Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-849/17 (G. Đ.)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-849/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Kneževića i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-849/17, rješavajući apelaciju Gorana Đurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. d) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Đurića podnesena protiv Zaključka Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 9. marta 2017. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Đurića podnesena protiv Zaključka Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 24. februara 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Đurić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 3. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog navodnog kršenja njegovih prava u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 87 0 I 011797 16 I 3. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud „zabrani sprovođenje izvršenja u predmetu Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3“ do donošenja konačne odluke o apelaciji. Apelant je 13. marta 2017. godine, na zahtjev Ustavnog suda, dopunio apelaciju tako što je dostavio apelaciju na propisanom obrascu, te kao osporene odluke označio Zaključak Osnovnog suda 87 0 I 011797 16 I 3 od od 9. marta 2017. godine i Zaključak Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 24. februara 2017. godine.
2. Zaključkom Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 17. januara 2017. godine, u izvršnom postupku pokrenutom po prijedlogu Dragana Petkovića kao tražioca izvršenja protiv Miladinke Vidović kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), određeno je izvršenje radi ispražnjenja i predaje predmetnog stana, koji je u posjedu izvršenika, za 28. februar 2017. godine.
3. Apelant je 22. februara 2017. godine protiv navedenog zaključka podnio prigovor Osnovnom sudu, navodeći da ima pravo svojine i posjeda na predmetnom stanu, te da smatra da se izvršni postupak ne može sprovesti.
4. Zaključkom Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 24. februara 2017. godine apelant, kao treće lice, je upućen da svoja prava povodom prigovora ostvaruje u parničnom postupku.
5. Zaključkom Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 9. marta 2017. godine određeno je izvršenje radi ispražnjenja i predaje predmetnog stana, koji je u posjedu izvršenika, za 6. april 2017. godine.
6. Apelant je 10. aprila 2017. godine obavijestio Ustavni sud da je Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 P 011797 17 Mo od 3. aprila 2017. godine (u parničnom postupku koji je apelant pokrenuo protiv tuženih Mladena Kolobarića, Dragana Petkovića i Addiko bank a.d. Banjaluka radi proglašenja izvršenja nedopuštenim) određena privremena mjera obezbjeđenja i da je naloženo izvršnom sudu da odmah odloži postupak izvršenja, te da je Osnovni sud donio Zaključak broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 3. aprila 2017. godine kojim je odgođeno izvršenje zaključka tog suda od 9. marta 2017. godine.
. Apelacioni navodi
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. d) i h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (3) tač. d) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
h) apelacija ratione materiae sa Ustavom;
U odnosu na Zaključak Osnovnog suda 87 0 I 011797 16 I 3 od od 9. marta 2017. godine
9. Ustavni sud ukazuje da iz osporenog zaključka proizlazi da je tim zaključkom određeno izvršenje radi ispražnjenja i predaje u posjed predmetnog stana koji je "u posjedu izvršenika". Dakle, predmetni zaključak se odnosi na izvršenika, a ne na apelanta. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije lice koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom protiv navedenog zaključka. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je apelant u drugom postupku tj. u parničnom postupku, koji je pokrenuo nakon podnošenja apelacije, ishodovao odlaganje navedenog zaključka.
U odnosu na Zaključak Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 24. februara 2017. godine
10. Ustavni sud zapaža da apelant osporava i Zaključak Osnovnog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3 od 24. februara 2017. godine kojim je upućen da svoja prava povodom prigovora od 22. februara 2017. godine ostvaruje u parničnom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se predmetnim zaključkom nije odlučivalo o apelantovim "građanskim pravima i obavezama" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, o apelantovim građanskim pravima biće odlučeno u parničnom postupku koji je apelant, kako to proizlazi iz njegove obavijesti, pokrenuo (nakon podnošenja apelacije) protiv tuženih radi proglašenja izvršenja nedopuštenim. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustavni sud smatra da se osporenim zaključkom nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu, niti o pravu na dom, te su, stoga, i ovi apelantovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da su i apelantovi navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, pravom na imovinu i pravom na dom ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Prema članu 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluke o privremenim mjerama su obavezujuće do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. U predmetnom slučaju apelaciju je podnijelo neovlašteno lice, odnosno apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da nema osnova za posebno razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. d) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman