Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4518/14 („POLARA MKO“ Banjaluka)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4518/14

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4518/14, rješavajući apelaciju „POLARA MKO“ Banjaluka , na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „POLARA MKO“ Banjaluka .

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji je okončan presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 016963 08 Ps od 4. septembra 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „POLARA MKO“ Banjaluka (u daljem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 20. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka, koji je okončan presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 016963 08 Ps od 4. septembra 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 3. marta 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Okružni privredni sud je 7. marta 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 4. juna 2008. godine podnio tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci protiv Republike Srpske, Osnovni sud u Prijedoru (u daljem tekstu: tuženi), radi naknade obične štete u visini od 101.510,00 KM, koja šteta je nastala nezakonitim i štetnim radnjama njegovih organa i službenika.

6. Predmetni spis je 1. maja 2010. godine ustupljen na nadležnost Okružnom privrednom sudu, s obzirom na to da su od navedenog datuma okružni privredni sudovi postali stvarno nadležni za postupanje u privrednim sporovima.

7. Okružni privredni sud je 17. juna 2010. godine proslijedio tuženom tužbu na odgovor, tuženi je 8. jula 2010. godine dostavio odgovor na tužbu, koji odgovor je u decembru 2010, odnosno u junu 2011. godine uručen apelantu.

8. U periodu od 1. novembra 2012. godine do 20. juna 2013. godine održano je pripremno ročište, koje je nekoliko puta bilo odlagano, od toga najmanje dva puta na apelantov prijedlog.

9. U periodu od 17. septembra 2013. do 27. juna 2014. godine održano je sedam ročište za glavnu raspravu, te je Okružni privredni sud donio presudu broj 57 0 Ps 016963 08 Ps od 4. septembra 2014. godine, kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev. Navedena presuda je 27. septembra 2014. godine postala pravosnažna.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je, „zbog nepostupanja suda u razumnom roku“, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i pristup sudu kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da nije doprinio dužini trajanja postupka, te da je sve radnje koje je sud zahtijevao preduzimao u ostavljenim rokovima. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka u iznosu od najmanje 900,00 KM, te naknadu troškova sastavljanja apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

11. Okružni privredni sud navodi hronologiju predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke. Dalje navodi da je postupao u skladu s Pravilnikom o načinu rješavanja predmeta koji je donio Visoki sudski i tužilački savjet, kao i prateća uputstva koja su definisala postupanje sudova s predmetima koji su u planu i koji su iz ranijih godina. Okružni privredni sud smatra da je odluku donio u razumnom roku, te da nema povrede prava na pravično suđenje.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U konkretnom slučaju, apelant ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku i prava na pristup sudu, u smislu odredbi člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je okončan presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 016963 08 Ps od 4. septembra 2014. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelant primio presudu Okružnog privrednog suda, s obzirom na to da je konačna odluka donesena 4. septembra 2014. godine, a da je apelacija podnesena 20. oktobra 2014. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelant smatra da mu je, „zbog nepostupanja suda u razumnom roku“, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i pristup sudu kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

19. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

20. Ustavni sud prije svega ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

21. Apelant je u predmetnom postupku podnio tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci 4. juna 2008. godine, a postupak je okončan presudom Okružnog privrednog suda od 4. septembra 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka iznosi šest godina i tri mjeseca.

b) Analiza razumnosti trajanja postupka

22. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče apelantovog tužbenog zahtjeva radi naknade štete koja je nastala nezakonitim radom organa i službenika tuženog. Imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i veći broj predloženih i izvedenih dokaza, te pravna pitanja koja je trebalo razmotriti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o složenijem predmetu.

23. Ocjenjujući ponašanje Okružnog privrednog suda, Ustavni sud zapaža da je apelant 4. juna 2008. godine podnio tužbu i da je predmetni spis 1. maja 2010. godine dostavljen Okružnom privrednom sudu kao stvarno nadležnom sudu. Računajući od navedenog datuma, Okružnom pravednom sudu je trebalo četiri godine i četiri mjeseca da donese odluku. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je pripremno ročište održano dvije i po godine nakon prijema predmeta, što se čini kao predug period za relativno jednostavne procesne radnje kao što je prethodno ispitivanje tužbe, odnosno dostavljanje tužbe na odgovor. Nesporno je da je pripremno ročište odlagano na apelantov prijedlog, međutim Ustavni sud smatra da je period od četiri godine i četiri mjeseca (računajući od datuma prijema predmeta na nadležno odlučivanje) nerazumno dug period za odlučivanje po predmetnoj tužbi. Kao opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka Okružni privredni sud je naveo da je u apelantovom predmetu donio odluku u skladu s Planom rješavanja predmeta. Ustavni sud, u skladu s navedenim, podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan naprimjer recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija, ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultovalo je nepostupanjem u parničnom postupku po tužbi u periodu od četiri godine i četiri mjeseca. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego da predstavlja hronično preopterećenje suda.

24. S obzirom na navedeno, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

26. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka u iznosu od najmanje 900,00 KM, te naknadu troškova sastavljanja apelacije.

27. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će je odrediti na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. Uzimajući u obzir navedeno te sve okolnosti konkretnog slučaja, između ostalih i to da je apelant pravno lice i da nije riječ o naknadi materijalne štete već je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih prava dovoljna satisfakcija za apelanta.

29. U pogledu apelantovog zahtjeva da mu Ustavni sud dosudi troškove sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da iste isključivo snose apelanti.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je predmetni parnični postupak pred Okružnim privrednim sudom trajao četiri godine i četiri mjeseca, a u odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud nije ponudio opravdane razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka, čija dužina ne zadovoljava zahtjeve suđenja u razumnom roku.

31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4518/14 („POLARA MKO“ Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio