AP-2744/16 podnesenu 25. juna 2016. godine protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 058114 12 Gž od 26. aprila 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-676/17
21. Arman Jašarević, Amer Jašarević i Fatima Jašarević (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 16. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 038571 17 Rev od 10. februara 2017. godine kojim je odbačena revizija apelanata protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 038571 16 Gž 2 od 28. oktobra 2016. godine.
22. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 23. novembra 2016. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 22. decembra 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-552/15, u okviru koje je apelaciju AP-4416/16 podnesenu 23. novembra 2016. godine protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 038571 16 Gž 2 od 28. oktobra 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP-740/17
23. Ante Anić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Perica Babić, advokat iz Livna, podnio je 22. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 Mal 032606 16 Rev od 28. decembra 2016. godine kojim je odbačena apelantova revizija protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Mal 032606 15 Gž od 16. juna 2016. godine.
24. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 15. jula 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je 15. septembra 2016. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-3056/16 kojom je apelaciju podnesenu protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Mal 032606 15 Gž od 16. juna 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje AP-932/17
25. Miloš Morača (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluka, podnio je 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 198347 15 Gž od 24. oktobar 2016. godine kojim je apelantova žalba odbijena i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 198347 14 I od 8. septembra 2014. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
26. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 16. septembra 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 26. februara 2015. godine, odlučujući o apelaciji AP-4204/14 podnesenoj 16. septembra 2014. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-322/12 od 26. februara 2015. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoje potraživanje. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-933/17
27. Dušan Maksimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, kojeg zastupa Radmila Plavšić advokatica iz Banjaluke, podnio je 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 194113 15 Gž od 16. decembar 2016. godine kojim je apelantova žalba djelimično odbijena i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 194113 14 I od 8. jula 2014. godine u dijelu kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
28. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 16. septembra 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanja koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 26. februara 2015. godine, odlučujući o apelaciji AP-4205/14 podnesenoj 16. septembra 2014. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-322/12 od 26. februara 2015. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-934/17
29. Mira Smiljanić, Aleksandra Smiljanić Galić i Maja Šmitran (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijele su 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 176552 15 Gž od 27. oktobra 2016. godine kojim je preinačeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 176552 13 I od 30. januara 2015. godine i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
30. Apelantice su prije podnošenja ove apelacije 7. februara 2014. godine podnijele apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 8. maja 2014. godine, odlučujući o apelaciji AP-577/14 podnesenoj 7. februara 2014. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-4389/13 od 8. maja 2014. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelantice u što kraćem roku naplatile svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelantice žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-935/17
31. Borka Gojković, Branislav Gojković, Radislav Gojković i Miroslav Gojković (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 10. marta 2017 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 I 104336 16 Gž od 27. decembar 2016. godine kojim je potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 104336 10 I od 4. jula 2015. godine, a kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
32. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 25. marta 2013. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 12. juna 2013. godine, odlučujući o apelaciji AP-1233/13 podnesenoj 25. marta 2013. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-1229/10 od 12. juna 2013. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-936/17
33. Kosa Vranješ (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 200402 15 Gž od 24. oktobra 2016. godine kojim je apelantičina žalba odbijena i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 200402 14 I od 14. aprila 2015. godine, kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
34. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije 16. oktobra 2015. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 20. aprila 2016. godine, odlučujući o apelaciji AP-4650/15 podnesenoj 16. oktobra 2015. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-4304/15 od 20. aprila 2016. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelantica u što kraćem roku naplatila svoj potraživanje. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-937/17
35. Dragutin Kučuk (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 183598 15 Gž od 10. januara 2017. godine kojim je potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 183598 14 I od 3. aprila 2015. godine, a kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
36. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 26. juna 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanja koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 26. februara 2015. godine, odlučujući o apelaciji AP-2942/14 podnesenoj 26. juna 2014. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-322/12 od 26. februara 2015. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoje potraživanje. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-938/17
37. Dragana Vučić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluka, podnijela je 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj I-06-000 870/06 od 22. decembra 2006. godine.
38. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije 13. marta 2009. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa pitanjima koja se osporavaju Ustavni sud je na sjednici od 9. februara 2011. godine, odlučujući o apelaciji AP-763/09 podnesenoj 13. marta 2009. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-2056/08 od 9. februara 2011. godine kojom je usvojio apelacije, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelantica u što kraćem roku naplatila svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelantice žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu. AP-939/17
39. Đuro Špirić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 160297 14 Gž od 24. februar 2016. godine kojim je potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 160297 13 I od 19. avgusta 2014. godine, a kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
40. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 5. jula 2013. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 9. oktobra 2013. godine, odlučujući o apelaciji AP-2967/13 podnesenoj 5. jula 2013. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-1006/10, od 9. oktobra 2013. godine kojom je usvojio apelacije, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoje potraživanje. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
AP-940/17
41. Mlađen Mačkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 065589 16 Gž od 15. novembra 2016. godine kojim je potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 065589 09 I od 30. maja 2016. godine, a kojim je usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
42. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 24. juna 2011. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 16. januara 2012. godine, odlučujući o apelaciji AP-2595/11 podnesenoj 24. juna 2011. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-1402/09, od 16. januara 2012. godine kojom je usvojio apelacije, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoje potraživanje. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
Spajanje predmeta
43. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-36/17. Apelacioni navodi
44. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na život, pravo na djelotvoran pravni lijek, zabranu diskriminacije, itd.).
45. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
46. Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnim apelacijama pokreću ista pitanja koja su bila predmet njihovih ranije podnesenih apelacija, o kojima je Ustavni sud već donio odluke. Ustavni sud, stoga, zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
47. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman