Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4550/14 („Ciambella“ d.o.o iz Banja Luke)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4550/14
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4550/14, rješavajući apelaciju „Ciambelle“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Ciambelle“ d.o.o. Banja Luka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Mals 088 372 10 Mals od 28. avgusta 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Ciambella“ d.o.o (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnio je 22. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 57 0 Mals 088 372 10 Mals od 28. avgusta 2014. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda zatraženo je 24. januara 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud je dostavio odgovor 1. februara 2017. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 20. septembra 2010. godine podnio Okružnom sudu tužbu protiv „Big Trade“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) kojom je tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime neizmirenih računa za izvršene špediterske usluge isplati iznose precizirane u tužbi sa zakonskom zateznom kamatom od datuma, takođe, preciziranih u presudi.
6. Okružni sud je 12. oktobra 2010. godine proslijedio predmetnu tužbu tuženom na odgovor, ali dostava nije izvršena zbog pogrešno navedene adrese tuženog.
7. Okružni sud je donio Rješenje broj 57 0 Ps 088 372 1 Ps od 17. januara 2011. godine kojim je naloženo apelantu da u roku od osam dana od prijema tog rješenja dostavi sudu tačnu adresu tuženog, odnosno da tačno označi tuženog, njegovu adresu, zakonskog zastupnika a sve u smislu odredaba čl. 53 i 334 Zakona o parničnom postupku ( u daljnjem tekstu: ZPP).
8. Apelant je 2. marta 2011. godine dostavio podnesak kojim je uredio i ispravio tužbu nakon čega je Okružni sud 20. aprila 2011. godine tužbu dostavio tuženom na odgovor. Tuženi je odgovor na tužbu dostavio 5. maja 2011. godine, te je u odgovoru na tužbu priznao sporni dug prema apelantu.
9. Okružni sud je za 19. februar 2014. godine zakazao i održao pripremno ročište, te je 28. avgusta 2014. godine donio i Presudu broj 57 0 Mals 088 372 10 Mals kojom je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i tuženi obavezan da mu isplati novčane iznose, precizirane u presudi, sa zakonskom kamatom počev od i do datuma, takođe preciziranih u presudi. Navedena presuda je postala pravosnažna 17. septembra 2014. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da nije bilo nikakvog razloga za ovako dugo trajanje predmetnog postupka od četiri godine na samo jednoj sudskoj instanci, i to u situaciji kada je tuženi u odgovoru na tužbu priznao dug koji je imao prema apelantu i koji je bio predmet ovoga postupka. Apelant smatra da bi mu zbog toga trebalo dosuditi naknadu nematerijalne štete u iznosu od najmanje 900,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. Okružni sud je naveo hronologiju predmeta, te istakao da je predmet riješen u skladu sa Pravilnikom o načinu rješavanja predmeta, te da nije bilo odugovlačanja postupka ni na koji način zbog čega smatra da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.
V. Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. Ustavni sud zapaža da se apelant u konkretnom slučaju poziva na kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, ali i da je predmetna apelacija podnesena nakon okončanja postupka (za koji apelant smatra da je neopravdano dugo trajao) Presudom broj 57 0 Mals 088 372 10 Mals od 28. avgusta 2014. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 29. avgusta 2014. godine a apelacija je podnesena 22. oktobra 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
17. Apelant smatra da mu je, zbog dužine predmetnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
18. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obiuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantna načela
20. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka se mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbu protiv tuženog podnio Okružnom sudu 20. septembra 2010. godine, a da je postupak okončan presudom tog suda od 28. avgusta 2014. godine. Dakle, postupak odlučivanja o apelantovom zahtjevu je trajao tri godine i 11 mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak odnosio na apelantov zahtjev da sud obaveže tuženog da mu isplati određeni iznos novca na ime neplaćenih računa za izvršene špediterske usluge, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju s obzirom da se radilo o sporu male vrijednosti u kojem je tuženi priznao svoj dug prema apelantu, nije radilo o složenom predmetu.
23. Ustavni sud zapaža da su redovnom sudu, nakon što je tuženi dostavio odgovor na tužbu 5. maja 2011. godine (u kojem je priznao svoj dug prema apelantu), trebale skoro tri godine kako bi zakazao pripremno ročište (za 3. april 2014. godine) a nakon toga i ročište za glavnu raspravu u predmetu koji po svojim karakteristikama nije bio složen, te da je pri tome taj sud u odgovoru na apelaciju naveo da smatra da je predmet riješen u razumnom roku u skladu sa pravilnikom. Ustavni sud, u skladu sa navedenim, podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Ustavni sud podsjeća da među navedene uslove spada i efikasnost u rješavanju predmeta, odnosno pravo apelanta na donošenje odluke u razumnom roku. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da, u situaciji kakva je konkretna, činjenica da su redovnom sudu trebale četiri godine da bi riješio predmet u kojem je imao jasnu i nespornu situaciju (priznanje duga od tuženog) dužina predmetnog postupka posmatrana u cjelini ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. Apelant traži da mu Ustavni sud dosudi nematerijalnu štetu u iznosu od 900,00 KM zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
26. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je članom 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda predviđeno da u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu koja se, prema stavu (2) istog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Imajući u vidu okolnosti konkretne apelacije, prvenstveno vrstu spora (spor male vrijednosti), status apelanta koji je pravno lice, te činjenicu da je apelacija, zbog dužine trajanja postupka, podnesena nakon okončanja tog postupka, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku dovoljna satisfakcija za apelanta.
VIII. Zaključak
27. Postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je postupak za isplatu duga po osnovu računa za izvršenje špediterske usluge, koji je bio male vrijednosti, u kojem nije trebalo utvrditi složene činjenice zbog toga što je tuženi priznao dug prema apelantu, koji se odvijao na samo jednoj sudskoj instanci, i pored toga trajao četiri godine od čega je vidljivo skoro tri godine potpune neaktivnosti redovnog suda.
28. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman