Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4265/14 („POLARA MKO“ Banjaluka)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4265/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-4265/14, rješavajući apelaciju „POLARA MKO“ Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćem tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „POLARA MKO“ Banjaluka podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je obustavljen rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 053544 08 I od 25. februara 2014. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. „POLARA MKO“ Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 19. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je obustavljen rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 053544 08 I od 25. februara 2014. godine.

2. Apelant navodi da je 31. decembra 2008. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice protiv izvršenika Branislava Berendika, vlasnika STR „Koridor“ Banjaluka, kao mjeničnog dužnika, te „Šljivar komerc“ d.o.o Banjaluka i Ranka Divljaka, kao mjeničnih jemaca (u daljnjem tekstu: izvršenici). U prijedlogu je apelant predložio da Osnovni sud radi namirenja predmetnog novčanog potraživanja u iznosu od 6.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, odredi izvršenje popisom, procjenom i prodajom nepokretnosti, vlasništvo izvršenika, kao i pokretnih stvari koje se zateknu u njihovim prostorijama (stambenim objektima, poslovnim objektima, pomoćnim objektima...), te prenosom sredstava dobijenih prodajom na račun apelanta kao tražioca izvršenja.

3. Osnovni sud je zaključcima od 11. maja i 13. jula 2011. godine vratio apelantu prijedlog za izvršenje na ispravku. Apelant je 10. juna i 14. jula 2011. godine dostavio uređeni prijedlog za izvršenje, predlažući izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.

4. Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju broj 71 0 I 053544 08 I od 19. septembra 2011. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

5. Osnovni sud je zaključkom od 18. marta 2013. godine odredio pljenidbu pokretnih stvari izvršenika (fizičkih lica), odredio da će se istodobno sa pljenidbenim popisom izvršiti i procjena pokretnih stvari. Sudski izvršitelj je 5. i 11. juna 2013. godine obavio pljenidbeni popis i procijenio vrijednost pokretnih stvari izvršenika.

6. Osnovni sud je zaključcima od 13. juna i 31. oktobra 2013. godine naložio apelantu da u određenom roku dostavi podatke o adresi sjedišta jednog od izvršenika (pravnog lica).

7. Osnovni sud je zaključkom o prodaji pokretnih stvari od 14. juna 2013. godine odredio prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika za dan 8. juli 2013. godine.

8. Apelant je 3. jula 2013. godine podnio prijedlog da sud odloži izvršenje za određeni period jer su apelant i izvršenik postigli sporazum oko isplate predmetnog duga, te je Osnovni sud rješenjem od 10. jula 2013. godine odložio izvršenje u predmetu do 3. septembra 2013. godine.

9. Apelant navodi da je podnescima od 10. septembra 2013. godine, odnosno od 22. novembra 2013. godine, predložio Osnovnom sudu da odloži predmetno izvršenje za period od 4. septembra do 4. novembra 2013. godine, odnosno, za period od 25. novembra 2013. do 20. januara 2014. godine, iz razloga što izvršenik izmiruje svoje obaveze u skladu sa postignutim sporazumom.

10. Osnovni sud je zaključkom o prodaji pokretnih stvari od 31. oktobra 2013. godine odredio prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika za dan 25. novembar 2013. godine.

11. Osnovni sud je zaključkom o prodaji od 27. novembra 2013. godine odredio drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika za dan 16. decembar 2013. godine.

12. Osnovni sud je zaključkom od 15. januara 2014. godine proglasio neuspjelom prodaju pokretnih stvari izvršenika na drugom ročištu, te naložio apelantu da u određenom roku predloži promjenu predmeta i sredstva izvršenja, u protivnom sud će obustaviti izvršni postupak.

13. Osnovni sud je rješenjem broj 71 0 I 053544 08 I od 25. februara 2014. godine obustavio predmetni izvršni postupak, rješenje o izvršenju stavio van snage i ukinuo sve provedene radnje. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da apelant nije postupio po zaključku od 15. januara 2014. godine, te da je adresa jednog od izvršenika (pravnog lica) bila nepoznata i nije bilo moguće provesti izvršenje na njegovim pokretnim stvarima. Apelant nije podnio žalbu protiv navedenog rješenja o obustavi postupka, koje je 18. septembra 2014. godine postalo pravosnažno. Apelacioni navodi

14. Apelant smatra da mu je, „zbog nesprovođenja izvršnog postupka u razumnom roku“, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i pristup sudu kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1). i stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

16. Ustavni sud podsjeća da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

17. Takođe, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant ne izjavi prigovor i time izgubi mogućnost da dođe do konačne odluke u predmetnom izvršnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. pravila Ustavnog suda.

18. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, apelant nije u ostavljenom roku podnio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 053544 08 I od 25. februara 2014. godine. Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku u predmetnom postupku (koji je pokrenuo radi prinudne naplate potraživanja), a što bi, kako je već navedeno, trebalo da bude osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te da se stoga apelacija ne može razmatrati.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4265/14 („POLARA MKO“ Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio