Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5372/14 (B. G. i D. G.)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Vanparnični postupak
- Eksproprijacija
- Naknada
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5372/14
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-5372/14, rješavajući apelaciju Begajete Gigović i Džemile Golić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Begajete Gigović i Džemile Golić podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 052589 14 Rev od 3. februara 2015.
godine i broj 96 0 V 052589 14 Gž od 5. novembra 2014. godine, i Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 052589 12 V od 12. juna 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Begajeta Gigović i Džemila Golić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Brčkog, koje zastupa Osman Halilović, advokat iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko distrikt), podnijele su 11. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 V 052589 14 Gž od 5. novembra 2014. godine i Osnovnog suda Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 V 052589 12 V od 12. juna 2014. godine, koja je kod Ustavnog suda zavedena pod brojem AP 5372/14.
2. Apelantice su 17. februara 2015. godine podnijele novu apelaciju kojom su osporile Rješenje Apelacionog suda broj 96 0 V 052589 14 Rev od 3. februara 2015. godine, doneseno povodom revizije izjavljene protiv rješenja Apelacionog sud osporenog prvobitno podnesenom apelacijom. Predmetna apelacija je kod Ustavnog suda zavedena pod brojem AP 780/15. II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5372/14. Spojene su apelacije AP 5372/14 i AP 780/15.
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda i Pravobranilaštva/Pravobraniteljstva Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), zatraženo je 28. septembra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP 5372/14, dok je od Apelacionog suda zatraženo 28. septembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju broj AP 780/15.
5. Pravobranilaštvo i Apelacioni sud su odgovore na apelaciju broj AP 5372/14 dostavili 14. i 10. oktobra 2016. godine, dok Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. Odgovor na apelaciju broj AP 780/15 Apelacioni sud je dostavio 9. februara 2016. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 V 052589 12 V od 12. juna 2014. godine, obavezan je predlagač Brčko distrikt Bosne i Hercegovine – Odjeljenje za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: predlagač) da apelanticama na ime naknade za eksproprirane nekretnine, pobliže označene kao u izreci rješenja, isplati iznos od 30.513,38 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12. juna 2014. godine. Istim rješenjem predlagč je obavezan da apelanticama na ime troškova postupka isplati iznos od 3.833,28 KM.
8. Osnovni sud je naveo da je predlagač 4. decembra 2012. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog radi određivanja naknade apelanticama za eksproprirane nekretnine (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), a na temelju pravosnažnog Rješenja o eksproprijaciji broj UP-I-30- 000016/12 od 21. septembra 2012. godine, radi izgradnje obilaznice oko grada Brčko, budući da strane u ovom postupku nisu postigle sporazum o visini naknade za predmetne nekretnine pred nadležnim organom uprave, zbog čega je predloženo da sud u vanparničnom postupku utvrdi visinu naknade koju je predlagač dužan isplatiti apelanticama za predmetne nekretnine. Nakon ocjene izvedenih dokaza (str. 2. obrazloženja rješenja) Osnovni sud je utvrdio da je Skupština Brčko distrikta 18. januara 2012. godine donijela Odluku o utvrđivanju javnog interesa kojom je utvrdila da je izgradnja zaobilaznice oko grada Brčkog od javnog interesa za Brčko distrikt. U navedenoj odluci su navedene parcele na kojima se utvrđuje javni interes za izgradnju zaobilaznice, među kojima se nalaze i parcele apelantica. Osnovni sud je dalje uvidom u zemljišne knjige utvrdio da je predmetno zemljište upisano kao suvlasništvo apelantica s dijelom ½., na kojem je prema važećem prostornom planu planirana izgradnja trase budućeg puta, odnosno gdje nema mogućnosti gradnje nikakvih objekata. Nadalje je Osnovni sud, posebno cijeneći nalaz i mišljenje vještaka geodetske i građevinske struke kao stručan i objektivan, utvrdio da ukupna tržišna vrijednost predmetnog zemljišta iznosi 30.513,38 KM. Prilikom određivanja tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina, Osnovni sud je utvrdio da je vještak građevinske struke izvršio ocjenu visine cijene za eksproprirano predmetno zemljište analizom drugih kupoprodajnih ugovora za zemljišta koja se nalaze u blizini predmetnih nekretnina vlasništvo apelantica, te koji je u postupku utvrđivanja visine naknade za predmetno zemljište apelantica cijenio korektivne faktore, kao što su lokacija predmetnog zemljišta, blizina saobraćajnice, infrastruktura i blizinu naseljenog mjesta, dakle koji je sagledao sve relevantne faktore koji utječu na visinu cijene za predmetno zemljište. U vezi s tim Osnovni sud je ukazao da je odredbom člana 142. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Brčko distrikta“ broj 5/01) propisano da Osnovni sud utvrđuje visinu naknade za eksproprirane nekretnine, ukoliko korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave ne postignu sporazum o naknadi za navedene nekretnine. Članom 21. stav 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko distrikta („Službeni glasnik Brčko distrikta“ broj 19/07), propisano je da vlasnik nekretnine u slučaju oduzimanja ili ograničavanja vlasništva ima pravo na naknadu u skladu s propisima o eksproprijaciji, ali ne manju od tržišne vrijednosti oduzete nekretnine, dok je članom 34. stav 1. (a ne kako je očigledno pogrešno napisano) „članom 33. stav 1.“ Zakona o eksproprijaciji nekretnina Brčko distrikta („Službeni glasnik Brčko distrikta“ br. 26/04, 19/07, 2/08 i 19/10, u daljnjem tekstu: Zakon o eksproprijaciji) propisano da se naknada za ekspropriranu nekretninu određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se eksproprira u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji. Navedeno je da je u konkretnom slučaju apelanticama u postupku za sporazumno određivanje naknade bio ponuđen iznos od 6.711,79 KM za eksproprirane nekretnine koju one nisu prihvatile, zatim da je u konkretnom predmetu od predlagača ponuđena cijena od 5.906,18 KM, a shodno procjeni Direkcije za finansije BD, koju apelantice također nisu prihvatile. Istaknuto je da je pitanje visine tržišne vrijednosti nekretnine faktičko pitanje koje zavisi od niza konkretnih okolnosti, što je u nalazu i mišljenu vještaka i usmenom obrazloženju razjašnjeno i gdje su sagledani svi relevantni faktori koji utječu na visinu cijene, i to : površina i vrsta zemljišta, lokacija, položajna pogodnost, oblik, stanje na tržištu nekretnina, kao i faktor komparacije sa susjednim zemljištem. S obzirom na navedene faktore istaknuto je da je vještak u okolnostima konkretnog slučaja utvrdio visinu naknade od 28,732 KM po m2, odnosno ukupan iznos od 30.513,38 KM za cjelokupno eksproprirane nekretnine, što po ocjeni suda predstavlja tržišnu vrijednost ekspropriranih nekretnina, odnosno novčanu naknadu za izuzetu nekretninu. Imajući u vidu navedeno Osnovni sud je odlučio kao u izreci rješenja primjenom odredbe člana 142. Zakona o vanparničnom postupku, a u vezi s članom 33. i članom 40. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, dok je visinu zakonske zatezne kamate utvrdio na osnovu odredbe člana 148. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku i člana 2. Zakona o visini stope zatezne kamate („Službeni glasnik Brčko distrikta“ br. 2/02 i 25/08). Dalje, Osnovni sud je obavezao predlagača da apelanticama na ime troškova postupka isplati iznos od 3.833,28 KM, koji iznos se odnosi na troškove zastupanja apelantica od punomoćnika – pravnog zastupnika (prisustvo na ročištu na licu mjesta 2. jula 2013. godine u iznosu od 751,84 KM, zastupanja na ročištu od 11. juna 2013. godine, 23. maja 2014. godine i 12. juna 2014. godine, u iznosu od po 751,84 KM, zastupanje na jednom odloženom ročištu u iznosu od 375,92 KM, troškove vještačenja vještaka građevinske struke u iznosu od 300,00 KM i troškove vještačenja vještaka geodetske struke) u iznosu od 150,00 KM.
9. Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 V 052589 14 Gž od 5. novembra 2014. godine žalbu apelantica izjavljenu protiv rješenja Osnovnog suda od 12. juna 2014. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje prvostepenog suda.
10. Apelacioni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je žalbu apelantica izjavljenu na okolnost uračunavanja „afekcione vrijednosti“ predmetnih nekretnina – nekretnina stečenih nasljeđem, kao korektivnog faktora za koje su apelantice smatrale da je vrijednost predmetnih nekretnina potrebno uvećati za 30%, što vještak građevinske struke zaista i nije ugradio u vrijednost predmetnih ekspropriranih nekretnina kao korektivni faktor, s obzirom na to da apelantice sudu nisu predložile dokaze kojim te svoje navode potvrđuju. Osnovni sud je dalje odbio kao neosnovane navode apelantica kojim se pozivaju na rješenja suda u drugim postupcima, gdje je procijenjena veća vrijednost za eksproprirane nekretnine, s obzirom na to da je utvrdio da se ne radi o zemljištu u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina vlasništvo apelantica, odnosno da se radi o zemljištu upisanom u drugoj katastarskoj općini. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja Osnovni sud je dalje odbio kao neosnovane žalbene navode apelantica u vezi pogrešne primjene materijalnog prava, tj. odredbe člana 34. Zakona o eksproprijaciji i člana 21. stav 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer smatra da je apelanticama za preuzete predmetne nekretnine naknada određena prema tržišnoj cijeni nekretnina u vrijeme određivanja naknade. Također je istaknuto da taj sud smatra da je određivanje naknade u skladu s članom II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je prvostepeni sud vrijednost nekretnine odredio u skladu s normama materijalnog prava koje je trebalo primijeniti.
11. Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 V 052589 14 Rev od 3. februara 2015. godine reviziju apelantica izjavljenu protiv rješenja Apelacionog suda od 5. novembra 2014. godine odbio kao neosnovanu, kao i zahtjev predlagača za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
12. Apelaciono vijeće je odbilo kao neosnovane revizione navode apelantica da nisu imale pravično suđenje, jer osporenim rješenjem nije odgovoreno na njihove sve žalbene navode u pogledu primjene materijalnog prava, zaključivši upravo suprotno da je osporenim rješenjem žalbeni sud pravilno postupio kada je prihvatio razloge prvostepenog suda kao potpune i pravilne i kojim je odgovoreno na sve žalbene navode apelantica koji se odnose na afekcionu vrijednost predmetnog zemljišta, kao i pozivanjem na druge odluke ovog suda u predmetima eksproprijacije nekretnina na teritoriji drugih katastarskih općina, koje navode su apelantice istakle u prvostepenom postupku, a zatim ponovile i u žalbenom postupku, a potom i u revizji, zbog čega reviziono vijeće ovog suda smatra nepotrebnim po treći put odgovarati na ove navode apelantica. Također, odbijeni su kao neosnovani navodi apelantica da pobijanim rješenjem nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, jer je utvrđeno da apelantice u žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja nisu konkretnim prigovorima niti pobijale odluku o troškovima postupka, a koju je prvostepeni sud detaljno obrazložio. Također, reviziono vijeće je odbilo kao neosnovan zahtjev predlagača za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju, zaključivši da ta procesna radnja i nije bila potrebna radi zaštite i ostvarivanja prava predlagača. Imajući u vidu navedeno, Apelaciono vijeće je primjenom odredbe člana 362. stav 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Brčko distrikta“ br. 8/09, 52/10 i 27/14, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučilo kao u izreci rješenja.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantice smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Iz navoda apelacije proizlazi da apelantice smatraju da im je pravo na pravično suđenje povrijeđeno zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, odredbe člana 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i člana 34. Zakona o eksproprijaciji, shodno kojim odredbama im je utvrđena vrijednost za eksproprirane predmetne nekretnine koju je predlagač dužan da isplati apelanticama, iz razloga što su sudovi tržišnu vrijednost navedenog zemljišta utvrdili na osnovu nalaza vještaka građevinske struke, koji navedeni iznos nije uvećao na prijedlog apelantica za predloženu „afekcionu vrijednost predmetnih ekspropriranih nekretnina, s obzirom na to da im je eksproprijacijom nasilno oduzeta naslijeđena imovina, odnosno jer za eksproprijaciju nisu bile zainteresirane“. Naime apelantice ukazuju „da određivanje naknade sud vodi po službenoj dužnosti, te da je na osnovu rezultata raspravljanja određeno vještačenje po vještaku građevinske struke, te s obzirom na to da je namjena ekspropriranog zemljišta izgradnja zaobilaznice isto se ima smatrati građevinskim zemljištem“. Također navode da se na poljoprivrednom zemljištu ne može graditi zaobilaznica, a da eksproprijacija nije moguća bez jasno određene namjene. Također ukazuju „da je sud odredio vještačenje po vještaku građevinske struke, jer je očigledno po ocjeni suda zemljište koje je predmet eksproprijacije u cijelosti građevinsko“. S tim u vezi apelantice ističu da je odredbom člana 260. ZPP propisano da sud određuje vještačenje kada je radi utvrđivanja činjenica potrebno stručno znanje kojima sud ne raspolaže i ako je po ocjeni suda potrebno vještačenje po vještaku poljoprivredne struke, u vanparničnom postupku sud može odrediti provođenje dokaza po službenoj dužnosti. Smatraju da im je određena naknada za zemljište koje je u suštini „poljoprivredno“, a koja namjena je u skladu s odredbom člana 2. stav 1. tačka k) Zakona o prostornom planiranju i građenju promijenjena u građevinsko, budući da je namijenjeno za izgradnju autoceste. Apelantice također tvrde da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu, pravo ne fer saslušanje, jer kako navode drugostepenim rješenjem nije odgovoreno na sve njihove žalbene navode, zbog čega smatraju da im je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom. Dalje ističu da u istoj pravnoj situaciji postoje različite odluke sudova zbog čega smatraju da im je povrijeđeno pravo na diskriminaciju.
b) Odgovori na apelaciju
14. Apelacioni sud je u odgovoru na apelaciju broj AP 5372/14 istakao da u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u rješenju tog suda od 5. novembra 2014. godine, jer smatra da istim rješenjem nije povrijeđeno pravo na štetu apelantica. U vezi s tim ističe da je naknada za eksproprirane predmetne nekretnine apelanticama određena pravilnom primjenom odredbe člana 33. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, u vezi s članom 21. Zakona o vlasništvu i drugim pravima te vještačenjem vještaka građevinske i geodetske struke.
15. Pravobranilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo da smatra da apelantice nisu s dovoljnom jasnoćom ukazale da postoje povrede prava na koje su ukazale u apelaciji, zbog čega smatra da iste nisu imale opravdan zahtjev za podnošenje apelacije, pa predlaže da se ista odbije kao neosnovana.
16. Apelacioni sud je u odgovoru na apelaciju broj AP 780/15 istakao da u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u rješenju tog suda od 3. februara 2015. godine, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku Brčko distrikta („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ broj 08/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 7.
(1) Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 236.
(2) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
(3) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
18. Zakon o vanparničnom postupku Brčko distrikta („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ broj 5/01) u relevantnom dijelu glasi:
Član 142.
U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost Osnovni sud određuje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kada korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom Vlade Distrikta (u daljnjem tekstu: nadležni organ) nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.
19. Zakon o eksproprijaciji nekretnina Brčko distrikta („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 26/04, 19/07, 2/08 i 19/10) u relevantnom dijelu glasi: Član 8. stav 1.
Za ekspropriranu nekretninu, vlasniku ili nosiocu prava građenja pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine.
Član 33. stav. 1.
Ranijem vlasniku eksproprirane nekretnine, na njegov zahtjev i ako su za to ispunjeni uslovi, može se odrediti naknada davanjem u vlasništvo ili suvlasništvo druge odgovarajuće nekretnine koje po strukturi, površini, lokaciji, uslovima stanovanja ili uslovima obavljanja djelatnosti kojima se raniji vlasnik eksproprirane nekretnine bavi odgovara nekretnini koja se eksproprira.
Član 34.
Naknada za ekspropriranu nekretninu određuje se u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se eksproprira u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma.
Tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja, a utvrđuje se u skladu sa članom 8. zakona.
Član 40. stav 1.
Ako se sporazum o naknadi ne postigne u roku od dva mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, Odjeljenje će dostaviti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji, sa svim spisima nadležnom sudu, radi određivanja naknade. Troškove postupka eksproprijacije snosi korisnik eksproprijacije, izuzev troškova postupka nastalih povodom žalbe vlasnika ili nosioca građenja eksproprirane nekretnine koja nije uvažena, a koje troškove snose vlasnik ili nosilac prava građenja.
20. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko distrikta („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 11/01, 8/03, 40/04 i 19/07) u relevantnom dijelu glasi: Član 21 stav (2).
(2) U slučaju ograničavanja ili oduzimanja vlasništva, vlasnik ima pravo na naknadu u skladu sa propisima o eksproprijaciji, ali ne manju od tržišne vrijednosti oduzete stvari u momentu plaćanja naknade.
VI.Dopustivost
21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja prvobitno podnesenom apelacijom (AP 5372/14) je bilo Rješenje Apelacionog suda broj 96 0 V 052589 14 Gž od 5. novembra 2014. godine, koje su apelantice primile 24. novembra 2014. godine, a apelacija je podnesena 11. decembra 2014. godine. Budući da su apelantice u međuvremenu podnijele novu apelaciju (AP 780/15) kojom su osporile konačnu Odluku Apelacionog suda broj 96 0 V 052589 14 Rev od 3. februara 2015. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, koju su primile 9. februara 2015. godine, a apelaciju su podnijele 17. februara 2015. godine, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
VII.Meritum
24. Apelantice tvrde da su im osporenim rješenjima donesenim u vanparničnom postupku prekršena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
27. Ustavni sud ističe da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor u kojem se utvrđivala naknada za eksproprirane predmetne nekretnine koju je predlagač dužan isplatiti apelanticama pa, podržavajući svoju praksu (vidi, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP 836/04 od 17. novembra 2005. godine, st. 27. i 28, objavljena u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” broj 20/06), zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelantice u predmetnom postupku uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Ustavni sud prvenstveno zapaža da apelantice zapravo osporavaju visinu dosuđene naknade za eksproprirane nekretnine, te u vezi s tim ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti, Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
29. Ustavni sud se dakle prema navedenom stavu može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao, kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi: Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.
30. U okolnostima konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud na prijedlog predlagača od 4. decembra 2012. godine, s obzirom na to da strane u postupku pred nadležnim organom nisu postigle sporazum o visini naknade za eksproprirane predmetne nekretnine, tj. jer su apelantice odbile da im se na ime naknade za navedeno zemljište isplati iznos od 5.906,18 KM, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja obavezao predlagača da apelanticama isplati iznos od 30.613,38.KM. Naime, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u postupku utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetnog ekspropriranog zemljišta, budući da nije prihvaćena procjena vrijednosti istog od Poreske uprave u navedenom iznosu, iako je navedeno zemljište od uprave evidentirano i procijenjeno kao poljoprivredno zemljište, cijeneći da tržišna vrijednost ekspropriranih nekretnina prema odredbi člana 34. Zakona o eksproprijaciji, ne smije biti manja od njene vrijednosti u momentu plaćanja naknade, poklonio vjeru nalazu vještaka građevinske struke, koji je prilikom ocjene vrijednosti naknade koja pripada apelanticama za predmetno eksproprirano zemljište odlučio kao u izreci prvostepenog rješenja. Osim toga Ustavni sud zapaža da je vještačenjem vrijednost navedenog zemljišta određena na način što je vještak cijenio površinu i vrstu zemljišta, lokaciju istog, položajnu pogodnost, oblik, stanje na tržištu nekretnina, kao i faktor komparacije sa susjednim zemljištem. Ustavni sud također zapaža da je drugostepeni sud zaključio da je prvostepeni sud odlučio na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava. Pri tome Apelacioni sud je odbio kao neosnovane navode apelantica da vještak građevinske struke u postupku određivanja visine naknade je pogrešno primijenio materijalno pravo kada visinu dosuđene naknade nije uvećao za korektivni faktor „afekcionu vrijednost nekretnina „stečenih nasljeđem“, pa je suprotno ovim navodima apelantica dao jasno i argumentirano obrazloženje da tržišna vrijednost predmetnih nekretnina nije povećana za predloženu afekcionu vrijednost u visini od 30%, s obzirom na to da apelantice sudu nisu predložile dokaze kojima ove navode potvrđuju, te zbog čega Ustavni sud ove navode apelantica smatra proizvoljnim. Prema tome, Ustavni sud smatra da je drugostepeni sud detaljno obrazložio razloge zašto je prijedlog apelantica za uvećanje ukupno dosuđenog iznosa naknade po osnovu navedenog „korektiva“ odbijen kao neosnovan. Također iz obrazloženja drugostepenog rješenja jasno proizlazi da je sud zaključio da je naknada za eksproprirane nekretnine određena prema tržišnoj cijeni nekretnina u vrijeme određivanja naknade, kako to i propisuje odredba člana 34. Zakona o eksproprijaciji, a na čiju primjenu upućuje odredba člana 21. stav 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ustavni sud također zapaža da je Vrhovni sud revizione navode apelantice odbio kao neosnovane, cijeneći da je drugostepeni sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava odredio naknadu koja pripada apelanticama za eksproprirane nekretnine. Prema tome, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali detaljne razloge zašto je prijedlog apelantica za uvećanje ukupno dosuđenog iznosa naknade po osnovu navedenog „korektiva“ odbijen kao neosnovan.
31. Dakle, imajući u vidu činjenična utvrđenja redovnih sudova, te relevantne odredbe materijalnog prava, Ustavni sud suprotno apelacionim navodima smatra da osporene odluke sudova ne ostavljaju utisak proizvoljnosti već da u potpunosti korespondiraju standardu obrazložene presude. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da su predmet ovog apelacionog postupka odluke redovnih sudova donesene u vanparničnom postupku određivanja naknade za eksproprirane nekretnine, u kojem postupku su apelantice kao i njihov pravni zastupnik nesporno učestvovali, pri čemu su na tri sudske instance razmotreni navodi apelantica i dati eksplicitni razlozi zašto ovi navodi ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Dakle, iz činjenica predmeta nespornim proizlazi da su apelantice imale pristup sudu, zbog čega Ustavni sud ove navode apelantica, kao i navode da im je povrijeđeno pravo na jednakost strana u postupku i da nije odgovoreno na njihove žalbene navode, u cijelosti smatra neosnovanim.
32. Dakle, nakon analize cjelokupnog postupka s aspekta primjene standarda prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da apelantice ne nude bilo kakve argumente kojim bi opravdale svoje tvrdnje da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što su nezadovoljne ishodom konkretnog postupka, nedosuđivanjem traženog iznosa naknade za izuzeto predmetno zemljište. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi apelantica o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije neosnovani.
33. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Zabrana diskriminacije
34. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
35. Član 14. Evropske konvencije glasi:
Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
36. Apelantice ističu da u istoj pravnoj situaciji postoje različite odluke sudova zbog čega smatraju da im je povrijeđeno pravo na diskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da postoji diskriminacija ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema objektivno ili razumno opravdanje. Da bi bio opravdan, tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, stav 33). Stoga je potrebno u svakom konkretnom slučaju ustanoviti da li se prema apelanticama postupalo drukčije nego prema drugima u istim ili sličnim situacijama. Svako različito postupanje se ima smatrati diskriminacijskim ako nema razumno i objektivno opravdanje, tj. ako ne stremi legitimnom cilju ili ako nema razumnog odnosa.
37. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da apelantice sudovima nisu ponudile bilo kakav argument koji bi upućivao na to da su u predmetnom postupku na bilo koji način diskriminirane, u smislu da su drugačije tretirane u odnosu na druga lica u identičnoj situaciji, tj. da je u identičnim situacijama drugim korisnicima ekspropriranog zemljišta dosuđena veća naknada, u vezi s kojim navodima su sudovi dali jasno obrazloženje, da se radi o zemljištima koja se nalaze u drugim katastarskim općinama. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi apelantica o zabrani diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije neosnovani.
Ostali navodi
38. Apelantice također tvrde da im je osporenim rješenjima povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da se tvrdnje apelantica o povredi ovih prava zasnivaju na istim navodima koji su već detaljno razmotreni u odnosu na pravo na pravično suđenje i za koje je utvrđeno da su neosnovani, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi neosnovani u pogledu prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u situaciji kada apelantice svoje nezadovoljstvo ishodom osporenog postupka dovode u kontekst kršenja prava na pravično suđenje, pri čemu Ustavni sud iz obrazloženja osporenih rješenja ne zapaža proizvoljnost na koju su apelantice ukazale.
40. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, jer apelantice nisu ponudile dokaze i argumente iz kojih proizlazi da su bile različito tretirane u odnosu na druga lica u identičnoj situaciji.
41. Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada apelantice kršenje navedenog prava dovode u vezu s proizvoljnom primjenom materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman