Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4553/14 („Elektro Nešo“ d.o.o Banjaluka)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4553/14

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-4553/14, rješavajući apelaciju „Elektro Nešo“ d.o.o Banjaluka, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Elektro Nešo“ d.o.o Banjaluka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji je okončan presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 077520 10 Mals, od 7. avgusta 2014.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Elektro Nešo“ d.o.o Banjaluka (u daljem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 22. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljem tekstu Okružni privredni sud) broj 57 0 Mals 077520 10 Mals, od 7. avgusta 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu čl. 23 i 34 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 8. avgusta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 31. marta 2017. godine da dostavi fotokopiju dostavnice.

3. Okružni privredni sud je 26. avgusta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 6. aprila 2017. godine fotokopiju dostavnice.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 21. januara 2010. godine podnio tužbu protiv „Eurosplet“ d.o.o. Banjaluka (u daljem tekstu: tuženi), radi isplate duga u iznosu od 3.000,00 KM, nastalog po osnovu izvedenih radova.

6. Okružni privredni sud je 11. oktobra 2012. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor, koji nije u ostavljenom roku dostavio odgovor na tužbu.

7. Okružni privredni sud je donio Presudu zbog propuštanja broj 57 0 Mals 077520 10 Mals od 7. avgusta 2014. godine, kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Navedena presuda je 15. septembra 2014. godine postala pravosnažna.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je, zbog neažurnog postupanja Okružnog privrednog suda po njegovoj tužbi, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i pristup sudu kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da nije doprinio dužini trajanja postupka. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka u iznosu od najmanje 900,00 KM, te naknadu troškova sastavljanja apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

9. Okružni privredni sud navodi hronologiju predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke. Dalje navodi da je predmet rješavan po načelima hronologije, a shodno datumu prijema inicijalnog teksta u sudu, te utvrđenih planova i programa rada suda. S tim u vezi, obrazlaže da je postupao u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta i Uputstvom za izradu planova rješavanja predmeta koje je donio Visoki sudski i tužilački savjet, kao i sa svojim planom rješavanja za tekuću 2015. godinu.

V.Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

11. U skladu s članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. U konkretnom slučaju, apelant ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku i prava na pristup sudu, u smislu odredbi člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u postupku koji je pravosnažno okončan Presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 077520 10 Mals od 7. avgusta 2014. godine. Zatim, navedenu presudu apelantov zastupnik je primio 29. avgusta 2014. godine, a apelacija je podnesena 22. oktobra 2014. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

15. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku pred Okružnim privrednim sudom prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku, odnosno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

16. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

17. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

18. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir

19. Apelant je u predmetnom postupku podnio tužbu 21. januara 2010. godine, a postupak je okončan presudom Okružnog privrednog suda od 7. avgusta 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka iznosi oko četiri godine i sedam mjeseci.

b) Analiza razumnosti trajanja postupka

20. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče apelantovog tužbenog zahtjeva radi isplate duga nastalog po osnovu izvedenih radova. Imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi, te pravna pitanja koja je trebalo razmotriti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o relativno jednostavnom predmetu.

21. Ocjenjujući ponašanje Okružnog privrednog suda, Ustavni sud zapaža da je apelant 21. januara 2010. godine podnio tužbu i da je Okružni privredni sud donio presudu oko četiri godine i sedam mjeseci kasnije. Pri tome, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja predmetne presude proizlazi da je tužba tek 11. oktobra 2012. godine proslijeđena tuženom na odgovor, te iako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu u ostavljenom roku, Okružnom privrednom sudu je trebalo godinu dana i deset mjeseci da donese presudu zbog propuštanja. S obzirom na navedeno činjenično stanje, Ustavni sud smatra da je period od oko četiri godine i sedam mjeseci nerazumno dug period za odlučivanje po predmetnoj tužbi, imajući u vidu da se radilo o relativno jednostavnom predmetu i da je na kraju postupak pred tim sudom završen donošenjem presude zbog propuštanja. Pri tome Ustavni sud zapaža da je u odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud naveo da je u apelantovom predmetu donio odluku u skladu s Planom rješavanja predmeta. Ustavni sud, u skladu s navedenim, podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan naprimjer recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija, ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultovalo je nepostupanjem u parničnom postupku po tužbi u periodu od oko četiri godine i sedam mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego da predstavlja hronično preopterećenje suda.

22. S obzirom na navedeno, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

24. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka u iznosu od najmanje 900,00 KM, te naknadu troškova sastavljanja apelacije.

25. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će je odrediti na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

26. Uzimajući u obzir navedeno, te sve okolnosti konkretnog slučaja, između ostalih i to da je apelant pravno lice i da nije riječ o naknadi materijalne štete već je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih prava dovoljna satisfakcija za apelanta.

27. U pogledu apelantovog zahtjeva da mu Ustavni sud dosudi troškove sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da iste isključivo snose apelanti.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je predmetni parnični postupak pred Okružnim privrednim sudom trajao oko četiri godine i sedam mjeseci, a u odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud nije ponudio opravdane razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka, čija dužina ne zadovoljava zahtjeve suđenja u razumnom roku.

29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4553/14 („Elektro Nešo“ d.o.o Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio