Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4519/14 (G. D.)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Materijalna šteta
  • Ratna šteta
  • Nematerijalna šteta
  • Građanski postupak
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4519/14

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4519/14, rješavajući apelaciju Gorana Dragosavca, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Gorana Dragosavca.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 72 0 P 030249 14 Rev od 15. januara 2015. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Goranu Dragosavcu u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Goranu Dragosavcu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Dragosavca podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 72 0 P 030249 14 Rev od 15. januara 2015. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 P 030249 14 Gž od 16. aprila 2014. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Goran Dragosavac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnio je 20. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 030249 14 Gž od 16. aprila 2014. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnim sudom. Apelant je 14. aprila 2015. godine dopunio apelaciju, navodeći kao osporenu odluku i Presudu Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 72 0 P 030249 14 Rev od 15. januara 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, 30. decembra 2016. godine od Vrhovnog suda, Okružnog suda, Osnovnog suda i Pravobranilaštva Republike Srpske - sjedište zamjenika Banja Luka (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud i Okružni sud su dostavili odgovore na apelaciju 11. januara 2017. godine, a Osnovni sud i Pravobranilaštvo 5. januara 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 8. septembra 2003. godine podnio tužbu protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade nematerijalne štete.

6. Iz stanja spisa predmeta proizilazi da je 20. januara 2006. godine Osnovni sud dostavio Pravobranilaštvu predmet broj P-379/03 (stari broj) na nadležno postupanje u skladu sa Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o ostvarivanju prava), koji je stupio na snagu 29. novembra 2005. godine.

7. Iz stanja spisa predmeta proizilazi da je Pravobranilaštvo vratilo predmet broj P-379/03 Osnovnom sudu 10. avgusta 2012. godine, a da je Osnovni sud predmet zaprimio 16. avgusta 2012. godine i zaveo ga pod novim brojem 72 0 P 030249.

8. Osnovni sud je 12. novembra 2012. godine zakazao pripremno ročište za 14. februar 2013. godine, koje je održano i na kojem je zakazano ročište za glavnu raspravu za 18. april 2013. godine. Navedeno ročište za glavnu raspravu je odgođeno na zahtjev apelantovog punomoćnika. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 1. avgust 2013. godine je odgođeno za 29. avgust 2013. godine, jer nije pristupio vještak medicinske struke. Osnovni sud je 29. avgusta 2013. godine održao i zaključio glavnu raspravu na kojoj je apelant obaviješten da će presuda biti donesena 16. oktobra 2013. godine.

9. Presudom Osnovnog suda broj 72 0 P 030249 03 P od 16. oktobra 2013. godine djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev, pa je tužena obavezana da apelantu dosudi određene novčane iznose, pobliže navedene u dispozitivu presude, na ime pretrpljenog straha, pretrpljenih bolova i umanjenja životne aktivnosti.

10. Odlučujući po žalbi tužene, Okružni sud je donio Presudu broj 72 0 P 030249 14 Gž od 16. aprila 2014. godine kojom je žalbu uvažio, prvostepenu presudu preinačio u dosuđujućem dijelu odluke o naknadi štete tako što je u tom dijelu odbio apelantov zahtjev.

11. Presudom Vrhovnog suda broj 72 0 P 030249 14 Rev od 15. januara 2015. godine odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude.

IV.Apelacija a)Apelantovi navodi

12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama Okružnog suda i Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelant vidi u načinu na koji su navedeni sudovi u osporenim odlukama primijenili materijalno pravo.

13. Osim povrede prava na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, apelant navodi da je „evidentno da je postupak trajao izvan razumnih rokova za postupanje“, te da je od dana podnošenja tužbe do dana donošenja drugostepene odluke proteklo 11 godina. Stoga je apelant tražio od Ustavnog suda da mu dosudi iznos od 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, kao i da mu se dosudi iznos od 1.170,00 KM na ime troškova za sastavljanje apelacije.

b) Odgovori na apelaciju

14. Vrhovni sud je naveo da su razlozi za donošenje osporene odluke tog suda navedeni u njenom obrazloženju, te da taj sud u potpunosti ostaje kod tih navoda i stoga smatra da je predmetna apelacija neosnovana.

15. Okružni sud je naveo da ostaje kod razloga datih u osporenoj drugostepenoj odluci, koja se temelji na pravilnoj primjeni materijalnog prava, te predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

16. Osnovni sud je, u odnosu na navode apelacije u vezi sa dužinom trajanja postupka, naveo da je to posljedica toga što se spis predmeta broj 72 0 P 030249 03 P (stari broj P- 379/03) nalazio u Pravobranilaštvu sve do 12. avgusta 2012. godine radi pokušaja postizanja vansudske nagodbe u skladu sa pozitivnim zakonom. Osnovni sud je istakao da nije mogao da utiče na dužinu trajanja vansudske nagodbe među parničnim strankama, budući da je imao zakonsku obavezu da spis predmeta dostavi Pravobranilaštvu radi sprovođenja postupka vansudskog poravnanja. Štaviše, Osnovni sud je naveo da je postupao hitno sa predmetom, jer je 12. novembra 2012. godine zakazao pripremno ročište za 14. februar 2013. godine. Dalje je Osnovni sud naveo da je morao odgoditi glavnu raspravu zakazanu za 1. avgust 2013. godine, jer nije pristupio vještak medicinske struke, dr Jadranka Pavlović, a glavnu raspravu zakazanu za 18. april 2013. godine je morao odgoditi na opravdan i obrazložen zahtjev apelantovog punomoćnika od 15. aprila 2013. godine. S obzirom na navedeno, Osnovni sud je naveo da nisu osnovani apelantovi navodi da se taj sud držao pasivno i da nije preduzimao radnje u smislu vođenja postupka i da je time doprinio njegovom dugom trajanju. S tim u vezi je Osnovni sud istakao da, u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, stranke disponiraju svojim zahtjevima i upravo su stranke svojim držanjem u postupku vansudskog poravnanja doprinijele dužini postupka. Stoga je Osnovni sud naveo da smatra da je predmetna apelacija neosnovana, pa je predložio da se ona odbije.

17. Pravobranilaštvo je, između ostalog, navelo da su postojali opravdani i razumni razlozi za duže trajanje ovog i drugih predmeta u kojima se potražuje naknada tzv. ratne štete. S tim u vezi je dalje navedeno da je 29. novembra 2005. godine stupio na snagu Zakon o ostvarivanju prava. Prema navedenom zakonu, svi predmeti su ustupljeni na nadležnost Pravobranilaštvu radi pokušaja da se sporovi mirno riješe. S obzirom na to da je pripremno ročište u ovom predmetu bilo zakazano za 14. februar 2013. godine a da je prvostepena presuda donesena 16. oktobra 2013. godine (kao i da je o žalbi odlučeno u razumnom roku), Pravobranilaštvo je istaklo da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku. U prilog navedenom Pravobranilaštvo je ukazalo i na preopterećenost sudova predmetima u kojima se traži naknada materijalne i nematerijalne štete nastale u ratnom periodu. Slijedom navedenog je predloženo da se predmetna apelacija odbije u cijelosti.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/05) relevantne odredbe glase: Član 1.

Ovim zakonom uređuju se postupak, uslovi, kriterijumi i način naknade štete licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i licima po čijim zahtjevima nije pravosnažno okončan postupak za naknadu štete, postupak sklapanja vansudskih poravnanja, kao i postupak regulisanja naknade štete preduzećima i drugim pravnim licima, u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine.

Član 2. stav 1.

Pravo na naknadu nematerijalne štete (satisfakciju) imaju fizička lica koja su u periodu iz člana 1. ovog zakona, pretrpjela fizičke ili duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti ili straha, kao i zbog smrti bliskog lica.

Član 4.

Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravosnažno okončani, sprovodi se putem vansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) kod Pravobranilaštva Republike Srpske.

Član 5.

Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju se nadležnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

[…] Član 6.

Rok za konačno odlučivanje po svim zahtjevima je 30. jun 2006. godine.

20. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/09) relevantne odredbe glase:

Član 3.

U članu 5. poslije riječi: "nadležnom pravobranilaštvu'' stavlja se tačka, a riječi: ''u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona'' brišu se.

Član 4.

Član 6. briše se, ostali članovi pomjeraju se.

21. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/09) relevantne odredbe glase:

Član 1.

U Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 103/05, 1/09 i 49/09), član 1. mijenja se i glasi:

„Ovim zakonom uređuju se postupak, uslovi i kriterijumi za ostvarivanje prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, fizičkim i pravnim licima po čijim tužbenim zahtjevima nije pravosnažno okončan sudski postupak za naknadu štete, kao i onim koji su podnijeli zahtjeve za naknadu štete Pravobranilaštvu Republike Srpske, te postupak sklapanja vansudskih poravnanja za navedenu štetu.

Lica po čijim tužbenim zahtjevima nije pravosnažno okončan sudski postupak za naknadu štete mogu svoje pravo ostvariti u skladu sa ovim zakonom, a u suprotnom njihov predmet će se ustupiti mjesno i stvarno nadležnom sudu.“

Član 4.

Poslije člana 3. dodaje se novi član 3a. koji glasi:

„Član 3a.

Ostvarivanje prava iz člana 1. ovog zakona vrši se u postupku pred Pravobranilaštvom Republike Srpske.

Predmeti u kojima je zahtjev podnešen Pravobranilaštvu Republike Srpske i u istima stranke ne žele zaključiti vansudsko poravnanje, u smislu člana 1. ovog zakona, obustaviće se pred Pravobranilaštvom Republike Srpske.“

Član 5.

Čl. 4. i 5. brišu se, a ostali članovi pomjeraju se.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na osporene odluke Okružnog suda i Vrhovnog suda u pogledu ostalih aspekata prava na pravično suđenje - primjena prava

24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na osporene odluke Okružnog i Vrhovnog suda Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.

Član 18 stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

25. U konkretnom slučaju apelant je apelacijom osporio Presudu Okružnog suda broj 72 0 P 030249 14 Gž od 16. aprila 2014. godine. Međutim, protiv navedene odluke Okružnog suda apelant je izjavio reviziju, koja je nakon podnošenja apelacije odbijena Presudom Vrhovnog suda broj 72 0 P 030249 14 Rev od 15. januara 2015. godine. Dakle, u predmetnom postupku je konačna odluka Presuda Vrhovnog suda od 15. januara 2015. godine. S obzirom na to da je presuda Vrhovnog suda dostavljena apelantu 12. februara 2015. godine, a da je dopunu apelacije protiv navedene presude Vrhovnog suda apelant podnio 14. aprila 2015. godine, proizilazi da je dopuna apelacije podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu presudu.

26. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da Ustavni sud odlučuje u odnosu na navode apelacije u pogledu ostalih aspekata prava na pravično suđenje - primjena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

27. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu.

Dopustivost u odnosu na suđenje u razumnom roku

28. U pogledu apelacionih navoda o povredi prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je, nakon podnošenja predmetne apelacije, bio u toku postupak po apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv osporene Presude Okružnog suda broj 72 0 P 030249 14 Gž od 16. aprila 2014. godine. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog organa, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum

30. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Pravo na pravično suđenje

31. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] .

Relevantni principi

33. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). Period koji se uzima u obzir

34. Predmetni postupak pokrenut je podnošenjem tužbe od 8. septembra 2003. godine, a okončan je osporenom odlukom Vrhovnog suda od 15. januara 2015. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao nešto više od 11 godina i četiri mjeseca. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant nije osporio dužinu trajanja postupka pred Vrhovnim sudom, već izričito dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom i Okružnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, vodeći se apelacionim navodima u smislu člana 31 Pravila Ustavnog suda, ispitati dužinu trajanja predmetnog postupka do donošenja presude Okružnog suda od 16. aprila 2014. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao nešto više od 10 godina i sedam mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

35. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je predmet konkretnog postupka bila naknada nematerijalne štete. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su redovni sudovi trebali razmotriti. Osim toga, može se zaključiti da je postupak od izuzetnog značaja za apelanta. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatuje da on suštinski nije doprinio dužini trajanja postupka.

36. U odnosu na doprinos redovnih sudova dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Osnovnim sudom od momenta podnošenja tužbe (8. septembra 2003. godine) do momenta ustupanja predmeta Pravobranilaštvu (20. januara 2006. godine), u smislu Zakona o ostvarivanju prava, trajao više od dvije godine i četiri mjeseca. U tom periodu Osnovni sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju. Dalje, predmetni spis se nalazio u Pravobranilaštvu do 10. avgusta 2012. godine, dakle, preko šest i po godina. Nakon toga je predmet vraćen Osnovnom sudu koji je odluku o tužbenom zahtjevu donio 16. oktobra 2013. godine, odnosno nakon proteka više od godinu dana i dva mjeseca. U vezi sa ponašanjem Okružnog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud svoju odluku donio u relativno kratkom vremenskom periodu. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud i Pravobranilaštvo nisu dali objektivne, tj. opravdane razloge za dužinu trajanja postupka pred tim tijelima javne vlasti. Tvrdnje Pravobranilaštva o velikom broju istovrsnih predmeta ne mogu, po ocjeni Ustavnog suda, same po sebi opravdati postupanje nadležnih organa javne vlasti kod činjenice da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 8. septembra 2003. godine, a da je drugostepena presuda donesena 16. aprila 2014. godine. Dakle, uzimajući u obzir period prije ustupanja spisa predmeta Pravobranilaštvu, te period u kojem se predmet nalazio u Pravobranilaštvu zajedno sa periodom do donošenja prvostepene presude, Ustavni suda smatra da postupak, sagledan u cjelini, ne zadovoljava garancije prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da su Osnovni sud i Pravobranilaštvo imali odlučujući uticaj na prekomjernu dužinu trajanja predmetnog postupka.

37. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

38. Ustavni sud zapaža da je apelant tražio da mu se dosudi iznos od 1.650,00 KM na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

39. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će je odrediti na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

40. Prilikom odlučivanja o visini naknade nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

41. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se prema zakonu ne smatra hitnim i koji je trajao nešto više od 10 godina i sedam mjeseci, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.500,00 KM.

42. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih sudova i pravni status Pravobranilaštva kao organa Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Troškovi sastavljanja apelacije

43. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova sastavljanja apelacije, Ustavni sud konstatuje da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, te stoga navedeni troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivo na apelantov teret.

VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je postupak od podnošenja tužbe do donošenja presude Okružnog suda trajao više od 10 godina, koji period se može staviti na teret Osnovnom sudu i Pravobranilaštvu.

45. Na osnovu člana 18 stav (1) i stav (3) tačka c) i člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4519/14 (G. D.) | Sudska praksa | Aktio